Nerazumijevanje, govor mržnje i teorije zavjere: Izvještavanje o LGBTIQ+ zajednici

Ova analiza je označena kao: Preko margine

Stare “boljke” medijskog izvještavanja o LGBTIQ+ zajednici i dalje su prisutne u nekim medijima. Pored nerazumijevanja termina vezanih za ovu zajednicu i općenito nastojanja da se prava njenih pripadnika izjednače s drugima, mediji nerijetko posežu i za uvredljivim formulacijama, a nekad i otvoreno zagovaraju diskriminaciju.

Uprkos naporima organizacija koje se bave ljudskim pravima, marginalizovane grupe su još uvijek predmet neprofesionalnog medijskog izvještavanja. U Bosni i Hercegovini, kao i u zemljama regije, grupe kao što su imigranti, žene, etničke manjine i LGBTIQ+ zajednica mete su dezinformativnih narativa i/ili govora mržnje, čemu pojedini mediji značajno doprinose neprimjerenim izvještavanjem o temama u vezi s ovim grupama. 

Medijskim praksama u izvještavanju o marginalizovanim grupama Raskrinkavanje se bavi u rubrici “Preko margine”, čija se baza podataka koristila za pisanje istraživanja Udruženja građana i građanki “Zašto ne”, pod nazivom “Dezinformacije o marginalizovanim grupama”, 2020. godine. Istraživanje se bavilo dezinformacijama o izbjeglicama i migrantima, ženama i LGBTIQ+ osobama. Prema rezultatima ovog istraživanja, migranti i izbjeglice bila je grupa koja je najviše targetirana u periodu od novembra 2017. do augusta 2020. godine. Kako se navodi u istraživanju, najviše ocjena tačnosti u vezi s ovom grupom dobio je anonimni portal Antimigrant, dok su mainstream mediji, kao što su Dnevni avaz i RTRS, također značajno doprinosili plasiranju dezinformacija o izbjeglicama i migrantima.

U istom periodu, zabilježeno je 112 ocjena tačnosti kada je riječ o dezinformacijama o LGBTIQ+ zajednici, koje su se intenzivirale od aprila 2019. godine, kada je najavljena prva bh. Povorka ponosa.

U ovoj analizi osvrnuli smo se na neprofesionalno izvještavanje o LGBTIQ+ osobama te pratili “put” sadržaja koji podstiče na diskriminaciju i nasilje, s anonimnog bloga na stranice mainstream medija, na primjeru portala Homunizam i Stav.


Homunizam

Homunizam je anonimni portal koji promovira radikalno desničarsku ideologiju i objavljuje sadržaj koji obiluje homofobijom, islamofobijom i mizoginijom. U mnoštvu članaka koji promoviraju antivakcinacijske i “zavjerološke” narative, demoniziraju imigrante iz bliskoistočnih zemalja i osporavaju prava žena, ističu se oni koji su usmjereni protiv LGBT zajednice. 

Anonimni/e autori/ce ovog portala su članke koji potiču animozitet prema pripadnicima/cama ove zajednice grupirali u nekoliko rubrika, kao što su “Prevencija homoseksualnosti i rani znakovi”, “Knjižica o homoseksualnosti” i “LGBT”.

Članci u rubrici “LGBT” obiluju govorom mržnje i degutantnim, uvredljivim izrazima i opisima LGBT osoba:

Kad se gender-luđake pusti razmnožavati

Sodomit skuhao i pojeo seksualnog partnera

Pederski proglas – Zagreb Pride 2015

Ovakva retorika, koja ne izostaje ni u drugim rubrikama na ovom portalu, jasan je pokazatelj netrpeljivosti koju autori/ce sadržaja gaje prema LGBTIQ+ osobama.


Nasilje kao etiketa

Osim korištenja uvredljivih izraza, “LGBT” rubrika ispunjena je člancima o nasilnim incidentima koji uključuju pripadnike LGBTIQ+ zajednice. Generalisanjem ovih incidenata nastoji se cijelu grupu prikazati kao nasilnu. Također, homoseksualnost se poistovjećuje s psihoseksualnim poremećajima, poput pedofilije.

