Foto: rawpixel.com,freepik
Tokom 2023. godine došlo je do širenja velikog kašlja (pertusis ili hripavac) u regionu. Slučajevi ove zarazne bolesti pojavili su se u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji. U Bosni i Hercegovini i Srbiji zabilježeni su i smrtni slučajevi djece (1, 2).
Pojavu velikog kašlja na društvenim mrežama prati veliki broj dezinformacija koje se tiču ove bolesti. Poseban fokus dezinformatora/ki je na vakcinama protiv hripavca, koje pojedini/e korisnici/e društvenih mreža nastoje prikazati beskorisnim.
Krajem januara i početkom februara na Facebooku je opet aktuelizovan stari videosnimak koji se dijeli još od 2019. godine, a u kome se iznose tvrdnje da vakcine protiv velikog kašlja ljude čine podložnim razbolijevanju (1, 2, 3). Ovaj snimak prvobitno je objavljen 9. maja 2019. godine na Facebook stranici Vakcine INFO (arhivirano) uz opis u kome se navodi:
"Vakcinom protiv velikog kašlja (Pertusis) rizikujete DOŽIVOTNO obolijevanje od velikog (tzv. magarećeg) kašlja!
Naučno je potvrđeno da, ukoliko primite DTPer vakcinu, možete očekivati da ćete se vjerovatno zaraziti pertusisom svaki put kada vaše sluznice dođu u kontakt sa ovom bakterijom!
Pogledajte kako su u jednoj američkoj školi samo vakcinisana deca oboljela, dok su nevakcinisana prošla bez posljedica."
Snimak se zapravo sastoji od nekoliko različitih segmenata montiranih u jedan video. Tvrdnje iz opisa baziraju se na segmentu snimka u kojem govori voditelj i istaknuti antivakcinacijski aktivista Del Matthew Bigtree. Njegove riječi prevedene su u titlovima:
Zbog “supresije povezanog epitopa” sva deca koja su dobila DTP vakcine će biti podložnija velikom kašlju kroz ceo život, i ne postoji jednostavan način da se umanji ova povećana doživotna podložnost. Eto dokaza. Nauka sada pokazuje da ako primite vakcinu protiv velikog kašlja patićete od zaraza velikim kašljom više nego da niste primili tu vakcinu. Pripremljeni ste da bolujete od velikog kašlja više puta u toku vašeg života! I tada, slušajte ovo… Ovaj deo…”Ne postoji jednostavan način da se umanji ova povećana doživotna podložnost.” Ovo je šteta koju smo vam napravili a koju ne možemo da ispravimo!
Na snimku je u više navrata prikazan citat na koji se Bigtree poziva. Može se zaključiti da je citat preuzet iz rada pod nazivom ”112-godišnja odiseja pertusisa i vakcina protiv pertusisa – napravljene greške i implikacije za budućnost” autora dr. Jamesa Cherryja.
U nekim segmentima ovog videosnimka pominje se izbijanje epidemije velikog kašlja 2018. godine u američkoj školi "Harvard Westlake", gdje su zaražena djeca bila vakcinisana.
Na društvenim mrežama viralne su i objave u kojima se dovodi u pitanje svrsishodnost vakcinacije protiv ove bolesti. Na Facebooku je 1. februara objavljena slika kojom se sugeriše da je vakcinacija protiv velikog kašlja beskorisna (1, 2). Na ispisu koji se pojavljuje na slici postavljaju se pitanja je li vakcinacija uzaludna ako se vakcinisana djeca mogu zaraziti i kako nevakcinisani ugrožavaju vakcinisane ukoliko vakcine štite.
Na Facebooku se dijeli još jedna slika sa sličnim implikacijama. U ovom slučaju postavlja se pitanje kako objasniti epidemiju velikog kašlja u Danskoj, u kojoj je obuhvat vakcinacije 97%.
Šta su činjenice?
