Foto: Mike Dotta, Shutterstock
Proteklih mjeseci u bh. javnom prostoru znatno je prisutniji govor o femicidu i problemu nasilja nad ženama. Intenzivnije izvještavanje i diskusija o problemu femicida u BiH potaknuti su zastrašujućim slučajevima ubistava žena, koji, čini se, postaju sve učestaliji. Slučajevi femicida u BiH koji su proteklih godina bili predmet medijskog izvještavanja su: ubistvo Arnele Đogić (2016), ubistvo Darinke Pelagić (2018), ubistvo Sanele Trsten (2019), ubistvo Irme Forić (2019), ubistvo Milice Bajić (2019), ubistvo Sumeje Dedović (2019), ubistvo Ljiljane Ratković (2019), ubistvo Suade Ljubović (2020), ubistvo Jasmine Klico (2020), ubistvo Snežane Trkulje (2021), ubistvo Halide Kulačić (2021), ubistvo Alme Kadić (2021), ubistvo Edine Odobašić (2022), ubistvo Miraleme Mehmedović (2022), ubistvo Kade Subašić (2023), ubistvo Sanele M. (2023), ubistvo Nizame Hećimović (2023), ubistvo Aide Dendić (2023), ubistvo Tahire Čamidžić (2023) i ubistvo Emire Maslan (2023).
Femicid je termin koji označava ubistvo žene zbog njenog spola/roda. Podrazumijeva, između ostalog, ubistvo žene od njenog partnera ili bivšeg partnera, ubistva žena i djevojčica "iz časti", ubistva žena povezana s mirazom, ciljano ubijanje žena u oružanim konfliktima, infanticid, kojim se targetiraju ženska djeca, i slično.
Femicid je najekstremnija forma rodno zasnovanog nasilja, koje se definiše kao nasilje koje je usmjereno na osobu zbog njenog spola ili nasilje koje nesrazmjerno pogađa jedan spol. Ono može biti fizičko, seksualno, psihičko ili ekonomsko. Rodno zasnovano nasilje javlja se u formi porodičnog i partnerskog nasilja, seksualnog nasilja i uznemiravanja te postupaka poput ženskog obrezivanja i prisilnih, naročito maloljetničkih brakova.
U nastavku ove analize osvrnut ćemo se na medijsko izvještavanje o femicidu. Riječ je o prvoj analizi koju objavljujemo u sklopu serijala o medijskom izvještavanju o rodno zasnovanom nasilju, a koji ćete moći čitati na našoj web stranici za vrijeme međunarodne kampanje "16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja".
Kada se i kako tematizuje problem femicida u bh. medijima?
U bh. javnom prostoru o femicidu kao pojavi većinom se govori reaktivno – tek nakon što se dogodi pojedinačni slučaj. Izvještaji se najčešće fokusiraju više na specifično ubistvo nego na šire probleme koji do takvih slučajeva dovode, dok se nedostaci sistema koji ne pruža zaštitu žrtvama, niti adekvatno sankcioniše počinioce, često spominju usputno ili se ni ne spominju. No, nakon niza medijski ispraćenih slučajeva femicida, tretman ovog problema počeo se mijenjati.
Nakon ubistva Edine Odobašić iz Bihaća u oktobru 2022. godine, održani su protesti koji su dobili značajnu medijsku pažnju. No, problem femicida nije ostao u fokusu medija nakon što je sama vijest "zastarjela". Bilo je, naravno, izuzetaka, poput izvještaja u kojima se osvrnulo na izostanak bilo kakvog djelovanja vlasti po zahtjevima s protesta iz oktobra 2022:
Protesti.... i ništa
Kao i za većinu stvari u Bosni i Hercegovini, nešto dobije pažnju tek onda kad je "šteta već počinjena", javnost osudi, organizacije realizuju protestna okupljanja i sve se završi na tome. Svjedoci smo da glas naroda često ne načini nikakve promjene, ali složit ćemo se da je femicid nešto što sve više uzima maha i kao takvo neophodno je više govoriti i pisati o njemu.
Cilj posljednjih protesta koji su održani u nekoliko gradova širom BiH bili su da se femicid tretira kao krivično djelo, a organizatori su, između ostalog, postavili neke zahtjeve poput: uvođenje pravne definicije femicida, uvođenje femicida kao krivičnog djela u sve zakonske i podzakonske akte, hitno usklađivanje krivičnih zakona s Istanbulskom konvencijom i revidiranje kaznenih praksi i sl.
