Foto: Flickr
Na portalu Webtribune 11.12.2022. godine objavljen je članak s naslovom u kojem se tvrdi da su u Meksiku pronađene lobanje vanzemaljaca.
U Meksiku pronađeno 13 vanzemaljskih lobanja
U članku se navodi da su arheolozi pronašli 25 lobanja u blizini meksičkog sela Onavas, od kojih 13 imaju oštre ivice i uopšte ne liče na ljudske lobanje. Prenesene su izjave “stručnjaka za izdužene lobanje” Briena Foerstera, koji je kazao da neke lobanje imaju deformacije koje se ne mogu objasniti vezivanjem glave ili nekim drugim svjesnim postupkom (op.a. izduživanja).
Brajen Forster, autor i stručnjak za izdužene lobanje, uradio je najšokantniju analizu na ovu temu. On je rekao da neke od lobanja ukazuju na svesnu deformaciju lobanje, ali da ima lobanja čije se deformacije ne mogu objasniti vezivanjem glave ili nekim drugim svesnim postupkom.
U članku su navedeni detalji koji upućuju na to da lobanje nisu ljudske, uz isticanje dvije “netipične” rupe na tjemenom dijelu, te “činjenica” da ove lobanje imaju samo jednu tjemenu kost – ne dvije.
On je naveo da ove lobanje imaju zapreminu koja je za 25% veća od tipične ljudske lobanje (što se ne može postići svesnom deformacijom) i da su za 60% teže
Brajen Forster dalje ističe da ove lobanje imaju dve male rupe na zadnjem delu lobanje, koje su normalne za šavove lobanje u temenom delu.
Normalna ljudska lobanja se sastoji iz 3 veće kosti, povezane šavovima, a to su čeona kost i dve temene kosti koje sa čeonom formiraju oblik slova „T“.
Smatra se da rupe na potiljku nisu nastale svesnim delovanjem, već prirodno, a ono što dodatno odvraća od pomisli da su ljudske lobanje u pitanju je činjenica da kod misterioznih lobanja postoji samo jedna temena kost, a ne dve.
Članci su opremljeni fotografijom lobanje koja je umjetnički rad japansko-američkog umjetnika Takeshija Yamade.
Članke s ovim tvrdnjama u decembru su objavili i Srbin Info, Nulta tačka, Objektivno, Dnevni žurnal i Srpski dnevnik.
Međutim, spekulativni naslovi o pronađenim lobanjama vanzemaljaca (1, 2, 3, 4, 5), kao i članci u kojima se to eksplicitno tvrdi, objavljivani su još 2012. godine. Najranija trenutno dostupna objava s tvrdnjom da su u Meksiku pronađene lobanje vanzemaljaca jeste s portala Vijesti (8.3.2012).
Šta su činjenice?
Izdužene lobanje pronađene su u malom meksičkom selu Onavas 1999. godine prilikom izgradnje sistema navodnjavanja. Od 25 lobanja pronađenih u svojevrsnom groblju, njih 13 imalo je deformitete lobanje i zuba. Vijest o ovim lobanjama u decembru 2012. godine objavio je portal Live Science.
Groblje su otkrili stanovnici malog meksičkog sela Onavas 1999. godine dok su gradili kanal za navodnjavanje. To je prvo predhispansko groblje pronađeno u sjevernoj meksičkoj državi Sonora.
Mjesto, koje se naziva El Cementerio, sadržavalo je ostatke 25 ljudskih grobova. U trinaest su bile deformisane lobanje, koje su bile izdužene i šiljate na potiljku, a u pet su bili osakaćeni zubi.
“Osakaćivanje” zuba uključuje turpijanje i brušenje zuba u neobične oblike. Deformacija lobanje podrazumijeva narušavanje normalnog rasta dječije lobanje primjenom sile – korištenjem tkanina za vezanje drvenih ploča uz glavu, naprimjer. Praksa deformisanja lobanja djece tokom rasta bila je uobičajena u Srednjoj Americi, navodi Live Science, a ova otkrića sugerišu da se tradicija proširila sjevernije nego što se ranije mislilo.