Kako se navodi na stranici JU Dom zdravlja Kantona Sarajevo, hripavac (pertusis ili veliki kašalj) zarazna je infekcija disajnog sistema koju uzrokuje bakterija Bordetella pertussis ili Bordetella parapertussis. Od velikog kašlja mogu oboljeti sve starosne skupine, no najčešće obolijevaju dojenčad i mala djeca, navodi ovaj izvor. Kod dojenčadi mlađe od tri mjeseca javljaju se i najteže forme bolesti i smrt. Veliki kašalj prenosi se kapljičnim putem, a bolest ima tri stadija koje karakteriše niz simptoma, o čemu detaljnije možete čitati ovdje.
Na stranici JU Dom zdravlja Kantona Sarajevo navodi se da su komplikacije “povezane s dobi, vakcinalnim statusom i pravovremenim i adekvatnim dijagnostičko-terapijskim pristupom”. Prevencija ove bolesti temelji se na imunizaciji, koja se u bivšoj Jugoslaviji sprovodi od 1959. godine, navodi ovaj izvor.
Prevencija protiv hripavca temelji se na imunizaciji protiv ove bolesti, a faktički od 1959. godine u bivšoj državi, pa i Bosni i Hercegovini na ovaj način značajno je smanjen pobol, umiranje i komplikacije od ove ozbiljne bolesti. Danas je zaštita od hripavca omogućena davanjem acelularne vakcine protiv pertusisa (aP) koja je u sastavu kombinirane vakcine protiv difterije, tetanusa, hripavca i bakterije Haemophilus influenzae tip b, tj. „5 u 1“ ili „4 +1“ vakcina ( DTaP+IPV+Hib ili DTaP+IPV).
Do sedme godine života dijete u skladu s Kalendarom obavezne imunizacije u FBiH treba primiti 5 (pet) doza vakcine protiv hripavca kako bi imalo primjernu zaštitu, smanjenu učestalost obolijevanja i nastanak komplikacija koje su naročito ozbiljne u dojenčadi.
Ovaj izvor navodi i da prirodna infekcija i imunizacija ne daju cjeloživotni imunitet, te se u nekim zemljama uvode “podsjetne doze ” vakcine za djecu iznad sedam godina, odrasle i trudnice radi zaštite od tetanusa, difterije i hripavca (Tdap vakcina).
Kako navodi biologinja i naučna novinarka Jelena Kalinić, vakcine koje se danas koriste protiv velikog kašlja su tzv. acelularne vakcine koje obično idu u kombinaciji s vakcinom protiv difterije (D) i tetanusa (T). U skraćenici DTaP, “aP” je oznaka za acelularnu vakcinu protiv pertusisa, objašnjava Kalinić.
To što je vakcina acelularna, znači da ne sadrži cijele ćelije/stanice uzročnika ove bolesti, nego samo neke dijelove ove bakterije. Recimo, toksin bakterije, neke proteine bakterije.
Kalinić u članku objavljenom na stranici Vakcine (.ba) navodi da je ranije korištena cjeloćelijska vakcina protiv pertusisa (oznaka wP) ona koja je prva razvijena. Ona je, kako se navodi, bila efikasna, relativno jeftina, ali je njena upotreba zamijenjena aP vakcinom koja je imala manje nuspojava.
Naime, imunizacija je često bila povezana s manjim nuspojavama poput crvenila i oteklina na mjestu injekcije, zajedno s povišenom temperaturom i uznemirenošću. Lokalne reakcije imaju tendenciju povećanja s godinama i brojem injekcija.
Kako bi se riješile nuspojave uočene kod cjelostanične vakcine protiv pertusisa, razvijena su aP cjepiva koja sadrže pročišćene komponente B. pertussis poput inaktiviranog toksina protiv hripavca bilo samostalno ili u kombinaciji s ostalim komponentama B. pertussis kao što su filamentni hemaglutinin, fimbrijalni antigeni i pertaktin.