Tako se u članku “Nasilje i homoseksualnost” nabraja nekoliko nasilnih incidenta, te se netačno tvrdi da su najpoznatije američke serijske ubice bili homoseksualci:

1992. godine dvije lezbijke u Jeffersonvillu u Indiani, stare 17 i 16 godina, otele su 12-godišnju djevojčicu koju su optužile za pokušaj ‘krađe djevojke’.

Djevojčica je ubačena u prtljažnik automobila, više puta je izbodena i pretučena. S teškim metalnim šipkama. Dok se još borila, polile su ju benzinom i zapalile.
(...)
TOP-6 američkih serijskih ubojica su svi od reda bili gayevi:
Donald Harvey 37 žrtava u Kentuckyu;
John Wayne Gacy silovao i ubio 33 dječaka u Čikagu, zakopao ih ispod svoje kuće i u dvorištvu;
Patrick Kearney se računa za 32, izrezao je svoje žrtve u male komadiće nakon seksa i osrtavljao ih u vrećama za smeće po Los Angeles autoputu;
Bruce Davis je zlostavljao i ubio 27 mladića i dječaka u Illinois-u;
Gay sex-murder-torture “krug” (Corll-Henley-Brooks) poslali su 27 Teksašana u grob; i
Juan Corona osuđen za ubojstvo 25 imigrantskih radnika (on je “vodio ljubav” s njihovim leševima).

Na kraju se zaključuje:

Sodomiti se između sebe podijele na monstrume i lake žrtve (zbog promiskuiteta i ovisnosti koja ih pogoni). Unutarnji konflikt homoseksualnog poremećaja kod nekih izbija više, kod nekih manje burno. Kao što neki uspiju izaći iz homoseksualnosti, a neki ne. Patologija je ipak patologija. Kad se prijeđe jedna moralna ograda, sve drugo je puno lakše, da ne kažemo liberalnije.

Članak, nimalo suptilno, implicira da je homoseksualnost povezana s nasiljem, te nastoji manipulativnim prikazivanjem činjenica ili čistim izmišljotinama prikazati LGBTIQ+ populaciju kao grupu ljudi sklonu ekstremnom nasilju.

Takav zaključak baziran je na iskrivljenoj logici. 

Naime, ukoliko bismo donosili zaključke na način na koji to rade autori/ce ovog članka, mogli bismo zaključiti da je, zbog zločina koje su počinili ljudi heteroseksualne orijentacije, čitava heteroseksualna populacija opasna i sklona nasilju, odnosno da je heteroseksualnost inherentno povezana s nasiljem. 

Osim nabrajanja zločina koji su počinili pripadnici LGBTIQ+ zajednice i selektivnog prikazivanja i izmišljanja podataka (fabrikovanje liste koja pokazuje da su najzloglasnije serijske ubice bili homoseksualci), u članku nisu prezentirani bilo kakvi naučni dokazi koji bi potkrijepili nesuvisli zaključak autora/ce ovog teksta.


Optužbe za pedofiliju

U nekoliko članaka, homoseksualnost se poistovjećuje ili dovodi u vezu s psihoseksualnim poremećajima, poput pedofilije.

Neporeciva povezanost pedofilije i homoseksualnosti

Razotkrivanje gay-pokreta (7. dio): Povezanost pedofilije i homoseksualnosti

Katolička Crkva ima gay-problem, a ne problem pedofilije

Prema definiciji enciklopedije Britannica, homoseksualnost se definiše kao seksualni interes i privlačnost prema istom spolu. 

Pedofilija je psihoseksualni poremećaj koji karakteriše seksualna privlačnost prema djeci u pretpubertetskoj dobi. Kako se navodi u Britannici, pedofilija spada u parafilične poremećaje. 

