Sadržaj Antimigranta, portala kojeg je kreirao Fatmir Alispahić, skoro je u potpunosti posvećen širenju mržnje prema migrantima. Migranti se u člancima ovog portala najčešće nazivaju “vojnicima terorističkog ISIL-a”, “hordama alkoholičara i narkomana” i slično. Nerijetko je sadržaj Antimigranta povezan sa različitim teorijama zavjera, poput onih da su migranti “uvezeni” u Bosnu i Hercegovinu kako bi se, na neki način, ugrozili Bošnjaci. Raskrinkavanje je sadržaje na Antimigrantu ocijenilo u preko 15 analiza, u kojima su članci ovog portala dobili ukupno 79 ocjena.
Iako su primarna meta ovog portala migranti, u člancima se objavljuju i dezinformacije, te govor mržnje usmjeren prema nevladinim i humanitarnim organizacijama koje pomažu migrantima (1, 2). Isti “tretman” dobijaju i mediji koji o migrantima izvještavaju u skladu sa medijskim kodeksima i u pozitivnijem svjetlu (1, 2), pa i nosioci javnih funkcija i vjerski lideri koji pozivaju na humani odnos prema ovoj populaciji (1, 2). Pored toga, meta Antimigranta su nekada i žene.
Na portalu Antimigrant je 8.4.2021. godine objavljen screenshot statusa koji je Facebook stranica Transbalkanska solidarnost podijelila u grupi “Pomoc izbjeglicama u BiH/Help for refugees in Bosnia and Herzegovina”. U statusu, objavljenom 7.4.2021, govori se o sve češćim slučajevima bolesti Covid-19 među migrantima u BiH. Između ostalog, navedeno je da je “mala mogućnost da mi domaći nismo prenijeli zarazu i na migrante”. Ovaj status komentarisala je aktivistkinja Nidžara Ahmetašević, navodeći: “čujem da u USK rijetko ko nosi maske, distanca ne postoji kao ni druge mjere”. Članak na Antimigrantu, popraćen screenshotom objave i komentara Ahmetašević, opremljen je naslovom:
Promigrantska mafija na čelu sa Nidžarom optužuje građane BiH da prenose zarazu njihovim klijentima ilegalnim migrantima
U samom članku, na potpuno degutantan i neprimjeren način, Ahmetašević je nazvana “Mindžarom”, a stranica Transbalkanska solidarnost nazvana je “Transseksualnom solidarnošću”:
Promigrantska mafija na čelu sa masnoglavom Mindžarom Ahmetašević i nekakvom Transseksualnom solidarnošću optužuje građane BiH da prenose zarazu njihovim klijentima ilegalnim migrantima. Usput, mi smo valjda krivi i zato što su njihovi zaraženi klijenti pobjegli iz Mirala i što namjerno šire zarazu nama. Patološka mržnja prema svom narodu, koju Soroševa plaćena mladunčad iskazuje svakodnevno, je ona najteža bolest čija se zaraza širi na ostale mnogo većom brzinom. Boleščuga kojoj ne pomažu ni distanca ni maska i koju niti jedna vakcina neće moći da izliječi.