Dakle, dobijena je sigurnija vakcina, koja je izazivala manje nuspojava.
Kalinić napominje da je postojala zabrinutost da je cjeloćelijska vakcina protiv pertusisa povezana s encefalitisom, hipotoničnim epizodama i sindromom iznenadne dojenačke smrti (SIDS), ali i da su studije odbacile ove hipoteze.
Da li vakcine povećavaju rizik od obolijevanja?
Nekoliko korisnika/ca društvenih mreža objavilo je snimak u kome voditelj i antivakcinacijski aktivista Del Matthew Bigtree tvrdi da vakcine protiv velikog kašlja čine vakcinisane podložnijim obolijevanju. On je kao dokaz za svoje tvrdnje koristio citat doktora Jamesa Cherryja u kome se navodi: ”Zbog supresije povezanog epitopa, sva djeca koja su bila vakcinisana DTaP vakcinama biće osjetljivija na hripavac tokom života i ne postoji jednostavan način da se smanji ova povećana doživotna osjetljivost” .
Riječ je o pogrešnom predstavljanju citata. Kao što se može vidjeti na snimku, citat je uzet iz rada objavljenog 2019. godine pod nazivom ”112-godišnja odiseja pertusisa i vakcina protiv pertusisa - napravljene greške i implikacije za budućnost”. Citirana rečenica preuzeta je iz abstrakta rada, ali je izostavljen kontekst. Cherry zapravo govori o tome da su vakcinisani acelularnom vakcinom podložniji razbolijevanju u odnosu na vakcinisane cjeloćelijskom vakcinom protiv pertusisa. U abstraktu rada se, između ostalog, navodi:
U Sjedinjenim Američkim Državama DTaP vakcine zamijenile su DTwP vakcine 1997. U posljednjih 13 godina u SAD-u su se pojavile velike epidemije hripavca, a brojne studije pokazale su nedostatke DTaP vakcina, uključujući mali broj antigena koje vakcine sadrže i tip ćelijskog imunološkog odgovora koji izazivaju. Tip ćelijskog odgovora, pretežno T2 odgovora, rezultira manjom učinkovitošću i kraćim trajanjem zaštite. Zbog malog broja antigena (3-5 u DTaP vakcinama u odnosu na >3000 u DTwP vakcinama), dolazi do supresije vezanog epitopa. Zbog supresije povezanog epitopa, sva djeca koja su bila vakcinisana DTaP vakcinama biće osjetljivija na hripavac tokom života i ne postoji jednostavan način da se smanji ova povećana doživotna osjetljivost” .
O manipulaciji ovim citatom pisala je i stranica vaxopedia. Autor članka Vincent Iannelli, certifikovani pedijatar, kontaktirao je dr. Cherryja koji je potvrdio da je poredio staru i novu vakcinu. U članku se zaključuje da imunizacija DTaP vakcinom ne povećava vjerovatnoću da će vakcinisani/e dobiti hripavac u odnosu na navakcinsane.
U osnovi, DTwP vakcina uključivala je mnogo više epitopa ili meta za koje se antitijela vezuju nego novija DTaP vakcina. Zato je funkcionisala bolje. I ne dobijete dobar odgovor na epitope ili antigene koji ne potječu od vakcine. .
Ipak, imate bar neke memorijske B ćelije i antitijela nakon što primite DTaP vakcinu, zbog čega je ideja da vas vakcinacija čini podložnijim na hripavac glupa. I dalje ste zaštićeni, čak i ako zaštita nije savršena.
Da li je vakcinacija “uzaludna” ako se i vakcinisani/e mogu razboljeti?
