Foto: puruanpro, Freepik
Na Facebooku je 29. oktobra 2025. godine objavljen videosnimak u trajanju od 34 minute u kojem se “objašnjava” da je teorija evolucije lažno predstavljena kao naučna činjenica.
Foto: Screenshot/Facebook
Snimak je na engleskom jeziku i ima prevod na naš jezik. Narator u snimku tvrdi da su ideju evolucije vrsta osmislile “lude satanističke elite” koje vladaju svijetom kako bi izmanipulisale ljude da prihvate jednu svjetsku religiju. Tvrdi da je evolucija “religijsko vjerovanje” i da je dokazano da ništa na Zemlji nije starije od 100.000 godina. Kaže da dinosauri postoje i danas, da tvrdnje o evoluciji nisu potkrijepljene bilo kakvim dokazima i da su u suprotnosti sa zakonima fizike i drugim naučnim principima.
Šta je teorija evolucije?
Autor snimka koji je podijeljen na Facebooku tvrdi sljedeće:
Najveća laž ikada ispričana svima nama je ta da je evolucija znanstvena činjenica. Nije. To je vjerovanje. To je fundamentalno religijsko vjerovanje.
(...)
Pogledamo li definiciju evolucije, možemo vidjeti da je evolucija jasno definirana kao postepeni razvoj nečega, posebice od jednostavnijeg ka više složenijem obliku. Da bi nešto postalo kompleksnije morate uvesti novu informaciju. Radi jednostavnosti, shvatite da u slučaju da je evolucija teoretski uopće moguća, evolucionisti tvrde da se te nove informacije uvode mutacijama.
(...)
Evolucionisti ovise o mutaciji koja stvara nove informacije u njihovom modelu. Taj dio modela predstavlja ogroman problem. Neosporna činjenica je kako nije zabilježen niti jedan slučaj mutacije u kojem mutacija stvara novu informaciju. Niti u najsitnijem slučaju. Nikada, niti jednom. Ne postoji niti jedna terenska opservacija ili laboratorijsko otkriće. Jedino što su uspjeli otkriti su mutacije koje rekombiniraju već postojeće informacije ili mutacije koje rezultiraju gubitkom informacija. Međutim nikada nisu pronašli mutaciju koja je rezultirala stvaranjem nove informacije.
Teorija evolucije je naučna teorija prema kojoj različite vrste živih bića na Zemlji potiču od drugih, postojećih vrsta. Prepoznatljive razlike između današnjih vrsta posljedica su modifikacija u uzastopnim generacijama.
Naučna teorija definiše se kao “sveobuhvatno objašnjenje prirodnog fenomena koje je rigorozno testirano i potkrijepljeno značajnim dokazima”. Dakle, naučnici/e tehnički ne tvrde da je evolucija “naučna činjenica”, ali naučna teorija je objašnjenje potkrijepljeno mnogobrojnim dokazima.
Charles Darwin, engleski biolog, geolog i naturalist, u 19. stoljeću tvrdio je da se vrste formiraju evolucijom i pružio naučno objašnjenje prema kojem se evolucija odvija po principu prirodne selekcije. Ukratko, taj princip podrazumijeva da jednike s osobinama pogodnijim za preživljavanje u određenoj okolini češće preživljavaju i prenose svoj genetski materijal na iduću generaciju. Iako Darwinova otkrića predstavljaju začetak teorije evolucije, slične ideje i pretpostavke iznosili/e su naučnici/e još od antičkih vremena.
Genetika i molekularna biologija, nauke razvijene u 20. stoljeću, omogućile su detaljnije i sveobuhvatnije proučavanje prirodne selekcije, što je dovelo do formiranja moderne teorije evolucije (link).
Prema teoriji evolucije, sve vrste evoluirale su od jednoćelijskog organizma, a taj proces traje oko četiri milijarde godina. Evoluiranje se dešava kombinacijom mehanizama kao što su mutacija, genetički drift, tok gena i prirodna selekcija.