Parafilični poremećaji podrazumijevaju da interes ili želja pojedinca proizvode značajnu anksioznost ili otežavaju funkcionisanje u društvu, iz razloga koji nisu povezani s neodobravanjem društva, ili da praksa ili ponašanje pojedinca inherentno povređuju druge, ili su usmjereni na osobe koje nisu dale pristanak ili ga pravno ne mogu dati (npr. maloljetnici/e).

Dakle, jasno je da homoseksualnost i pedofilija nisu ista stvar. Poistovjećivanje ova dva pojma također ima za cilj demoniziranje pripadnika LGBTIQ+ populacije.


Homofobija kroz teoriju zavjere

Portal Homunizam smješta aktivizam za prava LGBTIQ+ zajednice u “zavjerološki” narativ “gay lobija” i povezuje ga s neutemeljenom teorijom zavjere o novom svjetskom poretku.

U članku pod naslovom “Zašto globalistička NWO elita nameće homoseksualnost” navodi se:

Eksplozija homoseksualnosti na Zapadu nije slučajna: programirana je s vrha. Nepobitne tragove planiranja i programiranja homoseksualizacije društva treba potražiti u bogataškim organizacijama – daleko od gay barova, od “bug chasera“, od gay kupelji i daleko od javnih zahoda s “glory holes” – a to su organizacije koje se bave (de)populacijom – zapravo milijarderi koje jako brine planetarna prenapučenost, iako ih same nikada ne bi mogle zadesiti nedaće zbog kojih su tako altruistički zabrinuti (nestašica hrane, pitke vode…).

Autor/ica svoje navode nastoji “dokazati” tvrdnjama karakterističnim za teoriju zavjere o novom svjetskom poretku, pokazujući prstom na porodicu Rockefeller i družinu Bilderberg kao na krivce za “homoseksualizaciju društva” s ciljem depopulacije planete. 

Lažna vijest
Bill Gates nije "najavio depopulaciju", niti ga je Indija "tužila zbog vakcina" - i to se već godinama zna

Ranije objavljivani netačni navodi o Billu Gatesu ponovo su počeli cirkulis...

Lažna vijest Prenošenje lažnih vijesti Manipulisanje činjenicama Teorija zavjere Demantirano 25.04.2020

Takav narativ, osim što se ne zasniva na stvarnim činjenicama i događajima, ima za cilj dodatno izoliranje LGBTIQ+ zajednice, pripisujući maliciozni, skriveni cilj aktivizmu koji se zalagaže za njena prava.

Stvarni ciljevi pokreta za gej prava jesu uklanjanje zakona o sodomiji koji zabranjuju homoseksualne radnje među voljnim odraslim osobama, te pozivanje na prestanak diskriminacije homoseksualaca, lezbijki i transrodnih osoba pri zapošljavanju, kreditiranju, stanovanju, javnom smještaju i drugim područjima života.


Savjeti za “korekciju seksualne orijentacije”

Rubrika “Prevencija homoseksualnosti i rani znakovi” sadrži članke poput “Roditeljski vodič za prevenciju homoseksualnosti”, “Kako odgajati dijete da ne postane homoseksualno” i “Što je potrebno da vam djeca postanu homoseksualna”.

Neki članci sadrže univerzalne roditeljske savjete, poput otvorenog razgovora o seksu i pružanja fizičke pažnje, dok drugi sugeriraju da pretjerana bliskost djeteta i roditelja suprotnog spola, ohrabrivanje druženja sa suprotnim spolom i manjak religijskog obrazovanja dovode do homoseksualnosti.

Ipak, naučni podaci pokazuju da se seksualnost ne može “korigovati”. U publikaciji američkog Odjela za zdravstvene i ljudske usluge objašnjava se šta je seksualna orijentacija i može li se ona promijeniti.

