Foto: Freepik
Na Facebook stranici “Certificirani Naturopat i Holisticki Iscjeljitelj Bosko Dotlic” 10. decembra 2025. objavljeno je “objašnjenje” da bipolarni poremećaj uzrokuju teški metali u mozgu, odnosno “legura” koju ovi materijali prave.
Otrovni teški metali neotkriveni su uzrok bipolarnog poremećaja. Kada netko ima povećanu količinu metala u mozgu, njegov mozak se više zagrijava. Kod bipolara zagrijavanje je drugačije jer kombinacija metala — legura — duže zadržava toplinu.
Općenito, legura iza bipolara sastoji se od žive, bakra, toksičnog kalcija, arsena, toksične platine i nikla. Razine svakog metala su različite za svakoga, a kombinacija može varirati.
(...)
Kada su otrovni teški metali u emocionalnim središtima mozga, ometajući električne impulse i aktivnost neurona, stalno dolazi do povećanja topline, što nekoga čini vrlo emocionalnim čak i kada je život naizgled u redu.
Slično “objašnjenje” se na profilima Boška Dotlića objavljuje još od maja 2022. godine, a pronašli smo ga u još nekoliko objava na drugim Facebook profilima i stranicama (1, 2). Najstarija objava tvrdnje da teški metali uzrokuju bipolarni poremećaj koju smo pronašli na Facebooku podijeljena je 27. aprila 2021. godine.
U nekim se objavama sugeriše da je “detoksikacija” od teških metala ili promjena ishrane “lijek” protiv bipolarnog poremećaja i drugih bolesti i stanja navodno uzrokovanih trovanjem teškim metalima.
Šta su činjenice o bipolarnom poremećaju?
Bipolarni poremećaj je mentalno zdravstveno stanje koje karakterišu ekstremne promjene raspoloženja. Podrazumijevaju epizode vrlo povišenog raspoloženja, odnosno manije ili hipomanije, i vrlo niskog raspoloženja, odnosno depresije. Epizode se mogu dešavati do nekoliko puta godišnje, trajati po nekoliko dana ili sedmica, a osobe koje pate od bipolarnog poremećaja uglavnom budu u stanju emotivne stabilnosti između njih.
Ovo stanje ima četiri tipa: bipolarni poremećaj I, bipolarni poremećaj II, ciklotimični poremećaj i poremećaji povezani s bipolarnim.
Bipolarni poremećaj I okarakterisan je maničnim epizodama koje mogu dovesti do potpunog otuđenja od stvarnosti, odnosno psihoze. Za bipolarni poremećaj II vežu se depresivne i hipomanične epizode. Hipomanija je blaži oblik manije. Osobe koje pate od bipolarnog poremećaja II nemaju manične epizode. Osobe koje pate od ciklotimičnog poremećaja doživljavaju blagi oblik hipomanije i blagi oblik depresije, ali imaju učestalije epizode. Na koncu, u “četvrti tip” spadaju simptomi manije, hipomanije ili depresije uzrokovani drogama ili alkoholom, određenim lijekovima ili drugim bolestima, kao što je multipla skleroza (1, 2).
Tačan uzrok bipolarnog poremećaja još uvijek je nepoznat, ali dosadašnja naučna istraživanja otkrila su nekoliko faktora koji ga mogu uzrokovati sami ili u kombinaciji, ili doprinijeti njegovom razvijanju.
Genetika igra važnu ulogu u razvoju bipolarnog poremećaja – osobe čiji bliži članovi porodice pate od ovog poremećaja imaju povećan rizik od toga da ga i sami razviju. Osim genetike, struktura mozga i moždana hemija također su povezani s bipolarnim poremećajem. Istraživanja su pokazala da većina osoba s bipolarnim poremećajem ima netipične vrijednosti serotonina, dopamina i noradrenalina, tri neurotransmitera koje mozak koristi za komunikaciju među sinapsama. Osim toga, osobe s bipolarnim poremećajem uglavnom imaju strukturalne razlike u prefrontalnom korteksu mozga i manju koncentraciju sive materije u mozgu (link).
Da li su ove netipičnosti u moždanoj strukturi i hemiji uzrok ili posljedica bipolarnog poremećaja, još uvijek nije u potpunosti razjašnjeno, ali korelacija među njima definitivno postoji (1, 2).
Razvoju bipolarnog poremećaja doprinose i drugi faktori, poput traume iz djetinjstva i stresa, koji mogu biti okidač za pojavu simptoma. Također, učestalo konzumiranje alkohola i rekreativnih droga, kao i određenih lijekova, može izazvati simptome nalik na bipolarni poremećaj, kao što su manija i depresija.