Tvrdnja da genetske mutacije ne mogu kreirati nove informacije i da, prema tome, evolucija nije teoretski moguća nije tačna. Riječ je o argumentu koji redovno koriste negatori/ke teorije evolucije i pristalice “kreacijske” teorije o nastanku vrsta.
Na naučnom blogu The Logic of Science, 2016. godine objašnjeno je zašto je ovaj argument pogrešan. U blogu je na vrlo pojednostavljen način objašnjeno kako funkcioniše DNK, od koje su sačinjeni geni.
DNK (ili deoksiribonukleinska kiselina) se sastoji od četiri baze: adenina (A), gvanina (G), timina (T) i citozina (C). Ove četiri baze raspoređuju se u grupe od po tri, a svaka grupa od tri kodira jednu aminokiselinu. Te se aminokiseline zatim nižu zajedno i formiraju protein, a ti se proteini kombinuju i formiraju tkiva. Dakle, vaša DNK je nacrt vašeg tijela i ona govori vašem tijelu koje aminokiseline da proizvodi i kako da ih kombinuje kako bi se napravili proteini, tkiva, organi itd.
Pojedine genetske mutacije, kao što su insercije, doslovno dodaju nove bazne parove, odnosno nove informacije u DNK. Druge zaista samo prekombinuju postojeće bazne parove, ali te nove kombinacije rezultiraju kreiranjem potpuno drugačijeg koda, što rezultira i kreiranjem drugačijih aminokiselina i novih proteina. Dakle, i prostim rekombinovanjem postojećih informacija, genetske mutacije mogu kreirati nove informacije.
Na blogu The Logic of Science ovo je objašnjeno analogijom s abecedom:
Korisna analogija koja će vam pomoći da ovo shvatite jeste poređenje sa slovima u abecedi. Engleski jezik ima 26 slova (baza), a mi kombinujemo ta slova kako bismo dobili riječi (aminokiseline). Zatim te riječi slažemo u rečenice (proteini), a te rečenice slažemo u paragrafe (tkiva). U konačnici, te paragrafe možemo koristiti za izradu knjiga, eseja itd. (organizmi). Sada, prema obrazloženju kreacionista, trebalo bi biti nemoguće dobiti bilo kakvu novu informaciju jednostavnim preuređivanjem tih 26 slova, ali to je očito apsurdno. Možemo ih složiti na jedan način i proizvesti Shakespeareova djela. Možemo ih složiti na drugi način i proizvesti “Porijeklo vrsta” [op. a. djelo Charlesa Darwina].
Evolucija je aktivan proces koji stalno traje. Naprimjer, neke su bakterije evoluirale da razviju otpornost na antibiotike, a neki su insekti već evoluirali da razviju otpornost na pesticide – oboje vrlo skorašnji izumi na skali u kojoj se dešava evolucija.
C14, fosili i Loch Ness čudovište
U snimku na Facebooku tvrdi se i sljedeće:
Radioaktivni ugljik služi kao “pješčani sat” u svim organskim organizmima, i tako kada organizam umre, “pijesak u pješčanom satu počinje se trošiti”. To se zove radioaktivni raspad (poluživot) i nikakvi uvjeti na Zemlji ne mogu taj proces spriječiti. I znamo da ugljik 14 ima kratak poluživot. U laičkim terminima znamo da je nemoguće da ikakvi trag ugljika 14 traje više od 100.000 godina nakon što nešto umre. A budući da evolucionisti misle (žele misliti) da su fosili milijunima godina stari, oni su pretpostavili da fosili ne mogu sadržavati ikakvi trag izotopa ugljika C14.
Međutim proteklih godina, akcelerirajući maseni spektrometar omogućio je detektiranje sičušnih tragova C14. Naravno, mnogi fosili su potpuno okamenjeni bez ikakavih zaostataka ugljika, a kamoli radioaktivnih ugljika. Međutim, pronađene su velike količine nemineraliziranih fosilnih materijala, uključujući materijale poput sirove nafte, ugljena dijamanata i čak i koštane srži dinosaura. A što pronalazimo u laboratorijskim ispitivanjima tih materijala? Ukoliko niste još pogodili, C14 je pronađen u svim tim pronađenim materijalima. Čak i u dijamantima. Fosili su mnogo mlađi nego nam to govore. A danas svaki AMS laboratorij u svijetu ima dokaz toga. Testni laboratoriji diljem svijeta pronalaze C14 u fosilima, čak i nakon uklanjanja potencijalnih kontaminacija.