Navodi se da postoje brojne teorije o porijeklu seksualne orijentacije osobe i da se većina naučnika danas slaže da je seksualna orijentacija najvjerojatnije rezultat složene interakcije kognitivnih i bioloških faktora. Kod većine ljudi, seksualna orijentacija se oblikuje u ranom dobu. Postoje i značajni dokazi koji ukazuju na to da biologija, uključujući genetske ili urođene hormonske faktore, igra značajnu ulogu u seksualnosti neke osobe.

Na pitanje da li je seksualna orijentacija izbor, u publikaciji se odgovara:

Ne, ljudska bića ne mogu izabrati da budu gej ili strejt. Seksualna orijentacija javlja se kod većine ljudi u ranoj adolescenciji, bez ikakvog prethodnog seksualnog iskustva. Iako možemo izabrati hoćemo li djelovati u skladu sa svojim osjećajima, psiholozi ne smatraju da je seksualna orijentacija svjestan izbor koji se može dobrovoljno promijeniti.

U publikaciji se također objašnjava zbog čega homoseksualnost nije mentalna bolest. Naime, preko 35 godina objektivnih, dobro osmišljenih naučnih istraživanja pokazalo je da homoseksualnost, sama po sebi, nije povezana s mentalnim poremećajima ili emocionalnim i socijalnim problemima. Nekada se smatralo da homoseksualnost jeste mentalna bolest jer su stručnjaci za mentalno zdravlje imali pristrasne informacije. U prošlosti, u istraživanja su se uključivali isključivo pripadnici LGBTIQ+  zajednice koji su bili na psihoterapiji. Kada su naučnici u istraživanja počeli uključivati ljude koji nisu bili na terapiji, ideja da je homoseksualnost mentalna bolest brzo se pokazala neistinitom.

Dakle, članci o “prevenciji homoseksualnosti”, kao i članci o tzv. reparativnoj terapiji, koja se pokazala kao neefikasna i traumatizirajuća (1, 2, 3), nisu utemeljeni u naučnim činjenicama te mogu prouzrokovati negativne posljedice kako po djecu, tako i po njihove roditelje.

Homunizam je web stranica koja, širenjem govora mržnje i teorija zavjere te manipulisanjem činjenicama i emocijama čitatelja/ki, nastoji demonizirati pripadnike LGBTIQ+ zajednice i podstaknuti njihovu daljnju diskriminaciju.

Koliko je homofobija duboko ukorijenjen problem u društvu, pokazuju i činjenice da se njihov sadržaj povremeno nađe i na stranicama mainstream informativnih portala. Tako je, naprimjer, članak pod naslovom “I dalje mislite da je homoseksualnost “prirodna”? Ovi podaci će vas šokirati!” prenijelo 13 portala iz regije, uključujući i portale Pravda, Srbija danas i Radio Brčko.

Članci vrlo slični onom s tematikom odgoja djece u “tradicionalnom” maniru, tvrdnje o navodnoj povezanosti između pedofilije i homoseksualnosti, govor mržnje, primjeri huškačkog novinarstva i degutantni izrazi objavljuju se i na portalu Stav. Uglavnom su potpisani imenima autora i autorica. 


“Fama o ugroženim pravima” u Stavu

Portal Stav je, za razliku od anonimnog Homunizma, online medij čiji je izdavač Simurg media d.o.o. Pored online portala, sedmično izlazi i štampano izdanje časopisa Stav. Raskrinkavanje je ocijenilo portal Stav u šest analiza, a najčešće ocjene bile su pristrasno izvještavanje i manipulisanje činjenicama.

Kada govorimo o izvještavanju o LGBTIQ+ zajednici, u Stavu se izdvajaju članci zamjenice glavnog i odgovornog urednika Amine Šećerović-Kaşli. Pored toga što je zamjenica urednika, Šećerović-Kaşli je predsjednica Unije internacionalnih demokrata, međunarodne alijanse koja okuplja desničarsko orijentisane političke partije, a čiji su članovi, između ostalog, i SDA, HDZ, HDZ 1990 i PDP. Njeni članci u Stavu uglavnom obrađuju teme vezane za porodicu i odgoj djece. 