Korisnici/e društvenih mreža kao argument o beskorisnosti vakcinacije protiv velikog kašlja uzimaju činjenicu da se i vakcinisani/e mogu zaraziti. Tačno je da se vakcinisani/e mogu zaraziti, ali ta činjenica nikako nije dokaz da je imunizacija “uzaludna”. Kako smo prethodno naveli, u slučaju velikog kašlja, u najvećem riziku su dojenčad. Iako stečeni imunitet nije dugotrajan, vakcinacija je važna jer štiti ovu rizičnu grupu. Epidemiolog Zoran Radovanović, govoreći o važnosti vakcinacije, za N1 je rekao:
“Kada je o velikom kašlju reč, ona je delotvorna <vakcina>, neškodljiva, ali je zaštita kratkotrajnija. Posle četiri godine počinje da opada. Najbitnije je da zaštitimo odojčad, i u tome u velikoj meri uspevamo”, kaže on.
O ovome je pisala Kalinić u članku objavljenom na stranici Vakcine (.ba). Kalinić navodi da imunitet stečen acelularnom vakcinom protiv velikog kašlja traje pet do sedam godina.
To znači da iako ste vakcinisani, za nekih 5 godina možete dobiti ovu bolest. No, ako je dobijete u odrasloj dobi, nešto manje je rizična. Jedino je rizik velik kod male djece i starijih osoba.
Kada je riječ o efikasnosti vakcina protiv velikog kašlja, na stranici Ministarstva zdravlja američke savezne države Washington navodi se da je ona najveća u prvoj godini nakon vakcinacije.
Nedavne studije pokazuju da vakcina protiv hripavca za malu djecu (DTaP) ne traje onoliko dugo koliko se očekivalo, a zaštita s vremenom nestaje. Zaštita je visoka — oko 98 posto — u prvoj godini nakon primanja pete doze DTaP-a. Ona se smanjuje na oko 70 posto do pete godine, a može nastaviti postupno padati i nakon toga.
Ovaj izvor navodi da i nakon pete godine djeca i dalje imaju umjerenu zaštitu od velikog kašlja.
Ljudi koji su vakcinisani, a ipak obole od hripavca, obično imaju blaže, kraće bolesti i manja je vjerovatnoća da će prenijeti bolest na druge, poput beba i trudnica.
Vakcinacija je važna i zbog stvaranja efekta kolektivnog imuniteta, kao indirektnog oblika zaštite, koji je posebno važan jer određene kategorije populacije nisu u mogućnosti da prime vakcine, što ih čini posebno ranjivim.
U nekim se objavama beskorisnost vakcine nastoji pokazati navođenjem primjera Danske u kojoj se već mjesecima bilježe slučajevi velikog kašlja, a u kojoj je opseg vakcinacijom 97%. Kao što smo prethodno objasnili, zaštita koju pruža vakcina protiv velikog kašlja nije dugoročna, no ipak, vakcinacija je itekako važna i korisna.
Treba napomenuti da je u Danskoj, prema podacima iz novembra koji su dostupni na stranici Statens Serum Instituta, u junu zabilježen smrtni slučaj prijevremeno rođene bebe starosti dva mjeseca. Ovaj izvor navodi da je posljednji prethodni smrtni slučaj iz 2010. Dakle, smrtni slučajevi u ovoj zemlji su rijetki. Kako navode danski mediji, od 1995. godine šestero dojenčadi umrlo je od hripavca. Poređenja radi, u Srbiji je tokom 2023. od početka sezone respiratornih infekcija i tokom 2024. umrlo petero djece od velikog kašlja (1, 2).
Shodno navedenom, prvu objavu tvrdnje da vakcine protiv velikog kašlja čine vakcinisane podložnijim obolijevanju, baziranu na manipulativno predstavljenom citatu, ocjenjujemo kao lažnu vijest. Ostala pojavljivanja dobijaju ocjenu prenošenje lažnih vijesti. Implikacije da je vakcina protiv velikog kašlja beskorisna, budući da i vakcinisani/e mogu oboljeti, ocjenjujemo kao manipulisanje činjenicama.
(Raskrinkavanje.ba)