Ovo je uvjerljiv dokaz da je sve živo na ovoj planeti manje od 100.000 godina staro.
Narator u nastavku odbacuje sve druge naučne metode datiranja kao nepozudane i obično nagađanje te tvrdi da su ljudi i dinosauri živjeli istovremeno i da je moguće da dinosauri i dalje postoje. Kao “dokaz” za ovo navodi priču o čudovištu iz jezera Loch Ness i slične legende.
Dokazi za evoluciju su mnogobrojni i ne uključuju samo fosilne materijale. Dokazi iz oblasti genetike pokazuju da sve žive vrste koriste isti osnovni mehanizam nasljeđivanja putem DNK-a. Proučavajući DNK različitih vrsta, naučnici/e mogu porediti sličnosti i razlike i utvrđivati “srodnost” određenih vrsta po istom mehanizmu po kojem se na sudu putem DNK testa utvrđuje očinstvo. Ova ispitivanja jasno ukazuju na zajedničke pretke raznih vrsta. Osim genetike, dokazi se mogu naći i u fosilnim materijalima o kojima govori autor, ali i posmatranjem evolucije u sadašnjosti.
Naučnici/e posmatraju razvoj, odnosno evoluciju bakterija, biljaka i nekih vrsta insekata, koja se odvija u sadašnjosti, pred našim očima.
Kada je riječ o datiranju uz pomoć ugljika 14 (C14), radioaktivnog izotopa ugljika, ono se tipično ne koristi za određivanje starosti fosila, već za datiranje organskog materijala i pojedinih neorganskih materijala. Naime, poluživot C14 iznosi 5.568 godina. Biljke i životinje asimiliraju C14 tokom čitavog života te, kada umru, koncentracija C14 počinje se smanjivati brzinom određenom zakonom radioaktivnog raspadanja. Datiranje s C14, stoga, ima primjene primarno u arheologiji i geologiji, te se njim pouzdano može odrediti starost predmeta mlađeg od 50.000 godina.
Fosili su ostaci životinja ili biljaka koji su bili prekriveni slojevima blata, pijeska i mulja i kao rezultat toga dijelovi njihovog tijela, umjesto da istrunu, zamijenjeni su mineralima. U zavisnosti od veličine životinje, proces fosilizacije može trajati od nekoliko dana do nekoliko hiljada godina, pa fosili mogu biti mlađi i stariji.
Za utvrđivanje okvirne starosti fosila naučnici/e koriste radiometričko datiranje, tehniku koja podrazumijeva proučavanje starosti kamenja u kojem je fosil pronađen mjerenjem prisustva izotopa koji se sporo raspadaju, kao što su uranij i kalij. Riječ je o izotopima koji imaju poluživot od milion godina.
Tačno je da su na nekim fosilima dinosaura za koje se na osnovu radiometričkog datiranja procjenjuje da su milionima godina stari pronađeni tragovi C14. Kako je objašnjeno u članku naučnog časopisa The American Biology Teacher iz 2020. godine, to se može desiti jer fosilne kosti inkorporiraju novi C14 putem rekristalizacije, procesa u okviru kojeg se originalni mineral u tvrdim dijelovima fosila mijenja u drugi mineral istog hemijskog sastava, ali stabilnije kristalne strukture, kao i zbog bakterijske aktivnosti i raspada urana.
