Izmišljeni “govor” poglavice Seattlea decenijama kruži online prostorom

Online medijima u regionu već niz godina kruži tekst pripisan poglavici Seattleu, vođi starosjedilačkih američkih plemena Suquamish i Duwamish. 

Posljednji članak na ovu temu na našem govornom području je objavljen 24. maja 2020. na portalu Naše mesto pod naslovom “Pismo indijanskog poglavice američkom predsedniku”. U članku se tvrdi da se radi o pismu koje je poglavica Seattle 1854. godine uputio tadašnjem predsjedniku SAD-a, Franklinu Pierceu, nakon što mu je predsjednik ponudio otkup zemlje:

Za vreme mandata Frenklina Pirsa, četrnaestog predsednika Amerike, Abraham Linkoln (tada vođa Republikanske stranke) je bio zamoljen od predsednika lično, da u njegovo ime indijanskom poglavici Sijetlu ponudi otkup zemlje njegovih saplemenika. Za uzvrat je obećao indijanskom narodu miran i bezbedan život u rezervatima.
Mudri Sijetl, za kog se veruje da je bio izuzetan govornik, je zaključio da za indijanska plemena dolazi teško vreme. Pismo indijanskog poglavice Sijetla sadrži snažne poruke koje i posle 150 godina mogu da uzdrmaju čoveka.

Isto “pismo“ objavljeno je i 23. aprila na portalu Rogotin u kojem stoji: “Povodom dana planeta Zemlje, podsjetimo se na pismo indijanskog poglavice Seattlea iz 1854. godine upućeno američkom predsjedniku”. Povom obilježavanja Dana planete Zemlje i portali Analiziraj i ZG Expres su u svojim člancima od 21. i 22. aprila 2020. ustvrdili da je poglavica Seattle uputio pismo “administraciji”, odnosno “predsjedniku SAD-a”. To je također pomenuto i 24. aprila ove godine u članku portala Katoličkih teologa Vjera i djela, dok je pismo u cjelosti objavljeno na portalu Kršćanske adventističke crkve u istom mjesecu, ali čak 8 godina ranije - 21. aprila 2012. godine. U tih posljednjih osam godina, članke u kojima je navedeno da je poglavica Seattle poslao pismo američkom predsjedniku Franklinu Pierceu (ili samo “američkom predsjedniku”), objavili su mnogi portali, među kojima su između ostalih Radio Sarajevo (2019.), Portal Press (2019.), Prijatelji životinja (2019.), Visoko (2017.), Impuls portal (2016.), Hercegovina promo (2014.)  i Ekospark (2012.).

Kako može da se proda ili kupi nebo i toplina zemlje? Tako nešto sasvim nam je strano. Mi nismo vlasnici svežine vazduha i bistrine vode. Svaki je delić ove zemlje svetinja mom narodu. Svaka blistava borova iglica, svako zrno peska na rečnom sprudu, svaki pramen izmaglice u tami šume sveti su u životu moga naroda. Sokovi u drveću prožeti su sećanjima na crvenog čoveka. Kad mrtvi bledoliki odu u šetnju među zvezde, zaboravljaju zemlju koja im je dala život. Naši mrtvi nikada ne zaboravljaju svoju predivnu zemlju jer je ona mati crvenog čoveka. (...)
Razmotrićemo vašu ponudu da kupite našu zemlju. Pristanemo li, zahtevaćemo da ispunite ovaj uslov: beli čovek moraće da se ponaša prema životinjama ovog kraja kao prema svojoj braći! Video sam po preriji hiljade bizona koje je beli čovek ubio, pucajući iz jurećeg vatrenog konja. Divlji sam i ne razumem kako gvozdeni konj iz kog suklja dim može da bude važniji od živog bizona. Šta je čovek bez životinje? Kada bi životinje nestale, čovek bi umro od velike usamljenosti duha.

Tekst je na portalima Časopis Kult i  Magicus 2018. i 2019. objavljivan i uz tvrdnju da se radi o poglavičinom pismu upućenom američkom predsjedniku Abrahamu Lincolnu. U našem online prostoru ovaj tekst se najranije može pronaći upravo u ovoj verziji koja govori da je u pitanju pismo upućeno predsjedniku Lincolnu, a koja je prvi put objavljena u forumskim diskusijama iz 2001. godine

Jedna od verzija priče glasi i da je pismo upućeno američkom predsjedniku Georgeu Washingtonu, koji je umro 1799. godine, kada je Seattle imao samo 13 godina (Zvjezdarnica, Virovitica, 2008)

Sa druge strane, portali 24sata (2015.), Transformacija svijesti, iVijesti i Kurir (2019) nisu naveli da se radi o pismu, nego o govoru koji se desio pri poglavičinom susretu sa Isaacom Stevensom, nekadašnjim guvernerom na teritoriji današnje države Washington.