Kada je riječ o teškim metalima, postoji nekoliko istraživanja čiji rezultati sugerišu da izloženost pojedinim teškim metalima može doprinijeti razvoju bipolarnog poremećaja ili pogoršati njegove simptome (1, 2). Ipak, dokazi su za sada oskudni, a autori/ce ovih istraživanja ne tvrde da su teški metali jedini uzrok bipolarnog poremećaja.
Bipolarni poremećaj je cjeloživotna dijagnoza koja se ne može u potpunosti “izliječiti”. Ipak, moguće je držati simptome pod kontrolom, što se najčešće radi kombinacijom psihijatrijskih lijekova kao što su stabilizatori raspoloženja, antipsihotici, antidepresivi, psihološke terapije ili kognitivno bihevioralne terapije. Terapija u ovoj situaciji za cilj ima pomoći pacijentu/ici da se bolje nosi sa stresom, stekne bolje introspekcijske vještine, prepozna svoje simptome i nauči kako da se nosi s okidačima. Ukoliko osoba konzumira alkohol ili rekreativne droge, dio terapije također će podrazumijevati odvikavanje od njih. U rijetkim i ekstremnim slučajevima, tretman može uključivati i elektrokonvulzivnu (ili elektrošok) terapiju, koja se radi pod općom anestezijom (1, 2).
Trovanje teškim metalima i “detox”
Trovanje teškim metalima jeste stvarni zdravstveni problem koji uzrokuje niz simptoma, među kojima su i neurološki. Do trovanja teškim metalima kao što su olovo, živa, arsen i kadmij može doći ako osoba udiše kontaminirani zrak, konzumira kontaminiranu vodu ili hranu ili dodiruje kontaminirane predmete. Simptomi trovanja teškim metalima uključuju abdominalne bolove, dehidraciju, dijareju i povraćanje, nisku tjelesnu temperaturu, probleme s disanjem i aritmiju. U neurološke simptome spadaju zbunjenost, gubitak pamćenja, nagle promjene raspoloženja, napadi, pa čak i psihoza (1, 2).
Liječenje trovanja teškim metalima, pored neizlaganja izvoru trovanja, podrazumijeva ispumpavanje stomaka i, u težim slučajevima, kelacijsku terapiju u okviru koje se pacijentu/ici kroz infuziju daju lijekovi koji se vežu za metale u organizmu. Riječ je o terapiji koja može imati ozbiljne potencijalne nuspojave i koristi se samo u teškim slučajevima i kada su ljekari/ke sigurni da teški metali uzrokuju simptome.
Mogu li u ljudskom mozgu nastati legure?
Legura je metalna tvar koja je sastavljena od dva ili više elemenata. Legure se ne mogu kreirati u ljudskom tijelu, bilo u mozgu ili kojem drugom organu, s obzirom na to da u našem organizmu nema uslova koji su za to potrebni (link).
Nadriljekari/ke i praktikanti pseudonaučnih metoda poput alternativne medicine često promovišu razne vrste “prirodnih detoksa” od teških metala, čija efikasnost uglavnom nije potkrijepljena bilo kakvim naučnim dokazima. Ovi su “detoksi” najčešće bespotrebni, a mogu dovesti u opasnost zdravlje osobe koja možda stvarno ima trovanje teškim metalima, jer odgađaju pravo liječenje. Tvrdnjama o “detoksikaciji” bavili smo se i ranije u analizama koje možete čitati ovdje, ovdje i ovdje.
Važno je naglasiti da iako ovo trovanje može prouzrokovati neurološke simptome slične onima koje uzrokuje bipolarni poremećaj, nije riječ o istoj stvari. Kao što je objašnjeno iznad, bipolarni poremećaj je kompleksan i uzrokuje ga kombinacija raznih faktora, a izloženost teškim metalima čak nije ni u potpunosti potvrđen doprinoseći faktor. Ko i za mnoge druge bolesti i stanja, egzaktan uzrok je nepoznat. Kelacijska terapija, odnosno “detoks od teških metala”, nije odobrena metoda za liječenje bipolarnog poremećaja ili bilo koje druge psihičke bolesti.
Shodno činjenicama, tvrdnju da su teški metali u mozgu uzrok bipolarnog poremećaja ocjenjujemo kao manipulisanje činjenicama i pseudonauku. Ocjenu pseudonauka dajemo i tvrdnji i/ili insinuaciji da se bipolarni poremećaj može “izliječiti” promjenom ishrane i “detoksom od teških metala”.
(Raskrinkavanje.ba)