Foto: LIBER Europe, Flickr
Opći sud Evropske unije (EU), koji djeluje pri Sudu pravde EU, donio je 14. maja 2025. godine presudu u predmetu u kojem su The New York Times i njihova tadašnja dopisnica iz Brisela Matina Stevis-Gridneff tužili Evropsku komisiju (EK). Magazin i njegova dopisnica podnijeli su tužbu zbog pristupa porukama koje su razmjenjivali predsjednica EK Ursula von der Leyen i izvršni direktor farmaceutske kompanije Pfizer Albert Bourla. Poruke su se ticale dogovora oko nabavke vakcina protiv Covid-19.
Sud je u presudi ustvrdio da Evropska komisija nije pružila uvjerljivo objašnjenje zašto nije mogla pronaći tražene poruke, čime je prekršila načelo dobrog upravljanja. Time je poništena ranija odluka EK u kojoj je novinarki Stevis-Gridneff rečeno da ta institucija ne posjeduje dokumentaciju o prepiskama.
U kontekstu ove vijesti, na Facebooku je već 14. maja podijeljen status u kojem se tvrdi da je Sud pravde EU proglasio predsjednicu EK Ursulu von der Leyen “odgovornom za prikrivanje informacija o ugovorima za kupovinu vakcina protiv Covid-19”.
Sud pravde EU proglasio je Usrulu fon der Lajen odgovornom za prikrivanje informacija o ugovorima za kupovinu vakcina protiv COVID-19 u periodu 2021-2023.
Foto: Screenshot/Facebook
Osim navedene tvrdnje, pojedini/e korisnici/e Facebooka su, uz činjenično tačne informacije o presudi, dodali/e i navode da je sud rekao da je “Ursula von der Leyen kriva”, kao i da je “osudio Von der Leyen” zbog tajnih tekstualnih poruka upućenih Pfizeru.
Šta stoji u presudi?
Sud u presudi nije proglasio Ursulu von der Leyen “odgovornom za prikrivanje informacija”, budući da se predmet nije vodio protiv nje, niti je tužba sadržavala navode ili pravne osnove odgovornosti za prikrivanje informacija. Sud je odlučivao o “opravdanosti” odluke Evropske komisije da ne dostavi informaciju novinarki The New York Timesa o prepiskama između predsjednice EK i izvršnog direktora Pfizera u vezi s dogovorima oko kupovine vakcina protiv Covid-19.
Kako navodi magazin Politico, slučaj je započeo 2022. godine, kada je novinarka The New York Timesa Matina Stevis podnijela zahtjev za pristup informacijama, to jest porukama između Von der Leyen i Bourle, putem kojih su vršeni dogovori za nabavku vakcina.
Postojanje takvih poruka natuknuo je Bourla u intervjuu za The New York Times još 2021. godine. Prema magazinu Politico, ugovor kojim je nabavljeno 1,8 milijardi doza Pfizer-BioNTech vakcina protiv Covid-19 bio je najveći koji je Brisel potpisao.
Međutim, EK je u početku tvrdila da poruke, zbog njihove prolazne prirode, ne ispunjavaju kriterije da bi se smatrale informacijom od javnog značaja prema njenim internim pravilima te da se one ne mogu pronaći u arhivama, navodi Politico. EK je bila nejasna u pogledu postojanja poruka, istovremeno negirajući njihovu važnost. Odluka kojom nije omogućen pristup traženim informacijama potaknula je The New York Times da je pokuša osporiti pred Općim sudom EU.
Postupak je, dakle, vođen protiv Evropske komisije kao institucije, a ne protiv predsjednice lično, iako su predmet bile poruke koje je razmjenjivala Von der Leyen. Sud je utvrdio da je EK povrijedila načelo dobrog upravljanja jer nije pružila uvjerljivo objašnjenje zašto nije mogla pronaći tražene poruke.
Zaključak
84 Slijedom toga, mora se utvrditi da Komisija u osporenoj odluci nije pružila uvjerljivo objašnjenje zašto nije mogla pronaći tražene dokumente.
(...)
86 Shodno tome, treći tužbeni osnov (op.a., u kojem tužitelji u suštini osporavaju zakonitost odbijanja EK da otkrije tražene dokumente) se prihvata, a osporena odluka se poništava, bez potrebe da se odlučuje o ostalim osnovima tužbe ili o zahtjevu tužitelja za izvođenjem dokaznih mjera.
No, prema analizama više medija (link, link), ova bi presuda zaista mogla utjecati na reputaciju predsjednice EK zbog toga što su predmet tražene informacije bile poruke Von der Leyen. Kako navodi Politico, “presuda će vjerovatno imati velike posljedice po transparentnost i odgovornost u EU te predstavlja snažan udarac ugledu Ursule von der Leyen”.
Osim toga, od samog pokretanja postupka, nedostavljanje traženih informacija okarakterisano je skandalom pod nazivom “Pfizergate”. Riječ je o izrazu skovanom od naziva farmaceutske kompanije Pfizer i dodatka “gate”, koji se u medijima često koristi za označavanje političkih i korupcijskih skandala po uzoru na skandal “Watergate” iz 1970-ih godina prošlog stoljeća.
Shodno navedenom, tvrdnje da je evropski sud proglasio Von der Leyen krivom za prikrivanje informacija o ugovorima za kupovinu vakcina Pfizer ocjenjujemo kao manipulisanje činjenicama.
(Raskrinkavanje.ba)