Raskrinkavanje.ba

Nasilje kao “ljubavna drama”: Banalizacija i smještanje problema u privatnu sferu

Ova analiza je označena kao: Preko margine

Ubistva, pokušaji ubistva, fizičko i verbalno nasilje, nasilje u porodici, otmice ljudi - čak i aviona: portali u BiH i regionu su sve primjere takvih slučajeva opisivali sintagmom “ljubavna drama”, koja ima malo zajedničkog sa sadržajem crne hronike a puno više sa privatnom sferom života.

Portal Dnevni avaz je u martu ove godine objavio članak sa naslovom:

Ljubavna drama u Lukavcu: Pretukao suprugu u prepunoj kafani

U članku se opisuje događaj od 4. marta, kada je vlasnik ugostiteljskog objekta fizički nasrnuo na suprugu nakon svađe u tom objektu. 

Svjedoci nemilog događaja kažu da je nastao haos te da su razbijene i flaše.

Žrtva napada je tom prilikom zadobila lakše tjelesne povrede, Avazu je rečeno iz policije.

Članak s “ljubavnom dramom” kao kvalifikacijom tog nasrtaja prenijelo je nekoliko portala.

No, ovakav opis nije neuobičajen. Napadi na žene, ili drugi oblici nasilja nad ženama, iznova se opisuju na ovaj način u medijskom prostoru našeg govornog područja. 

LJUBAVNA DRAMA OKONČANA HOROROM: Ispovest najboljeg prijatelja hirurga koji je pucao u verenicu, pa se ubio! (VIDEO)

U februaru ove godine, portal Alo je objavio članak sa sljedećim naslovom:

SRPSKA SAPUNICA Ljubavna drama dobija rasplet u niškom sudu: Kada su se razveli, postala mu je ljubavnica, a onda je prijavljen za porodično nasilje!

U članku se o ovoj “ljubavnoj drami” kaže:

U sudu se vodi spor protiv N.P. (50) koji je osumnjičen za nasilje u porodici jer je prošle godine na autobuskoj stanici preko puta fabrike "Jura" ispisao pogrdne poruke na račun bivše suprugu, koja mu je posle razvoda izgleda bila ljubavnica.

(...)

- Sadaje na sudu da rasplete tu ljubavnu zavrzlamu, ali izgleda da su se oni posle razvoda braka pomirili, a onda opet nekako počeli da se druže. Kasnije se ona, ponovo predomislila oko te bivše veze jer je imala nekog drugog čoveka. N.P. je zato u besu ispisao poruku na autobuskoj stanici "D...R..., kontrolorka i baba, krade izolirke i daje svojim je.....čima" - priča čovek upoznat sa ovim slučajem.

U sličnim primjerima se nerijetko krivi žrtva za nasilje koje je počinjeno nad njom. Tako se u naslovu članka na portalu Pink (.rs) iz 2018 godine kaže:

KRVAVA LJUBAVNA DRAMA U BEČU: Bosanac pucao Srpkinji u glavu pa presudio sebi! Ostavio ženu i četvoro dece zbog nje, a ona našla drugog?!

Opis “ljubavna drama” koristi se i kada žrtva nasilja nije žena, ali se radi o nasilju koje je na neki način povezanom s partnerskim odnosima. Na portalu Srpska stvar (.info) je, recimo, u februaru ove godine objavljen članak sa sljedećim naslovom:

Krvava ljubavna drama u Nišu: Momku bivše devojke zario tri puta nož u telo! Upao u stan i vikao da je još voli!

Portal Informer je, na primjer, objavio članak 2016. godine sa ovim naslovom:

LJUBAVNA DRAMA NA JUŽNJAČKI NAČIN: Nesuđenom zetu oteo brata kako bi sprečio ćerkinu udaju!

Nekad je “ljubavna drama” opis za nasilje koje je prethodno bilo dodatno banalizovano u medijskim izvještajima. Portal Dnevni avaz je tako prošle godine objavio članak sa naslovom:

Džeri Springer šou u zeničkoj policiji: Muž i žena se pijani iskrvili, a potom se pomirili u ćeliji

Kurir je preuzeo članak, ali ga je opremio svojim naslovom:

LJUBAVNA DRAMA IZA REŠETAKA: Muž i žena se napili na svadbi i potukli, u ćeliji se ohladili i otišli ZAGRLJENI!