Ipak, ovaj portal nije stao na tome. Istog dana je objavljen i članak o slučaju seksualnog napastovanja migrantkinje iz Afganistana. Portal The Guardian objavio je detaljno svjedočenje ove Afganke, koju je hrvatski granični policajac natjerao da se skine, a zatim je neprimjereno dodirivao. Antimigrant je objavio ovo stravično iskustvo Afganke, ali uz spoj seksizma, mizoginije, ksenofobije i rasizma u autorskom paragrafu:
Ilegalni migranti spremni na sve da bi sebe prikazali kao žrtve i da bi im se istolerisalo kršenje zakona
Ilegalni migranti postaju spremni na sve vrste laži kako bi im se istolerisalo kršenje zakona i kako bi u očima svijeta bili prikazani kao žrtve, a ne kao krimalci koji ilegalno i agresivno napadaju granice suverenih država. Vođeni savjetima mafijaških NVO, Soroševih plaćenika, tzv. boraca za ljudska prava i lažljivih promigrantskih medija, ne libe se ni da ubacuju žene i djecu, kao najosjetljivije kategorije, da bi svoje laži pokušali prikazati kao istinite. Takve priče još uvijek prolaze kod onih koji razmišljaju u apstraktnim pojmovima, kao što su “duša”, “srce”, dok je mozak uglavnom na klupi za rezervne igrače. Da li je moguće da niti jedan od stotinu hiljada migranata naoružanih najnovijim Ajfonima nije uspio da snimi ništa od toga što govori? Da li je moguće da ne postoji niti jedan dokaz o prebijanju, silovanju i pipkanju grudi osim lažnog svjedočenja ljudi u kriminalnom pokretu? Ako čak uzmemo da je priča no name Afganistanke tačna, onda se nameću neka logična pitanja. Koje joj je opravdanje što će za mjesec dana ponovo krenuti tamo gdje joj pipkaju grudi? Zašto se ne vrati kući, gdje je niko osim muža ne smije zakonski pipkati grudi? Ako joj je život ugrožen u Afganistanu, zašto nije otišla u prvu slobodnu državu gdje je pipkanje grudi takođe strogo zabranjeno? Zašto po 30 puta pokušava da ide tamo gdje joj neovlašteno pipkaju grudi?
Puna podrška hrvatskoj policiji u legalnoj zaštiti svoje granice od nasrtaja osoba nepoznatog identita, prošlosti i namjera na istu!
“Logična pitanja” koja se u članku Antimigranta indirektno postavljaju osobi koja je pretrpjela sekusalno nasilje su sve osim “logična”, a u najmanju ruku su mučna. Autor članka je zapravo okrivio žrtvu za nasilje koje je preživjela, pitajući se zašto se Afganka uopće odlučila da napusti svoju matičnu zemlju. Podsjećamo na analizu “Izvještavanje o seksualnom nasilju: Kako biti dio rješenja, a ne dio problema?” gdje smo detaljno pisali o načinima na koje mediji trebaju izvještavati o ovom vidu nasilja i zašto je izvještavanje poput ovog u člancima Antimigranta problematično:
Kao i za svako drugo krivično djelo, za seksualno nasilje odgovoran je isključivo počinilac. Ne postoji drugi “razlog” za silovanje osim odluke nasilnika da ga počini. No, društvene norme i stavovi često iskrivljuju tu činjenicu. Tendencija da se za seksualno nasilje traži “povod” i da se propituju okolnosti u kojima se odigralo, jedan je od najraširenijih postupaka kojima se za nasilje, zapravo, okrivljuje žrtva.
Opravdavanje nasilja ponašanjem, izgledom, biografijom ili bilo kojom karakteristikom žrtve, direktno doprinosi njegovoj nekažnjivosti. Mediji koji pribjegavaju takvom izvještavanju doprinose stvaranju društvene klime koja pogoduje nasilnicima, barem koliko i policajac koji žrtvi silovanja postavi pitanje kakvu je odjeću nosila kada je napadnuta. Na taj način se žrtvama daje do znanja da im se ne vjeruje i da će na optuženičkoj klupi biti one, a ne silovatelj. To je jedan od ključnih razloga što se seksualno nasilje ne prijavljuje, niti se adekvatno kažnjava.
Izvještavanje o seksualnom nasilju: Kako biti dio rješenja, a ne dio problema?
Članke portala Antimigrant koje smo analizirali, a u kojima se u seksističkom i degutantnom maniru piše o nevladinim organizacijama i aktivistkinjama koje pomažu migrantima u BiH, te o seksualnom uznemiravanju migrantkinje, ocjenjujemo kao pristrasno izvještavanje. Ovakav ponižavajući vid izvještavanja stavlja dodatni teret na jednu ranjivu grupu, te na osobe koje ulažu napore da se situacija sa migrantima riješi. Dodatno, medijski prostor se “truje” mizoginijom i šovinizmom, suprotno svim pravilima profesionalnog izvještavanja.
(Raskrinkavanje.ba)