Naučnici/e procjenjuju da su dinosauri izumrli prije otprilike 66 miliona godina jer nikada nije pronađen nijedan njihov fosil u kamenu koji je mlađi od tog perioda. Relativno oštar rez između perioda u kojem su nastali fosili i onoga gdje ih više nema ukazuje na to da se prije otprilike 66 miliona godina desilo nešto drastično, što je dovelo do izumiranja mnogih vrsta na Zemlji. Neki/e naučnici/e podupiru teoriju da je Zemlju pogodio ogroman asteroid, što je dovelo do velike promjene u klimi, a to potkrepljuju visokim količinama metalnog iridija pronađenog u slojevima kamena iz ere u kojima su pronađeni fosili. Također, izumiranje dinosaura povezuju s ogromnim kraterom na obali poluotoka Yucatan u Meksiku, koji je nastao otprilike u istom periodu kada su dinosauri izumrli.
Druga grupa naučnika, pak, zagovara teoriju prema kojoj je do izumiranja dinosaura dovela pojačana vulkanska aktivnost, odnosno vulkanske erupcije toliko intenzivne da su promijenile Zemljinu klimu. Erupcije u današnjoj Indiji za koje se smatra da su se dogodile prije 60 do 65 miliona godina idu u prilog ovoj teoriji.
Bilo kako bilo, ono u šta su naučnici/e sigurni/e, na osnovu mnogobrojnih dokaza, jeste da naši preci nisu trčali kroz šumu s T-rexom.
Popularno vjerovanje o teoriji evolucije: Ljudi nastali od majmuna?
Pred kraj videosnimka, narator govori o evoluciji i ljudima:
Svi smo tijekom života stotine puta čuli da se čovjek razvio od majmuna. I siguran sam da ste čuli o svim NAVODNIM tranzicijskim fazama ljudskih bića koje navodno povezuju homosapisensa sa majmunima odnosno majmunolikim bićima. Na ovo samo mogu reći da sami proučite ovu temu. Velika većina tih primjera su priznate i dokazane prijevare, međutim još uvijek se naučavaju kao istinite.
Tvrdi da je otkriće vrste Hesperoptihecus Haroldcooki, poznate kao “Nebraska čovjek”, zasnovano na samo jednom zubu, od kojeg su naučnici/e konstruisali/e čitavu vrstu. U pozadini videa na engleskom jeziku ispisano je da se na kraju ispostavilo da je riječ o zubu svinje. Navodi i primjer vrste Eoanthropus Dawsoni. Tvrdi da je otkriće iz 1953. godine dokazano kao prevara u kojoj je naučnik spojio kosti čeljusti orangutana s lobanjom čovjeka te insinuira da je Donald Johnson, naučnik koji je otkrio ostatke ženke vrste Australopithecus Afarensis, poznate kao Lucy, lažirao svoje otkriće kako bi opravdao novac za istraživanje.
Vjerovanje da teorija evolucije tvrdi da su ljudi nastali od majmuna je rašireno. Ipak, nije tačno. Prema teoriji evolucije, ljudi i majmuni imali su istog pretka, koji je živio prije otprilike 25 miliona godina. Ljudi i čimpanze dijele istog pretka, koji je živio prije oko osam miliona godina. Jedan od dokaza za to je, recimo, činjenica da je sličnost između ljudske DNK i DNK čimpanze 98,9%.
Kada je riječ o “tranzicijskim” ljudskim vrstama koje su prethodile homo sapiensu, naučnici/e su ih do sada otkrili/e 16, s tim da u taj broj ulaze i vrste za koje je pronađeno vrlo malo fosilnih ostataka, kao i vrste nejasne klasifikacije. U najpoznatije potvrđene ljudske vrste spadaju Homo neanderthalensis, Homo heidelbergensis, Homo erectus i Homo habilis.
Kada je riječ o navodnim prevarama, neke su od njih jednostavno bile rezultat greške ili pretpostavki koje su se nakon podrobnijeg istraživanja ispostavile netačnim. Priča o “čovjeku iz Nebraske” jedan je takav primjer. Naime, početkom 20. stoljeća, rančer i geolog Harold Cooke pronašao je zub nalik na ljudski u američkoj saveznoj državi Nebraska. Godine 1922. poslao je taj zub na izučavanje paleontologu i predsjedniku Američkog muzeja prirodne historije u New Yorku Henryju Osbornu. Osborn je zaključio, nejasno na osnovu čega, da je zub pripadao nekom drvenom primatu, pretku ljudske rase. Objavio je publikaciju na ovu temu i nazvao je ovu navodnu novu vrstu Hesperopithecus haroldcookii. Ovo “otkriće” izazvalo je svojevrsnu medijsku pompu i novine su ubrzo počele objavljivati ilustracije “čovjeka iz Nebraske” (informativni mediji, a ne naučni časopisi) koje su trebale simbolično prikazati kako je ova vrsta izgledala. Mnogi drugi naučnici od početka su osporavali da je zub koji je Cooke pronašao uopšte pripadao bilo kakvom primatu, a na koncu 1927. godine drugi naučnici dokazali su da je riječ o zubu koji potiče od neke drevne vrste svinje (1, 2, 3).