Od oktobra, kada se javnost pobunila, do danas, nije napravljen nikakav pomak niti se o femicidu govorilo u mjeri u kojoj bi trebalo. (Klix, 5.5.2023)
Radio Slobodna Evropa je 24.3.2023. objavio tekst baziran na podcastu "Zaviri ispod površine", koji se bavio ovom temom. U tekstu su problematizovali faktore nasilja, kao što je ekonomska ovisnost, te opisali zakonski okvir koji se bavi ovom temom i mehanizme zaštite, poput sigurnih kuća, SOS telefona i mreže pomagačica. Samo nekoliko dana prije ubistva Nizame Hećimović, 7.8.2023. portal RTV Slon je, recimo, objavio članak u kome se u dužoj, analitičkoj formi i s nizom sagovornika/ca iz različitih sektora problematizuje femicid.
Na vidljivost problema femicida u medijima naročito je, pak, utjecao šok koji je u javnosti izazvalo posebno svirepo ubistvo Nizame Hećimović u Gradačcu 11.8.2023. Njen ubica, bivši partner kojeg je prethodno prijavila zbog partnerskog nasilja, javno je na svom Instagram nalogu prenosio ubistvo koje je izvršio pred njihovim devetomjesečnim djetetom. Riječ "femicid", do tada relativno rijetko korištena u mainstream medijima i izvan uskostručnih i aktivističkih krugova, postala je značajno prisutnija u medijskom izvještavanju. Razlog tome bile su, svakako, i brojne reakcije i inicijative koje su uslijedile nakon što je ubijena Nizama Hećimović.
U danima neposredno nakon ubistva Nizame Hećimović održani su protesti diljem zemlje, kao i protesti podrške u zemljama regiona (1, 2), koje također imaju zabrinjavajuće statistike o femicidu. Organizacije i institucije poput EU i UN-a pozivale su na jače mjere sprečavanja nasilja i femicida (1, 2). Gender centar FBiH pozvao je na pooštravanje sankcija za nasilje nad ženama, a oglasio se i Odbor za praćenje provedbe i izvještavanje po Istanbulskoj konvenciji i femicidu u Bosni i Hercegovini, kojim rukovodi Agencija za ravnopravnost spolova.
Svi su se ovi glasovi mogli čuti u izvještajima bh. medija, što je rezultiralo time da široka publika, osim informacija o pojedinostima slučaja, dobije i sveobuhvatne informacije o širem problemu rodno zasnovanog nasilja i femicida iz različitih izvora.
Gender Centar Federacije BiH je u saopćenju osudio ovaj zločin i naglasio važnost suzbijanja femicida, kao najekstremnijeg oblika rodno uvjetovanog nasilja. Pozivajući se na nedavne događaje, centar ističe hitnu potrebu za pooštravanjem sankcija za krivična djela povezana sa nasiljem nad ženama, te zaštitu i podršku žrtvama nasilja prilikom napuštanja nasilnih okruženja. (N1, 11.8.2023)
"Femicid nije izoliran događaj, već je potrebno imati u vidu specifičnost konteksta u kome se ubistvo dogodilo. Više od jedne trećine pokušaja i izvršenog femicida desilo se u stanu, kući ili dvorištu žrtve čime se potvrđuje da je za ženu koja trpi nasilje najopasnije mjesto upravo njen dom. Najvećem broju ubistava prethodilo dugotrajno nasilje koje nije bilo prijavljivano ili je bilo prijavljivano, ali je izostala adekvatna reakcija institucija, također u većini slučajeva počinilac bio bivši bračni, vanbračni ili emotivni partner", saopćeno je iz Odbora. (Radio Slobodna Evropa, RSE, 12.8.2023)
Mediji su u danima i sedmicama koje su uslijedile značajan prostor dali i osobama, organizacijama i institucijama koje se bave problemom nasilja nad ženama te njihovim svjedočenjima i analizama problema koje susreću u svojoj praksi i poslovima koje rade. Portal Žurnal je, tako, u članku o nedostacima pravosudnog sistema u pogledu sprečavanja femicida razgovarao s direktoricom Centra ženskih prava Zenica Melihom Sendić, dok je N1 ulogu institucija propitivao kroz razgovore s aktivisticom Majom Gasal-Vražalicom, psihologinjom Nerminom Vehabović-Rudež i, također, braniteljicom ženskih ljudskih prava Melihom Sendić.