U ovom vremenskom periodu od skoro 20 godina, tekst su, bez sumnje u njegovu autentičnost, nebrojeno puta objavili mnogi portali u BiH i regionu uz različite popratne priče.

Prije uvoda u analizu porijekla ovog teksta bitno je naglasiti da se on prvobitno pojavio na engleskom jeziku i da se u slučaju medijskih prenošenja na našem govornom području radi o njegovim mnogobrojnim prevodima sa ovog jezika.

Kako je nastala priča o “pismu” poglavice Seattlea?

Zbog mnogobrojnih zahtjeva za provjeru autentičnosti navodnog govora (ili pisma) poglavice Seattlea, Jerry C. Clark, nekadašnji uposlenik američkog Nacionalnog arhiva, još 1985. je u naučnom magazinu Prologue napisao članak pod nazivom “Tako je govorio poglavica Seattle: Priča o nedokumentovanom govoru”. Ovaj članak donosi analize govora i izjava pripisanih poglavici, a u njemu stoji da je poglavica bio nepismen i da je “Navodno pismo poglavice Seattlea predsjedniku Pierceu vrlo vjerovatno izmišljeno”. U tekstu se navodi da navodno pismo sadrži i tvrdnju “o sklonosti bijelog čovjeka da sa prozora Željeznog konja (voza op.a) puca na bizona” - iako, kako piše Jerry C. Clark, “Seattle koji u svom životu nikad nije napustio područje zapadno od Kaskadnih planina nikad nije vidio željeznicu, a vrlo vjerovatno ni bizone.”: 

Nacionalne arhive, institut Smithsonian i Kongresna biblioteka svake godine dobiju brojne zahtjeve za originalnim izjavama pripisanim starom poglavici. Informativna agencija SAD-a je dobila mnogobrojne slične zahtjeve od pojedinaca i institucija iz inostranstva. Nažalost, niko od njih nije uspio locirati niti pismo niti pouzdan tekst govora. Navodno pismo poglavice Seattlea predsjedniku Pierceu je vrlo vjerovatno izmišljeno. Uz mnoge navode, tu je i onaj o sklonosti bijelog čovjeka da sa prozora Željeznog konja (voza op.a) puca na bizona - zapanjujuće opažanje Seattlea koji u svom životu nikad nije napustio područje zapadno od Kaskadnih planina te tako nikad nije vidio željeznicu, a vrlo vjerovatno ni bizone. Pismo upućeno od strane Indijanca, a koje se odnosi na indijanske politike, u 1855. godini bi podrazumijevalo standardno dug birokratski postupak u 19. vijeku. Moralo bi prvo proći kroz ruke poručnika M.T. Simmonsa, pa nadzornika za indijanske poslove, guvernera Isaaca Stevensa, komesara za indijanske poslove, te ured Sekretara za unutrašnje poslove kako bi eventualno stiglo do predsjednika. Pretraga arhiva Biroa za indijanske poslove, ureda Sekretara unutrašnjih poslova te predsjedničkih dokumenata Franklina Piercea u Kongresnoj biblioteci nije pronašla nikakav trag takvog pisma.

Poznato je i da je Seattle bio nepismen, tako da je navodno pismo morao zapisati neko drugi - no ipak, porijeklo teksta iz 1855. nikad nije otkriveno. Ovaj široko rasprostranjeni dokument se sa sigurnošću može smatrati nehistorijskim artefaktom nečije plodne spisateljske mašte.

U članku se navodi da je priča o pismu predsjedniku zapravo prvobitno nastala kao priča o govoru koji je poglavica održao tokom posjete tadašnjeg guvernera Washingtona, Isaaca Stevensa. Kako piše Prologue , “glavni izvor govora je pamflet iz 1932. godine, autora Johna M. Richa”:

Po svemu sudeći, glavni izvor govora je pamflet iz 1932. godine, autora Johna M. Richa, čije kopije se nalaze u Historijskom društvu Seattlea i Kongresnoj biblioteci. Rich citira članak iz dnevnih novina u Sijetlu, iz 1887, u kojem Dr. Henry A. Smith rekonstruira govor poglavice plemena Duwamish prilikom “prvog dolaska guvernera Stevensa u Seattle kad je domaćem stanovništvu saopštio da je imenovan za povjerenika za indijanske poslove na teritoriji Washingtona”, događaj koji se prema Richu desio u decembru 1854. godine.