Tako je, naprimjer, 6.8.2021. objavljen članak: 

Fama o ugroženim pravima LGBTI sofisticirana je kampanja obmanjivanja javnosti

U članku huškačkog tona, navodi se da LGBTIQ+ zajednica u BiH ima pruženu podršku kakvu “malo koja zajednica ima”:

U septembru 2019. godine održana je uz veliko policijsko osiguranje prva “Povorka ponosa” u Sarajevu. Nakon šetnje uz slogan “ima izaći”, u domaćim medijima mogli smo čitati naslove “Povorka ponosa održana bez incidenta”, “Uspješno održana Povorka ponosa” i slično.

I prošle godine, u jeku pandemije, manja grupa predstavnika LGBTI populacije okupila se ispred Zemaljskog muzeja. Čak su i tada tu malu skupinu osiguravali brojni policajci, a ispred Zemaljskog muzeja bila je zabrana kretanja. U međuvremenu, mnogi predstavnici stranih institucija uputili su poruke podrške LGBTI zajednici. Dvije godine nakon, ponovo se najavljuje povorka pod sloganom “Otpor sa margine”. Organizatori su se sastali i s premijerom Kantona Sarajevo Edinom Fortom, gdje su zatražili da nadležne institucije osiguravaju sigurnost učesnika.

Članovi LGBTI zajednice u Bosni i Hercegovini konstantno upućuju poruke da su izloženi raznim opasnostima, da ne uživaju sigurnost, ravnopravnost i slično. S druge strane, kada se pogleda stvarna situacija, upravo LGBTI zajednica, kako u Bosni i Hercegovini, tako i u svijetu, ima podršku kakvu malo koja zajednica ima. Svjetske marke odjeće i obuće kao što su Nike, Adidas, Converse, Puma, Reebok, Ralph Lauren, Levi's i mnogi drugi svake godine predstavljaju svoje linije proizvoda s duginim bojama u znak podrške LGBTI zajednici.

Činjenica da svjetske marke odjeće “pružaju podršku” LGBTIQ+ zajednici u svijetu ne znači da se ova podrška značajno reflektuje na zajednicu u Bosni i Hercegovini. Domaće organizacije, poput Sarajevskog otvorenog centra (SOC), Fondacije CURE i Udruženja “Okvir”, zalažu se i rade na poboljšanju prava LGBTIQ+ zajednice u BiH. Ne radi se o vanjskoj “podršci” zajednici. 

Stigma prema LGBTIQ+ zajednici svakodnevno je prisutna, kao i fizički napadi na pripadnike zajednice (1, 2, 3), te govor mržnje na internetu. U BiH još uvijek ne postoji zakon o istospolnim bračnim zajednicama, za razliku od mogućnosti sklapanja heteroseksualnih bračnih zajednica. LGBTIQ+ osobe također nemaju pravo usvojiti dijete, kao ni mogućnost in vitro fertilizacije (vantjelesne oplodnje). Za razliku od njih, heteroseksualni bračni ili vanbračni partneri u Kantonu Sarajevo ostvaruju prava na refundaciju troškova za pruženu uslugu medicinski potpomognute oplodnje.  

Kada govorimo o zakonskoj osnovi, Ustav BiH i konvencije o ljudskim pravima na strani su održavanja Povorke ponosa, o čemu je Istinomjer pisao u ovoj analizi. Politička podrška u smislu uključivanja LGBTIQ+ zajednice u programe političkih stranaka gotovo da i ne postoji. Samim tim, može se reći da LGBTIQ+ zajednica u BiH ne “uživa sigurnost, ravnopravnost i slično”, uprkos mišljenjima iznesenim u Stavu, niti dobija “podršku kakvu malo koja zajednica ima”. 