Ona također navodi da se o jednom segmentu odgovornosti skoro i ne govori, a vrlo je važan – zdravstvenim ustanovama koje po pravilu ne prijavljuju kada postoji sumnja na nasilje nad ženom.
- Pa kažu - pala. Kroz naše iskustvo i ogroman broj žena sa kojima radimo, nisam čula da je ljekar uopšte pitao je li doživjela nasilje, nego konstatuje u nalazu da su vidljive povrede na desnoj ruci, na nozi… „po njenim navodima pala“, i to tako ostane. To se mora prijaviti pa neka se dalje postupa po dužnosti. Zdravstvo često izuzimamo iz ovog lanca odgovornosti ali upozoravam da i tu imamo problem. (Žurnal, 16.8.2023)Svaki put kada u javnost ispliva slučaj nasilja u porodici, domaće institucije obećavaju adekvatniji odgovor, poštravanje mjera i bolju zaštitu žrtava. Zašto institucije ne mogu reagovati na pravi način? Šta su propusti u sistemu? (N1, 27.9.2023)
U danima i mjesecima nakon ubistva Nizame Hećimović pokrenute su različite inicijative za izmjene državnog i entitetskih krivičnih zakona kojima bi se femicid definisao kao posebno krivično djelo sa strožijim sankcijama (1, 2, 3).
U Republici Srpskoj Vlada je predložila Nacrt izmjena Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama Republike Srpske, koji je razmatran 5.10.2023. na sjednici Vlade RS, a usvojen 2.11.2023. u Narodnoj skupštini RS. Dok su neki mediji o navedenim izmjenama izvještavali bez kritičkog otklona (1, 2), drugi su problematizovali sadržaje ovih prijedloga, prenoseći kritičke osvrte civilnog društva, posebno organizacija koje se bave zaštitom ženskih prava. Tako se na FTV, naprimjer, moglo pročitati da u ovom zakonu nisu predviđene i posebne kazne, uz komentar banjalučke fondacije "Udružene žene" da "definicija bez sankcije ne znači ništa". Ovu organizaciju citirao je i Detektor u svojoj analizi predloženih izmjena zakona:
“U društvima poput našeg potrebno je prepoznati probleme snažnog uticaja patrijarhata i tradicije, kao i široko rasprostranjene tolerancije na sve oblike nasilja prema ženama. Ovi problemi su vidljivi kroz nedovoljnu sistemsku zaštitu žena od nasilja. Prema svim zvaničnim statistikama, žene su dominantne žrtve nasilja u porodici, seksualnog nasilja i drugih oblika rodno zasnovanog nasilja”. (Detektor.ba, 8.11.2023)
Pored izvještavanja o reakcijama i aktivnostima političkih aktera i civilnog društva, mediji su u proteklim mjesecima objavili i mnoštvo analiza u kojima su skretali pažnju na sam problem femicida i nasilja nad ženama te nastojali pružiti širi pravni i društveni kontekst i ukazati na pozitivne prakse i moguća rješenja. Ranijih godina ovakvi su izvještaji najčešće pratili specifične događaje, uglavnom inicijative ili oglašavanja organizacija civilnog društva, te obilježavanje datuma i 16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja.
U velikom broju članaka mogle su se pročitati definicije pojma "femicid", objašnjenja i kontekstualizacija ovog vida nasilja, dostupne statistike te poražavajući rezultati rada pravosudnog sistema koji nasilje nad ženama čini de facto nekažnjivim krivičnim djelom. Nakon ubistva Nizame Hećimović, Al Jazeera Balkans je tokom jednog dana cijelu programsku šemu posvetila ovoj i srodnim temama. Izvještavanje o ubistvima dominiralo je i informativnim programom drugih televizija.
