Na portalu “Faktor” je 10. septembra objavljen članak pod naslovom “Bećirović, Radončić i Džaferović: Šta je ko radio u ratu?”
Identičan naslov osvanuo je i na portalima “Saff”, “Glas Istine”, “Bportal”, “Glas Krajine” i “Svjetlo dunjaluka”.
U samom uvodu, navodi se da tema “ko je šta radio u radu” uvijek dođe na red. Ovog puta ju je, međutim, “na dnevni red” stavio i pokrenuo upravo “Faktor”:
Tema - ko je šta radio u ratu, prije ili kasnije dođe na red kada su u pitanju političari, a naročito se to propituje pred izbore. Šta su zapravo u ratu radili trojica glavnih rivala za Predsjedništvo BiH iz reda bošnjačkog naroda
Članak se prvo bavi Denisom Bećirovićem, a dio članka o njemu dobio je sljedeći podnaslov:
Vojna obaveza za sve, ali ne i za Bećirovića
U cijelom jednom pasusu, uz fotografiju Bećirevića, objašnjava se da je Bećirović bio punjoljetan 1993. godine, te navodi da je služenje vojnog roka najvažniji “dug domovini”:
U javnim dokumentima, kao ni istupima Denisa Bećirovića nigdje se ne navodi da li je odslužio vojni rok, taj najvažniji dug prema domovini. Navodno je Bećirović bio na odsluženju vojnog roka, ali svega nekoliko dana, i nikad nije doslužio svoj dug kao što su to morali svi drugi bosanski mladići.
Nakon fotografije dolazi još jedan pasus sa podnaslovom “Denis Bećirović” posvećen SDP-ovom kandidatu za člana Predsjedništva BiH. U tekstu se ponavljaju informacije iz prvog dijela, te se navodi i koliko je mladića od 16 do 18 godina učestvovalo u ratu od 1992. do 1995. godine. U tekstu se direktno poziva SDP-ov kandidat da odgovori na određena pitanja, te se dovodi u pitanje Bećirovićeva podobnost da dobije povjerenje glasača za “upravljanje Oružanim snagama”. Imajući u vidu da je Predsjedništvo BiH vrhovni komandant Oružanih snaga, implikacija je očigledna.
Iako je Denis Bećirović 1993. godine napunio 18 godina nikad do kraja rata nije bio pripadnik Armije RBiH. Podsjetimo u to vrijeme je u redovima Armije bilo više od 3.500 mladih od 16 do 18 godina koji su se dobrovoljno prijavljivali i s puškom u ruci branili državu. Ne, Bećirović je u ratu pravio svoju političku karijeru. S obzirom na njegove patriotske izjave, kojih su mu puna usta, i izjave o odbrani domovine bilo bi zanimljivo da Bećirović objasni javnosti, bar onoj kojoj se obraća u svojim predizbornim skupovima, zašto u ratu nije učestovao u odbrani zemlje, iako je bio i obavezan na to, kao i zašto nije odslužio puni vojni rok? Kako da mu birači, bez tih odgovora, povjere upravljanje Oružanim snagama, odnosno da povjeruju u njegove patriotske izlive prema domovini i njenoj odbrani. Rat u BiH, odnosno agresija Srbije i Hrvatske, bile su najbolje provjere za patriotizam svakog pojedinca u BiH, no Bećirović očito tada nije smatrao da je to njegova borba, a danas upravo na tome pokušava privući bošnjačke glasove, među kojima i onih koji su se borili za ovu zemlju dok je on bio mladi aktivista SDP-a, očito izbjegavajući mobilizaciju, a kasnije i služenje vojnog roka, a sada bi da bude vrhovni zapovjednik Oružanih snaga BiH.
Sljedeći na redu je Fahrudin Radončić koji je također dobio fotografiju, 2 pasusa i podnaslov. Navodi se da ni on nije bio u odbrambenim snagama te da se nakon ratnih dejstava nastavio “baviti projektom Avaz” i da je bio i smijenjeni ministar sigurnosti:
Prema zvaničnoj evidenciji Ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata Federacije BiH, Radončić nije bio angažiran u jedinicima Oružanih snaga Republike BiH u periodu od 1992. do 1995. godine. Činjenica je da Radončić jeste bio u ratu u Sarajevu, što sam stalno ističe, ali u kabinetu bivšeg komandanta Armije BiH Sefera Halilovića, i nikada nije bio dio operativnih snaga ARBiH, niti je rukovodio jedinicama, a niti posjeduje bilo kakavo iskustvo u oblasti upravljanja, rukovođenja i komandovanja.