Tradicionalni odgoj i stereotipizacija rodnih uloga

U istom članku, Šećerović-Kaşli dotiče se teme igračaka za djecu, gdje navodi da su neki od poznatih lanaca koji proizvode igračke za djecu uklonili “rodno zasnovane znakove za igračke” jer ih navodno vide kao “dvospolne”:

Američki lanac trgovine “Target”, zatim lanac prodavnica “Walmart”, poznata australijska prodavnica igračaka “Toy 'R' US” jesu samo neki koji su uklonili rodno zasnovane znakove za igračke, jer na njih gledaju kao “dvospolne”. Odnosno, na ovaj način se kod djece pokušava izbrisati ili uništiti osjećaj pripadanja jednom spolu, te se djeca navode da odrastaju kao da pripadaju oba spola, što u suštini zbunjuje djecu.

Zbog toga svjetski proizvođači igračaka prave super herojske figure za djevojčice ili dječiju kuhinju u crnoj boji, predstavljaju se katalozi s igračkama gdje se djevojčice igraju autićima, a dječaci lutkama. Na taj se način djeci predstavlja nešto što je suprotno normalnim uobičajenim odgojnim normama.

Šećerović-Kaşli u ovom članku govori o ukidanju stereotipizacije rodnih uloga umjesto “normalnog” ili “uobičajenog” odgoja djece. U modernoj psihologiji, ovakva stereotipizacija je prepoznata kao problem, dok psiholozi objašnjavaju da rodna očekivanja za žene i muškarce imaju korijene u patrijarhatu. 

Trgovački lanci poput Targeta i Toys “R” Us počeli su uklanjati oznaku “za dječake” ili “za djevojčice” s igračaka. Kampanje poput “Neka igračke budu igračke” (eng. Let toys be toys), prema pisanju Washington Posta, “pomogle su roditeljima i korporacijama da shvate da rodno odvajanje igračaka može natjerati dječake i djevojčice da se nepotrebno srame ako žele nestereotipne igračke, poput setova za hemijske eksperimente i LEGO kockica za djevojčice ili igračaka kuhinja i lutki za dječake”. 

Kako navodi Guardian u članku objavljenom 28. maja 2016. godine, ovakve oznake na igračkama u Sjedinjenim Američkim Državama nisu postojale sedamdesetih godina. 

Navodi se također da, uprkos tome što igranje igračkama može izgledati trivijalno, one “zapravo pomažu djeci da nauče nove vještine i razvijaju se intelektualno”. Prema Lisi Dinelli, vanrednoj profesorici na Univerzitetu Monmouth i glavnoj istraživačici Laboratorije za rodni razvoj, “lutke i igranje kuhinje dobre su u učenju djece kognitivnom nizu događaja i ranim jezičnim vještinama. Građevni elementi poput LEGO kockica i zagonetki razvijaju prostorne vještine koje pomažu u postavljanju temelja za učenje matematike.” Dinelli također navodi da ni za jedan spol nije dobro ukoliko ne dajemo djeci priliku da istražuju, dok drugi profesori navode i kako igranje lutkama djecu uči empatiji i brizi ka drugoj osobi. 

Samim tim, trgovački lanci počeli su uklanjati ove oznake, ali ne kako bi prikazali igračke kao “dvospolne”, već kako bi pokazali da se djevojčice mogu igrati bagerima, LEGO kockicama i drugim igračkama koje se pripisuju “dječacima”, dok se dječaci mogu igrati lutkama i “tipičnim” igračkama za djevojčice. 

Također je bitno naglasiti da je Bosna i Hercegovina potpisnica Konvencije o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici, poznatije pod nazivom Istanbulska konvencija. U članovima 12. i 14. Konvencije navodi se:

Član 12. (1) Članice će preduzeti neophodne mjere za promoviranje promjena u društvenim i kulturnim obrascima ponašanja žena i muškaraca kako bi se iskorijenile predrasude, običaji, tradicije i druge prakse koje se zasnivaju na ideji inferiornosti žena odnosno na stereotipnim ulogama žena i muškaraca. 