Rodno zasnovana ubistva (femicid/feminicid) najbrutalnije su i najekstremnije manifestacije kontinuiteta nasilja nad ženama i djevojkama koje ima mnoge međusobno povezane i preklapajuće oblike. Definiran kao ubistvo s namjerom sa rodno zasnovanim motivima, femicid može biti potaknut stereotipiziranim rodnim ulogama, diskriminacijom žena i djevojaka, nejednakim odnosom moći između žena i muškaraca ili štetnim društvenim normama. Unatoč decenijama aktivizma i organizacija za ženska prava kao i porastu svijesti i aktivnostima zemalja članica, dostupni dokazi pokazuju da je napredak u spriječavanju nasilja dubinski neadekvatan. (Abrašmedia, 16.8.2023)
Statistika kaže da je 48% žena u Bosni i Hercegovini pretrpjelo seksualno i rodno zasnovano nasilje. Više od 80 posto slučajeva nasilja u porodici i intimnim vezama nikada se ne prijavi, a otprilike 70% istraga slučajeva prijavljenih nadležnim tužilaštvima bude obustavljeno. (Al Jazeera Balkans, 11.10.2023)
Prema istraživanju OSCE-a tri od pet žena u BiH smatra da je nasilje uobičajena pojava u njihovim zajednicama, dok su četiri od deset žena iskusile psihičko, fizičko ili seksualno nasilje nakon navršene 15. godine života, od partnera ili drugih osoba.
Gotovo polovina ispitanih žena smatra da je nasilje u porodici privatna stvar, a više od 40% njih ne zna šta treba činiti ako dožive nasilje.
Većina žena ne prijavljuje nasilje koje doživi, navodeći sram, materijalnu ovisnost, nedostatak informacija, nepovjerenje u službe i strah, kao razloge zbog kojih ne prijavljuju nasilje relevantnim institucijama.
Prethodno žrtve moraju imati i povjerenje u institucije kojima prijavljuju zlostavljanje. (RSE, 25.8.2023)Tako je tokom 2021. i u prvoj polovini 2022. u tužilaštvima u Istočnom Sarajevu i Prijedoru podneseno ukupno 335 krivičnih prijava za nasilje u porodici, a podignuto samo osam optužnica.
Većina nasilnika, dakle, ne dospije na sud, a i oni koji se nađu pred sudijom najčešće se izvuku sa novčanom ili uslovnom zatvorskom kaznom. (Radio Sarajevo, 14.8.2023)
Mediji su problematizovali i činjenicu da se u BiH na odgovornim funkcijama nalaze političari protiv kojih postoje optužbe ili čak i presude za nasilje u porodici (1), uz mnoštvo analiza nedostataka u pravosudnom sistemu, radu policije i sistemu socijalne zaštite, koji bi trebali stvoriti funkcionalan okvir za borbu protiv nasilja nad ženama.
Policija i tužilaštvo, moraju ozbiljnije shvatiti svoj posao i svoju ulogu jer nekažnjavanjem nasilnika i izvršilaca femicida osim što učestvuju u femicidu, ujedno i ohrabruju buduće napadače. (Buka, 11.8.2023)
SOS telefon je od petka užaren. I podaci Policijske uprave upozoravaju – u ovoj godini broj prijava nasilja za 65% je veći u odnosu na prošlu godinu. I dok u nevladinim organizacijama kažu da su zakoni manje-više kvalitetni, statistika je poražavajuća zbog onih koji zakon primjenjuju. (N1, 14.8.2023)
Portal Klix je u članku u kome su razgovarali s predstavnicima Centra za socijalni rad Kantona Sarajevo izlistao mjere koje bi sudovi trebali izricati kada se prijavi porodično i partnersko nasilje. Institucije su problematizovali i članci brojnih drugih medija (1, 2, 3). U tekstu na portalu Interview od 10.10.2023. propituje se nedostatak podataka i evidencije te navodi da je to važna prepreka u prevenciji femicida.
Mediji su tematizovali i problem sigurnih kuća i nasilja u porodici. Portal Klix je, naprimjer, objavio razgovor s koordinatoricom sigurne kuće u Sarajevu Natašom Mujkanović u kome je Mujkanović govorila o načinu funkcionisanja i finansiranja sigurnih kuća, a Fokus je objavio članak u kome su govorili o nedovoljnom broju sigurnih kuća u državi, prenoseći izjavu Jadranke Miličević iz Fondacije "Cure", koja propituje kulturalnu dimenziju problema femicida.