Sintagma “ljubavna drama” korištena je i za opis bizarnih incidenata, poput otmice egipatskog aviona na Kipru 2016 godine, o čemu je BIZlife objavio članak sa naslovom:

LJUBAVNA DRAMA NA KIPRU: Oteo avion zbog bivše žene

No, jedan od najbešćutnijih primjera upotrebe sintagme “ljubavna drama” u izvještavanju o nasilju nad ženama nalazimo u članku na portalu Mondo iz 2015 godine. Članak je opremljen naslovom:

Ljubavna drama: Bombom razneo devojku!

U članku se govori o ubistvu iz januara te godine, kada je muškarac eksplozivnom napravom ubio ženu s kojom je, prema navodima, bio u vezi.

Zorica K. (47) je poginula, a Muharem H. (35) je teško povređen u eksploziji bombe koju je on aktivirao u ponedeljak u poslepodnevnim satima u poslovnom prostoru u Sportsko-rekreativnom centru "Džungla" u Doboju.

Prema nezvaničnim informacijama banjalučkih medija, stradala Zorica K., koja je bila frizerka, više od godinu dana bila je u emotivnoj vezi sa Muharemom, ali su u zadnje vreme imali problema. Ona je, navodno, željela da ga ostavi, ali se on nije s tim mirio te joj je pretio.

Prema izjavi očevica Saše Golubovića, oni su nakon prethodne rasprave ušli u njegove kancelarije, nakon čega je Muharem izvukao osigurač od ručne bombe i detonirao je.

“Ljubav” kao izgovor

Banalizacija nasilja u kojem su žrtve žene, ili pridavanje odgovornosti ženi za nasilje počinjeno nad njom, posljedica je rodne neravnopravnosti u društvu. U nedostatku zvanične statistike, u članku objavljenom na portalu Prometej u januaru 2020, autorice Tamare Zablocke, sabrani su podaci nevladinih organizacija i došlo se do broja od 12 ubijenih žena u BiH prošle godine. Autorica navodi da su počinitelji u večini tih slučajeva muškarci koji su bili partneri ili bivši partneri svojih žrtava.

KRVAVA LJUBAVNA DRAMA NA ČUKARIČKOJ PADINI: Švaler pucao u glavu majci četvero dece

Ovakav vid nasilja koje rezultira smrću žrtve naziva se femicid. On podrazumijeva ubistvo žene zbog njenog roda - u slučajevima partnera i bivših partnera kao počinilaca, zbog toga što osjećaju da “imaju pravo” da ubiju partnericu, da je posjeduju i kontrolišu svaki aspekt njenog života, ili da tako reaguju u slučaju prekida veze, ili nedostatka interesovanja za vezu sa nasilnikom.

No, ovaj vid nasilja tretira se kao “manje ozbiljan” od strane društva, odnosno od strane pravosuđa, navodi se u članku na Prometeju. U slučajevima femicida ne uzimaju se u obzir specifičnosti rodno zasnovanog nasilja u odnosu na druge vidove nasilja, iako “zakoni i Istanbulska konvencija naglašavaju da ubistvo koje se desi kao posljedica nasilja nad ženama i u porodici mora biti otežavajuća okolnost”.

Istraživanja sudske prakse pokazala su da u slučajevima nasilja u porodici sudovi češće pronalaze olakšavajuće, a ne otežavajuće okolnosti, te da počinioci uglavnom budu uslovno kažnjeni, što znači da žrtve nasilja ostaju nezaštićene nakon prve, krizne intervencije i privremenog zbrinjavanja, dok počinioci nerijetko čine nasilje i tokom trajanja uslovne kazne ili odmah po izlasku iz zatvora, te je jasno da sudovi moraju raditi na učinkovitijem kažnjavanje nasilja u porodici i posljedično sprečavanju femicida.

Problem neadekvatnog pristupa femicidu i generalno nasilju nad ženama prisutan je i u medijskom izvještavanju, zaključak je istraživanja UN Women iz 2016. godine. U njemu se naovdi da bh. mediji izvještavaju o rodno zasnovanom nasilju često, ali površno. Mahom se radi o člancima koji obrađuju konkretne slučajeve, dok su dublje analize ovog društvenog problema sporadične. Površno izvještavanje se ogleda i u fokusiranju na počinioce, što nerijetko rezultira neetičnim pristupom temi. U takvim slučajevima, muškarci su subjekti medijske priče, koja se predstavlja iz njihove vizure. Prema UN Women istraživanju, to se uklapa u širu sliku medijskog prostora u BiH, u kojem su muškarci i inače u većini subjekti u medijskim izvještajima. Isto tako, čak i ako se identitet žrtve ne otkrije u članku, fokusiranjem na počinioca se može indirektno saznati i ko je žrtva, pogotovo u malim sredinama.