Iako je Rich u svom pamfletu naveo da se ovaj događaj desio u decembru 1854. godine, Prologue navodi da u originalnom članku Henry A. Smith-a objavljenom 1887. godine u Sunday Star-u ta informacija nije postojala. Smith je u tom članku, koji je zapravo prva pisana verzija govora, tvrdio da je svjedočio govoru poglavice Seattle, te da je na osnovu sjećanja napravio rekonstrukciju događaja 32 godine kasnije.

U članku magazina Prologue, čiji prevod je objavljen i na portalu Povijest, se nalazi i citat jedinog službeno zabilježenog govora poglavice Seattlea iz zapisnika sa zasjedanja održanog u januaru 1855. godine, a ne u decembru 1854. godine. Povod zasjedanja je bilo potpisivanje “ugovora iz Point Elliota” - nagodbe oko zemljišta između američkih vlasti i plemena iz regije Puget Sound.

“Gledam na vas kao na oca i ostali vas smatraju isto tako. Svi Indijanci imaju dobar predosjećaj vezan uz vas i to ću na papiru poslati Velikom Ocu. Svi muškarci, starci, žene i djeca se raduju što vas je poslao da se brinete o njima. Moj um je poput vašeg. Ne želim više govoriti. Moje srce je vrlo dobro prema doktoru Maynardu. Želim uvijek od njega dobiti lijek. Sada postajemo prijatelji i zaboravljamo sve loše osjećaje ako smo ih imali. Mi smo prijatelji Amerikanaca. Svi Indijanci misle isto. Gledamo na vas kao na našeg Oca. Nikada nećemo promijeniti mišljenje. Biti ćemo uvijek kao što ste nas vidjeli. Sada! Sada pošaljite ovaj papir.”

Jedini trag stvarnih izjava poglavice sa navedenog događaja nam govori da one nemaju nikakve veze sa Smithovima tvrdnjama o govoru kojem je navodno svjedočio, kao ni sa navodnim pismom koje posljednjih godina kruži medijima.

Prologue je utvrdio i da se Smithovo ime ne pominje na listi osoba koje su bile prisutne na zasjedanju, kao i to da se niko od svjedoka tog događaja nije mogao sjetiti poglavičinog govora niti je mogao potvrditi autentičnost Smithovih tvrdnji.

Ime doktora Smitha se ne pojavljuje među onima na listi osoba koje su svjedočile diskusijama oko Point Elliota. Udovica doktora Davida S. Maynarda (doktora kojeg Seattle pominje), prilikom intervjua piscu Seattlove biografije u 1903., nije se mogla se sjetiti ničeg što bi ličilo na Smithovu verziju. Službeni prevoditelj, poručnik B.F. Shaw, koji je isto poživio do 20. vijeka, nigdje nije spomenuo taj izvanredni govor. Jedan od svjedoka bio je i Hazard Stevens, guvernerov sin, no on je 1885. imao samo 12 godina. Nedostatak bilo kakvih dokaza, nedostatak teksta govora na Duwamish jeziku, nedostatak bilješki dr. Smitha, šutnja od strane drugih osoba koje su bile prisutne na sastancima između Stevensa i Seattlea, kao i nedostatak teksta u bilo kojem od službenih zapisa sa procedura oko ugovora kreirala je velike sumnje u vjerodostojnost prisjećanja dr. Smitha u 1887. godini, 32 godine nakon navodnog događaja.

Smithova verzija govora, bazirana na njegovom prisjećanju, ne može se sa sigurnošću pripisati poglavici Seattleu budući da nije dokumentovana niti u jednoj od mnogobrojnih službenih arhiva Sjedinjenih Američkih Država, navedeno je i u članku koji je na ovu temu objavljen na portalu Univerziteta u Washingtonu. 

Dodatno, evidentno je i da se Smithova verzija navodnog govora poglavice Seattlea uveliko razlikuje od današnje verzije teksta kakvu možemo pronaći u medijima širom svijeta. Kako je navedeno u članku na portalu Univerziteta u Washingtonu, današnju verziju priče o pismu upućenom predsjedniku amerike je napisao čovjek po imenu Ted Perry.