Člank 14. (1) Članice će preduzeti, prema potrebi, neophodne korake za uvođenje nastavnog materijala o pitanjima poput jednakosti žena i muškaraca, nestereotipnih rodnih uloga, uzajamnog poštovanja, nenasilnog rješavanja sukoba u međuljudskim odnosima, rodno zasnovanog nasilja nad ženama i prava na lični integritet prilagođenog sposobnostima učenika u zvanične nastavne planove na svim nivoima obrazovanja.  

Pored Istanbulske konvencije, Zakon o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini također nalaže da nadležne vlasti, ali i obrazovne institucije, moraju poduzeti mjere kako bi se eliminisala stereotipizacija uloga u društvu: 

Član 6. (5) Nadležne vlasti obavezne su poduzeti odgovarajuće mjere, uključujući a ne ograničavajući se, na oblast obrazovanja radi eliminacije predrasuda, običaja i svih drugih praksi baziranih na ideji inferiornosti ili superiornosti bilo kojeg spola, kao i na stereotipnim ulogama osoba muškog i ženskog spola. Ovo uključuje, ali nije ograničeno na edukaciju i podizanje svijesti među državnim službenicima, u javnosti i na druge načine.

Član 11. (1) Nadležne vlasti, obrazovne institucije i druge pravne osobe obezbijedit će da planovi i programi i metodologije osiguraju uspostavu obrazovnog sistema, koji će garantirati eliminaciju nastavnih programa koji sadrže stereotipnu društvenu ulogu muškarca i žene, a koji za posljedicu imaju diskriminaciju i nejednakost spolova.

Slične članke s temama “tradicionalnog odgoja djece” Šećerović-Kaşli pisala je i ranije za Stav:

ISKORIŠTAVANJE DJECE ZA OSTVARIVANJE LGBT PRAVA (16.7.2019)

NAMETANJE TREĆEG SPOLA: ŠTA SI? MUŠKO, ŽENSKO ILI OSTALI(6.8.2019)

“DRAG QUEEN” KAO NOVI NAČIN BORBE (23.8.2019)

PREKO CRTANIH FILMOVA I IGRAČAKA DO DJEČIJIH UMOVA (29.8.2019)


Nerazumijevanje LGBTIQ+ termina 

Glavni i odgovorni urednik Stava Filip Mursel Begović također je pisao o “odgoju djece” u članku “Može li brak utroje i postoji li četvrti (id)entitet”, objavljenom 11.8.2021, u kojem, između ostalog, navodi:

Sve što je udvoje, makar bilo muško-muško ili žensko-žensko, uspijevamo prispodobiti, ali ostajemo zatečeni mogućnošću da biseksualni parovi imaju pravo bračne zajednice i pravo nasljeđivanje imovine. Imam “dvije tate” i jednu mamu, imam “šestero deda” i “šestero baka”, a naslijedio sam imovinu od “dvije mame i jednog tate”. Odnosno, pitamo se, kako je uopće moguće biti u trojnom braku? 

Pored toga što autor pokazuje nerazumijevanje termina “biseksualna osoba”, u nastavku ovog članka pokazuje i nerazumijevanje termina “transrodna osoba”:

Naravno, ovo je čak jednostavan račun, zamislite tek situaciju u kojoj bi transrodne ličnosti bile u bračnoj zajednici s djecom. Navečer siroto dijete na spavanje primi pusu od mame Safeta, a ujutro od tate Safete. Zanoćiš s mamom, a probudiš se s tatom, ili navečer s tatom i tatom, a ujutro se probudiš s mamom i mamom. 

Biseksualnost ne označava brak s tri partnera. Kako se navodi u publikaciji “Prava i slobode LGBT osoba: Seksualna orijentacija i rodni identitet u pozitivnom pravu u Bosni i Hercegovini”, čiji je izdavač Sarajevski otvoreni centar, biseksualna osoba je osoba “čija je seksualna orijentacija usmjerena prema osobama oba pola ili osoba koja se emotivno, društveno ili psihološki investira u osobe oba pola”. Dakle, ne radi se o osobama koje su u vezama ili braku i sa ženom i sa muškarcem. 