Umjesto informisanja ili senzibilizacije javnosti, izvještavanje o ovom problemu se pretvara u “lov na klikove” putem senzacionalističkog pristupa kreiranju medijskog sadržaja. O načinu izvještavanja o rodno zasnovanom nasilju u BiH u 2019 godini, autorica članka na portalu Prometej kaže:

O slučajevima femicida u prošloj godini, dobar dio medija u Bosni i Hercegovini izvještavao je tek kao o pojedinačnim incidentima u crnoj hronici, senzacionalistički otkrivajući identitet i fotografije žrtve, zadirući u njenu privatnost i iznoseći informacije koje nisu od interesa javnosti, tendeciozno pišući o prošlosti žrtava, navodeći špekulacije susjeda kao relevantne, nerijetko okrivljujući žrtvu za trpljenje prethodnog nasilja, ali ne i okolinu za njegovo tolerisanje.

Istovremeno, mediji su odreda propustili imenovati ubistvo žene femicidom, a rodno zasnovano nasilje rodno zasnovanim nasiljem, objavljivati tematske priloge o društvenom problemu nasilja prema ženama i obavezi prijavljivanja saznanja o nasilju, a nisu navodili ni brojeve SOS telefona na koje se nasilje može prijaviti, niti na bilo koji drugi način ohrabrivali osobe koje nasilje upravo proživljavaju da potraže pomoć.

Ipak, fokus na “romantični” aspekt nasilja, odnosno predstavljanje ubistava, nasrtaja i drugih oblika nasilja kao “ljubavne drame”, skreće pažnju sa stvarnog problema, a to je neravnopravan položaj žene u društvu, što za posljedicu ima ovu vrstu nasilja. Također, navodeći da je počinjeno nasilje rezultat ili rasplet “ljubavne drame”, daje se legitimitet inače čestom viđenju da je rodno zasnovano nasilje, ili nasilje u porodici, privatan problem - odnosno, nešto što se tiče samo osoba ili članova porodice umiješanih u nasilje, a ne da se radi o širem problemu društva ili lokalne zajednice u kojoj je počinjeno nasilje, a čiji članovi ga ne prijavljuju. Svodeći ga na privatni problem, mediji doprinose njegovoj nevidljivosti, a samim tim i nekažnjivosti. Po sistemu "spojenih sudova", to doprinosi i reprodukciji takvog nasilja. 

Razumijevanje rodno zasnovanog nasilja kao nečeg što je “privatna stvar” prelazi iz sfere lokalne zajednice, odnosno komšiluka, i u ostale segmente društva, a preko njih i u medije. Primjer nalazimo i u izjavi advokatice muškarca optuženog za porodično nasilje, u članku o “ljubavnoj drami u Nišu” na portalu Alo:

Ljubav je takva emocija da bi možda obe strane trebale da razmisle i mirno reše taj problem. Ljubomora je takođe osećanje koje čovek često ne može da kontroliše - kazala nam je ova advokatica.

Ako ljubav prevlada posle svih sukoba i javnih ispada, možda u sudnici "padne" i pomirenje jer su se ovih dana "glave ohladile". Sledeće ročište kada bi ovo dvoje Nišlija da "zakopaju ratne sekire" održava se početkom marta meseca.

Slijedom takvog razmišljanja, postaje moguće i “raznošenje” žrtve bombom nazvati “ljubavnom dramom”, opisati takvo ubistvo rečenicom u kojoj je žrtva “poginula” a ne ubijena, a članak skoro u potpunosti posvetiti napadaču i njegovim motivima za ubistvo. Koncipirano na taj način, nasilje postaje skoro pa privatna stvar između napadača i žrtve, dovoljno šokantno da privuče klikove, ali bez ulaska u srž problema koji doveo do toga je jedan muškarac našao za opravdano “raznijeti” ženu jer je “željela da ga ostavi”.

(Raskrinkavanje.ba)