Istraživačica i arheologinja s državnog univerziteta Arizona Cristina García Moreno za Live Science objasnila je da je deformisanje lobanje bilo korišteno u različitim društvima u svijetu za ritualno raslojavanje unutar grupe ili za razlikovanje među grupama. Ona je istaknula, međutim, da nije poznato zašto su ljudi u El Cementeriju praktikovali izduživanje lobanje.
García Moreno kazala je da ljudi zbog oblika pomisle da su u pitanju lobanje vanzemaljaca, što nije slučaj. U pitanju su ljudski ostaci.
“Najčešći komentar koji sam čitala od ljudi koji su vidjeli slike deformacije lubanje bio je da misle da su ti ljudi 'vanzemaljci'”, dodala je García.
“Mogla bih reći da neki to govore u šali, ali zanimljivo je da neki i misle tako. Očigledno je da govorimo o ljudskim bićima, a ne o vanzemaljcima.”
Lobanje iz Meksika ili Perua?
Pretraga tvrdnji iz analiziranih članaka na engleskom jeziku daje rezultate koji potvrđuju da se navodi Briena Foerstera o vanzemaljskom porijeklu lobanja odnose na izdužene lobanje pronađene na poluotoku Paracas u Peruu, ne na lobanje pronađene u Meksiku.
Foerster, inače plodan autor o pseudonaučnim temama, pokrenuo je priču oko potencijalno neljudskog porijekla tih lobanja 2014. godine, naručivši genetičku analizu fragmenata jedne od njih. On je tvrdio da su analizom otkrivene genetske mutacije koje nisu svojstvene ljudima, što je sugerisalo da su one pripadale vanzemaljcima.
Fact-checking portali Snopes i USA Today su tvrdnje da lobanje s poluotoka Paracas nisu ljudskog porijekla ocijenili neistinitim. Snopes u svojoj analizi zaključuje da naučnici/e uopšte ne spekulišu o tome da li su pronađene lobanje u Paracasu ljudske ili ne.
Nismo pronašli vjerodostojne akademske izvore ili publikacije koje potvrđuju tvrdnju da DNK uzet iz lobanja pronađenih u Paracasu nije ljudskog porijekla ili dovoljno abnormalan da opravda daljnje istraživanje. Praksa namjernog izduživanja lobanja dobro je poznata antropolozima. I dok akademici mogu raspravljati o motivaciji koju su određena društva imala da to učine, nema naučne rasprave o tome jesu li ta društva bila ljudska.
Ocjenu lažna vijest dajemo najranijoj objavi tvrdnje da su u Meksiku pronađene vanzemaljske lobanje. Kasnije objave ove tvrdnje dobijaju ocjenu prenošenje lažnih vijesti.
Ocjenu manipulisanje činjenicama dajemo tvrdnji da je Brien Foerster uradio analizu “na temu” pronalaska lobanja u Meksiku. U tekstovima su iskorišteni “nalazi” Foersterove analize za lobanje iz Perua.
Kao pseudonauku ocjenjujemo tvrdnje da je Foerster otkrio da pronađene lobanje imaju deformitete koji nisu mogli nastati prirodnim putem, iz čega se zaključuje da nisu ljudskog porijekla.
(Raskrinkavanje.ba)
Život van Zemlje?
Vanzemaljci su tema brojnih naučnofantastičnih knjiga, filmova, serija i ostalih sadržaja iz popularne kulture. Priče o njima plod su mašte ili istinskog vjerovanja u to “da nismo sami” u svemiru. Međutim, to vjerovanje često prerasta u teorije zavjere i iznalaženje “dokaza” da vanzemaljci postoje, da komuniciraju s ljudima ili da su posjetili Zemlju – ali da svjetske vlade skrivaju te dokaze. Ipak, nema dokaza o životu u svemiru, kao ni dokaza da su vanzemaljci ikada posjetili Zemlju (link).