Navodi se i povezanost Radončića sa KOS-om, te se prenosi i izjava Fuada Kasumovića u kojoj govori da za Radončića ne bi trebalo glasati:
Ne treba zanemariti ni da je, zbog svih njegovih drugih kriminalnih veza o kojima se također opširno pisalo proteklih godina, Fuad Kasumović, gradonačelnik Zenice, na jednom od predizbornih skupova održanih u Bosanskoj krajini upozorio građane da ne glasaju za Radončića, jer “nije vrijeme da mafija dobije državu”.
Na kraju dolazi i Šefik Džaferović, kandidat zbog kojeg je, po svemu sudeći, članak i napisan:
Što se tiče ratnog i poratnog angažmana u oblasti odbrane i sigurnosti, Džaferović je u vrijeme agresije na RBiH bio načelnik CSB-a (Centra službi bezbjednosti) Zenica (u ratu je MUP bio dio odbrambenih snaga RBiH, a mnoge policijske jedinice su učestovale direktno u borbama širom BiH). Nekoliko mjeseci nakon rata preuzeo je funciju sekretara Agencije za istraživanje i dokumentaciju koja je nastala upravo Dejtonskim ugovorom i koju je trebalo osposobiti i za saradnju sa Haškim tribunalom. Ogroman je doprinos Agencije u saradnji sa ovom međunarodnom institucijiom
Nakon što se su se nabrojale i pohvalile funkcije i aktivnosti kandidata SDA, uslijedilo je poređenje aktivnosti trojice kandidata u političkom djelovanju. Ukoliko se zapitate zašto se u članku koji govoru o učešću o ratu govori o prijedlozima zakona i sličnim aktivnostima, odgovor, ponovo, leži u pohvalama upućenim Šefiku Džaferoviću.
Članak na kraju, nakon što smo dobili poruku da ne treba glasati za kandidate SDP i SBB, gotovo eksplicitno poziva da se glasa za SDA i navodi da je Džaferović “najozbiljniji kandidat”.
Prema dosadašnjim analizama Šefik Džaferović, kandidat SDA za člana Predsjedništva BiH najozbiljniji je kandidat, bez mrlje u karijeri, a zasigurno su njegova posobnost, patriotizam, znanje i iskustvo najbolja preporuka glasačima da bi on ulaskom u Predsjedništvo BiH na najefikasniji način nastavio štititi državu.
“Raskrinkavanje” u više navrata pisalo o portalu “Glas istine” gdje smo utvrdili da se radi o portalu koji je blizak SDA. Pored navedenog “Faktorovog” članka, priču o tome gdje je ko bio u ratu nalazimo i na ovom portalu, gdje je 18. septembra objavljen članak koji tematizira samo Fahrudina Radončića:
Fahrudin Radončić nije bio pripadnik Armije RBiH
Nakon što se navodi kako Radončić u dokumentima nije evidentiran kao pripadnik Armije BiH, fokus članka se okreće u potpuno drugom smjeru:
Podsjetimo da je, prema podacima koje je Fahrudin Radončić naveo u obrascu Centralne izborne komisije BiH, lider SBB-a srednju trgovačku školu u Ivangradu završio tek u 22. godini života, i to s prosječnom ocjenom dobar (3)?!
Pretpostavimo li da trgovačka škola u Ivangradu, baš kao i u Sarajevu, traje tri godine, ispada da je Radončiću trebalo punih sedam godina da stekne diplomu trgovca, čime se, budimo iskreni, ne bi pohvalio nijedan „intelektualac“.
Kako se, opet, nikako nije mogao čak sedam godina redovno školovati (svaki je razred, u prosjeku, pohađao dulje od dvije godine), sve su prilike da je Fahrudin Radončić srednju trgovačku školu završio vanredno, nakon čega je upisao Nastavnički fakultet u Nikšiću.
Diplomu nastavnika likovnog vaspitanja Radončić je dobio 1982. (studij, inače, traje dvije godine), i tako konačno došao do, kakvog- takvog, akademskog zvanja.
U isto je vrijeme, prema Radončićevim tvrdnjama, vrijedni i ambiciozni mladić iz Ivangrada (Berana) radio kao novinar i urednik u republičkom listu tadašnjeg Saveza socijalističke omladine Omladinski pokret u Podgorici, gdje je prema njegovim tvrdnjama bio uposlen od početka 1978. do 1985.
Ponovo, odgovor na pitanje zašto se ovaj dio nalazi u tekstu koji govori o učešću u ratu, leži u činjenici da je generalna poruka članka da ne treba glasati za Fahrudina Radončića. Identičan članak objavljen je na portalima “Saff” i “Slobodna Bosna” u aprilu prošle godine. To nam u konačnici govori da tema ko je šta radio u ratu ne “dođe na red prije ili kasnije”. Na “dnevni red” je stave upravo “Faktor”, “Glas istine”, "Slobodna Bosna", "Saff" i "bportal".
(Raskrinkavanje.ba)