Dakle, “čovjek iz Nebraske” nikada nije bio zvanično kategorizovan kao ljudska vrsta, a većina naučne zajednice od početka je bila skeptična prema ovom otkriću i na koncu ga i osporila.
Priča o prevari s vrstom Eoanthropus Dawsoni uglavnom je istinita. Naime, amaterski, odnosno samoprozvani arheolog Charles Dawson iz Engleske 1912. godine tvrdio je da je pronašao fosilne ostatke (lobanju) neke drevne ljudske vrste i u saradnji s naučnikom Smithom Woodwardom počeo temeljitije istraživati područje gdje je pronašao lobanju. Svoja otkrića prezentovali su iste godine na sastanku Geološkog društva i niko od prisutnih nije dovodio u pitanje istinitost Dawsonovih tvrdnji. Ipak, kada je 1949. godine naučna istraživanja unaprijedila nova tehnologija datiranja posmrtnih ostataka, biološki antropolozi s Univerziteta Oxford proučili su ostatke, shvativši da nisu dovoljno stari da bi predstavljali nekog ljudskog pretka i, koristeći mikroskop, utvrdivši da je lobanja zapravo sastavljena od vilične kosti orangutana i lobanje homo sapiensa. Dakle, i u ovom slučaju naučnici/e “evolucionisti”, kako ih komično naziva autor viralnog Facebook videa, razotkrili/e su prevaru i provjerili/e dokaze čim im je to tehnologija omogućila (link).
Ne postoje dokazi da je pronalazak Lucy iz vrste Australopithecus afarensis prevara. Uostalom, osim ovog slavnog fosila, pronađeno je još više od 300 fosila pripadnika/ca ove vrste (link).
Dakle, tvrdnja da su većina otkrića “tranzicijskih” ljudskih vrsta dokazana prevara je netačna. Zabilježena je samo jedna prevara i jedna greška. Nijedan od ovih slučajeva danas se ne smatra otkrićem niti su ove vrste svrstane u popis otkrivenih predaka homo sapiensa.
Kao finalni argument protiv evolucije autor spornog videa tvrdi da ona nije u skladu s entropijom, odnosno drugim zakonom termodinamike prema kojem tokom vremena stvari degradiraju, a ne napreduju. Ovo nije tačno, jer se drugi zakon termodinamike odnosi samo na zatvorene sisteme koji nemaju vanjski izvor energije, a Zemlja nije zatvoren sistem, jer konstantno prima i odašilje energiju od Sunca (1, 2).
Shodno činjenicama, tvrdnju da je evolucija “religijsko vjerovanje” osmišljeno da nametne jednu svjetsku religiju ocjenjujemo kao teoriju zavjere.
Tvrdnju da je evolucija teoretski nemoguća, jer genetske mutacije ne mogu uvoditi nove informacije u DNK ocjenjujemo kao pseudonauku i lažnu vijest. Iste ocjene dajemo i tvrdnjama da datiranje uz pomoć C14 dokazuje da ništa ne Zemlji nije starije od 100.000 godina, da su dinosauri živjeli istovremeno kad i ljudi i da evolucija krši drugi zakon termodinamike.
Tvrdnje da teorija evolucije poučava da su ljudi nastali od majmuna i da je većina otkrića “tranzicijskih” ljudskih vrsta bila prevara ocjenjujemo kao dezinformaciju.
(Raskrinkavanje.ba)