„Živimo u zabludi da je važno da se sačuva brak bez obzira na količinu nasilja neshvatajući da posljedice djeca trpe. Vjerujte, djeca već od četiri godine pamte sve to. Sada samo zavisi kolike će posljedice ostaviti na tu našu djecu. Zato je bolje prekinuti, pokušati. Ali šta i ako žena odluči da to prekine. Koliku smo joj dali sigurnost? Koliko je sistem zakazao?” (Fokus, 15.8.2023)
Brojni portali kontaktirali su stručnjake/inje iz oblasti psihologije, sociologije i socijalnog rada pišući o ovoj temi. AJB je tako objavila prilog u kome su im sagovornice bile menadžerica sigurne kuće u Sarajevu, advokatica i nezavisna konsultantica za suzbijanje nasilja nad ženama. Portal Dnevni razgovarao je sa stručnjacima za sigurnost koji su govorili o nedostatku policijske obuke i pravnog okvira. Portal Buka objavio je osvrt stručnjakinje za rodno nasilje Nataše Vučenović-Gnjato, koja je propitivala ulogu institucija u sistemu koji omogućava femicid.
Mediji su pratili i razvoj i ishode istrage otvorene u slučaju ubistva u Gradačcu. Mnoštvo medija objavilo je informacije s konferencije za novinare, koju su 3.11.2023. organizovali Kantonalno tužilaštvo TK i Uprava policije MUP-a TK u Tuzli (1, 2, 3, 4, 5). Međutim, u većini slučajeva radilo se o prenošenju informacija koje su dale institucije, bez daljeg propitivanja.
Jedna od iznimki jeste članak na portalu RSE koji je istakao nedostatak sankcija za osobe koje su ubistvo podržale na društvenim mrežama, kao i nedovoljnu zakonsku regulaciju online sadržaja.
Niko čije su poruke ohrabrenja i podrške u augustovskom danu iskakale na Sulejmanovićevom displeju neće biti sankcionisan.
Razlog - ove komentare tužilaštvo ne smatra krivičnim djelom, kažu iz Tužilaštva Tuzlanskog kantona.
Pozivaju se na Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine u kojem postoji samo krivično djelo "podstrekavanja". To, kako navodi tužilaštvo, koje je vodilo istragu, nije slučaj u ovom predmetu.
(...)
"Onaj ko drugog sa umišljajem podstrekava da učini neko krivično djelo, biće kažnjen kao da ga je sam učinio", navodi se u članu 32 Krivičnog Zakona Federacije Bosne i Hercegovine.
Zakon dalje precizira da se podstrekavanjem smatraju upućivanje molbe, ubjeđivanje ili nagovaranje, kao i prikazivanje koristi od počinjenja krivičnog djela. (RSE 3.11.2023)
Nekoliko medija objavilo je i telefonske brojeve za prijavu nasilja (1, 2, 3, 4, 5, 6), što je jedna od preporuka kada se izvještava o temama poput nasilja, zlostavljanja, bolesti zavisnosti ili samoubistva. Upućivanje na pomoć dobra je medijska praksa koja osobama koje se suočavaju s određenim problemom može pružiti više informacija koje bi im mogle pomoći. Ova pohvalna praksa ranije je uglavnom izostajala u medijskim izvještajima.
AJB je u novembru poseban članak posvetila mreži pomagačica 4P, "obučenim, osnaženim pomagačicama koje su na usluzi ženama koje su pretrpjele nasilje ili su u riziku od nasilja", te objasnila kako i gdje one djeluju. U istom su članku pisali i o potrebnim izmjenama pravnog okvira u vezi s femicidom. O potrebama za izmjene zakona u zemljama regije pisao je i portal Oslobođenje, u saradnji s medijima iz Srbije, Crne Gore i Hrvatske.
Nakon što se 13.11.2023. dogodio još jedan slučaj femicida, mediji su reaktualizovali diskusije o ovom problemu, ukazujući na nedovoljne i spore pomake u poboljšavanju pravnog okvira za borbu protiv nasilja nad ženama.
Novi femicid u Bosni i Hercegovini (BiH) dogodio se mjesec dana nakon posljednjih protesta protiv femicida i nasilja nad ženama i djevojčicama koji su pod sloganom “Niti jedna više” održani u nekoliko bh. gradova. Na tim protestima su odgovornim institucijama, pravosuđu, i vlastima na svim nivoima te zemlje upućeni zahtjevi koji, između ostalih, uključuju uvođenje femicida kao krivičnog djela i strožije kazne za počinitelje.