S druge strane, ni transrodne osobe ne mijenjaju svoj spol “preko noći”. Ponovo prema definiciji publikacije SOC-a, “transgender/transrodno” je “sveobuhvatni termin koji se koristi kako bi se opisale različite osobe, ponašanja i grupacije koje imaju zajedničko, djelomično ili potpuno suprotstavljanje nametnutim rodnim i spolnim ulogama. Transrodnost se ne odnosi na seksualnu orijentaciju osobe”. Ovaj termin ne treba miješati terminom “transseksualna osoba”, čija je definicija “osoba koja ima jasnu želju i namjeru da promijeni svoj spol, kao i osoba koja je djelomično ili potpuno modifikovala (uključuje fizičku i/ili hormonalnu terapiju i operacije) svoje tijelo i prezentaciju, izražavajući svoj rodni i/ili spolni identitet i osjećaj sebe”. 

Tranzicija, to jeste “proces promjene rodnog izražavanja”, može se odvijati godinama. To svakako ne znači da će dijete zaspati pored “mame”, a probuditi se pored “tate”, kako je to Mursel Begović pokušao predstaviti u članku. 

Pored nerazumijevanja, u Stavu je čest i govor mržnje protiv LGBTIQ+ zajednice. U istom tekstu, LGBTIQ+ zajednica naziva se “modom s jakom  ideološkom (sektaškom i pseudoreligioznom) pozadinom”, a u članku “I on ti je lutija - s koje margine”, istog autora, javno se očituje diskriminacija prema LGTBIQ+ zajednici: 

Heteroseksualna većina na šetnju ne gleda blagonaklono, ali isto tako smatra da ih se ne tiče “ako je to unutar četiri zida” i “ako je privatna stvar”. Uzalud, jer lutijski običaji žele na ulicu, ne žele privatnost, žele prava, žele porodicu i žele djecu. Upravo je tu i crvena linija čiji se prijelaz ne bi smio dopustiti. A treba znati da je to sljedeći krug u širenju LGBT prava.

Novinari/ke imaju obavezu da se suzdrže od diskriminiranja po osnovu spola, roda, spolnog identiteta, rodnog identiteta, rodnog izražavanja i/ili seksualne orijentacije, što se, između ostalog, navodi i u Kodeksu za štampu i online medije Vijeća za štampu BiH. Neodgovoran medijski pristup, koji podrazumijeva širenje dezinformativnih narativa i govora mržnje usmjerenog protiv marginalizovanih grupa, u ovom slučaju LGBTIQ+ zajednice, rezultira dodatnom diskriminacijom i ugrožavanjem njihovih ljudskih prava. 

(Amina Čeliković i Nerma Šehović, Raskrinkavanje.ba)

Autorica: Redakcija Objavljeno: 12. 10. 2021 | Zadnji put osvježeno: prije 1 sedmice

Posljednje objavljene analize

Analiza
Pregled sedmice: Izmišljene izjave, “pasoš Republike Srpske” i pseudonauka

Tokom protekle sedmice, Raskrinkavanje je pisalo o različitim medijskim man...

Lažna vijest
Ne, bebe u Turskoj se ne rađaju s mutacijama zbog vakcina

Turski političar Fatih Erbakan plasirao je lažnu vijest o bebama koje su u...

Lažna vijest Prenošenje lažnih vijesti Teorija zavjere
Lažna vijest
Balkania Info: Niti je “predsjednik nastradao” niti je “glumac završio u bolnici”

Anonimni portal Balkania Info koristi razne manipulativne tehnike kako bi n...

Lažna vijest Klikbejt
Raskrikavanje.rs Istinomjer.ba Analiziraj.ba NewsMavens.com Raskrinkavanje.me