Nekad u 1972. godini Ted Perry je bio pod ugovorom sa Južnim Baptistima prema kojem je trebao producirati film o zagađenju prirode. On je dosta toga posudio iz Smithove verzije slavnog govora poglavice Seattlea, ali ga ja i dramatično izmijenio kako bi kreirao snažniju poruku o zaštiti okoliša i pretvorio poglavicu Seattlea u ekologa. Publika je mislila da slušaju originalne riječi poglavice Seattlea, a ne kreaciju pisca iz 20. vijeka koji je bio pod uticajem modernog pokreta za očuvanje okoliša.

Eli Gifford u svojoj knjizi “The Many Speeches of Chief Seattle (Seathl): The Manipulation of the Record on Behalf of Religious Political and Environmental Causes” iz 2015. navodi da je Perry svoju verziju napisao nakon što je čuo govor poglavice kojeg je čitao profesor William Arrowsmith. 

“Pitao sam profesora Arrowsmitha (i on i ja smo obojica podučavali na Univerzitetu u Texasu) da li mogu ideju iskoristiti kao osnovu za pisanje scenarija, on je ljubazno rekao da mogu...Tako sam napisao ovaj fiktivni govor. Rekao bih da u njemu ima par rečenica parafraziranih iz rečenica iz prevoda profesora Arrowsmitha, ali ostalo sam ja napisao. Kad sam predavao scenarij Baptistima, uvijek sam jasno naglašavao da da se radi o mom uratku. Oni su, naravno, znali da je scenarij bio originalan; Sigurno me ne bi platili, kao što jesu, za govor koji sam skoro prepisao. Ipak, prilikom predstavljanja scenarija napravio sam grešku jer sam u samom tekstu iskoristio ime poglavice Seattlea. Ne sjećam se zašto sam ovo uradio; to jednostavno smatram svojom greškom. U pisanju fiktivnog scenarija sam trebao koristiti i fiktivno ime.

Filmski producent, John Stevens, dodao je puno elemenata kako bi govor bio kompatibilan s baptističkom teologijom, uključujući riječi “Divlji sam i ne razumijem kako gvozdeni konj iz kog suklja dim može da bude važniji od živog bizona”. Stevens je o ovome rekao sljedeće:

“Govor sam uredio da što bliže odgovara našim (baptističkim) potrebama. Nije bilo pite od jabuka i majčinstva pa sam dodao reference o Bogu i divljaštvu kao bi RTV komisiju učinio sretnom...Više puta sam uređivao scenarije koji nisu imali baptističke poruke. Ovo je moralo biti urađeno kako bi se opravdale hiljade dolara koje su bile uložene u film...Nakon nekog vremena sam dao otkaz na mjesto producenta jer sam bio umoran od “ukivanja” tih interesa u scenarije.

Verzija govora koju je Perry napisao, a Stevens uredio, tada je pretvorena u plakat koji je u svrhu promocije filma distribuiran u 18.000 primjeraka. Od tada su tu verziju priče objavile stotine medija u svijetu, a ista je završila i u različitim knjigama, pa čak i u nekim udžbenicima. 

U zaključku, poglavica Seattle nikada nije rekao "Zemlja je naša majka”, niti "Vidio sam po preriji hiljade bizona koje je bijeli čovek ubio, pucajući iz jurećeg vatrenog konja", s obzirom da je poglavica živio na sjeverozapadu Pacifika i da nikada nije vidio bizona. U suštini, pismo (ili govor) koji u današnjem obliku kruži medijima, u stvarnosti nema nikakve veze za poglavicom Seattle, nego je u pitanju tekst koji je za potrebe filma napisao Ted Perry, a onda dodatno izmijenio John Stevens.

Iako poglavica Seattle jeste 1855. godine pred tadašnjim guvernerom Washingtona govorio tokom sastanka o primopredaji zemljišta - njegove stvarne riječi nemaju nikakve veze sa “pismom” ili govorom o kojem se piše danas. 

Ono što je sigurno je i to da “pismo” nikada nije postojalo, niti da je upućeno predsjedniku SAD-a.

Shodno tome, sve medijske tvrdnje u kojima se navodi da se u ovom slučaju radi o pismu upućenom tadašnjim vlastima u Americi, dobijaju ocjenu prenošenje lažne vijesti.

Istu ocjenu dobijaju i tvrdnje u kojima se navodi da je tekst koji kruži online medijima zapravo originalni govor poglavice Seattle iz 1855, s obzirom da se zapravo radi o tekstu napisanom za potrebe filma od strane Ted-a Perry-a, i to čak 117 godina kasnije. 

(Raskrinkavanje.ba)