Predstavnici i predstavnice civilnog društva su nakon jučerašnjeg slučaja femicida ponovo ukazali na problem neprepoznavanja rodne dimenzije nasilja u pravnom obliku u BiH. Iz Centra za ženska prava poručili su da femicid nije feministička izmišljotina, dok su iz Ženske mreže BiH kazali: “Još jedna ubijena žena. Kažu ‘ubistvo’ jer naš zakon ne poznaje termin femicida. Mi kažemo femicid!”. (Diskriminacija, 14.11.2023)
Iz svega navedenog vidi se da postoje pomaci u izvještavanju o nasilju nad ženama. Oni se, primarno, ogledaju u iscrpnijem i raznovrsnijem izvještavanju o samom problemu te o sve jasnije artikulisanom stavu da se radi o društvenom, a ne privatnom problemu, za čije su rješavanje zadužene institucije. Poricanje postojanja ili negiranje katastrofalnih posljedica nasilja nad ženama gotovo se više i ne može sresti u bh. medijima. Međutim, u velikom broju medijskih izvještaja i dalje ne postoji potpuno suštinsko razumijevanje problema femicida, a izvještavanje o konkretnim slučajevima i dalje je dominantno obilježeno senzacionalističkim i visoko problematičnim šablonima izvještavanja, o čemu će biti više riječi u narednim analizama.
Alarmantna situacija u BiH i regionu
Prema istraživanju UN-ovog Ureda za drogu i kriminal (UNODC), u 2022. godini globalno je s namjerom ubijeno 89.000 žena, što je najveći zabilježeni broj u proteklih 20 godina. Više od pola žrtava, tačnije 48.000 žena, ubio je intimni partner ili drugi član porodice. To znači da je u 2022. godini svakog dana u prosjeku 133 žene ili djevojčice ubio član porodice, ili bivši ili sadašnji partner.
Rodno zasnovano nasilje, preciznije, porodično i partnersko nasilje, te njegov najekstremniji oblik – femicid – široko su rasprostranjen problem i u bosanskohercegovačkom društvu, kao i u zemljama regiona.
Prema podacima Agencije za ravnopravnost spolova BiH, svaka treća žena u BiH žrtva je nasilja, a svaka druga žena starija od 15 godina preživjela je neki oblik fizičkog, psihičkog ili seksualnog zlostavljanja. Uprkos ovoj zabrinjavajućoj statistici, na cijeloj teritoriji BiH djeluje svega osam sigurnih kuća, koje sveukupno imaju kapacitet od 200 mjesta za žene žrtve nasilja i njihovu djecu.
Nasilje nerijetko završava najekstremnijim oblikom – ubistvom. Između 2020. i 2023. godine u Srbiji, Crnoj Gori i Albaniji zabilježeno je 139 slučajeva femicida. Zvanična statistika o femicidu u BiH ne postoji niti je femicid pravno kvalifikovan kao posebno krivično djelo. Ipak, iz medijskog izvještavanja, kao i mnogobrojnih istraživanja koja su na ovu temu sprovedena u proteklih nekoliko godina (1, 2, 3), jasno je da je riječ o iznimno učestalom zločinu. Prema podacima koje je iznio stručnjak za ljudska prava i ravnopravnost spolova Adnan Kadribašić, oko 40% svih ubistava u BiH su femicidi.
Problem rodno zasnovanog nasilja je, dakle, duboko ukorijenjen u našem društvu, koje i dalje baštini patrijarhalni sistem vrijednosti koji se temelji na idejama o ženama kao manje vrednijim od muškaraca. U svojim najekstremnijim oblicima, takve predodžbe prikazuju ženu kao vlasništvo muškarca, a muško nasilje nad ženama ne vidi se kao problem, već se opravdava ili čak podstiče. Mediji, stoga, igraju vrlo važnu ulogu u informisanju, edukovanju, osvještavanju i senzibiliziranju javnosti o ovom i dalje sveprisutnom problemu.
Intenziviran javni diskurs i učestalije, odgovornije i sveobuhvatnije medijsko izvještavanje na ovu temu zasigurno predstavlja korak naprijed ka rješenju problema. Ipak, iako su vidljive neke pozitivne promjene u medijskom pristupu temi rodno zasnovanog nasilja, senzacionalizam, eksploatacija nasilja za klikove i korištenje neadekvatne terminologije samo su neke od problematičnih praksi koje su i dalje prisutne u domaćem i regionalnom medijskom prostoru. Detaljnije o takvim praksama, njihovom utjecaju na prisutnost i razumijevanje problema rodno zasnovanog nasilja te preporukama relevantnih organizacija za njihovo suzbijanje pisat ćemo u nastavku našeg serijala.
(Maida Salkanović, Nerma Šehović, Tijana Cvjetićanin, Raskrinkavanje.ba)