Od lažne prijave do "tumačenja genetskog koda": Obračun sa migrantima koji se nikada nije desio

Vijest je prvobitno objavljena 30. januara 2016. godine, tik iza ponoći, na stranici agencije “Flash Nord”, gdje je napisano da je pet arapskih muškaraca pretučeno u noćnom klubu "Gandwick" u gradiću Poljarnie Zori, nakon što su uznemiravali djevojke u klubu. U tekstu je navedeno da agencija nema zvaničnu potvrdu informacija, što nije spriječilo niz ruskih medija i blogova da je već sutradan preuzmu i prošire. Tako je pet aktera incidenta uskoro postalo pedesetoro - konkretno, “18 izbjeglica hospitalizovanih nakon tuče” i “33 uhapšenih Rusa”, a incident se u daljim prenošenjima "preselio" u grad Murmansk (centar Murmanske oblasti u kojoj se nalazi Poljarnie Zori).

Policija iz Murmanske oblasti istog dana je demantovala sve navode. Demant je i dalje dostupan na stranici novinske agencije “TASS”:

Nije bilo sukoba između migranata i lokalnog stanovništva, izbjeglice se ponašaju kulturno i provode gotovo svo vrijeme u hotelima.

Vijest je demantovana i na lokalnom portalu "Komsomolskaya Pravda", koji je istog dana istražio priču i zaključio da ju je pokrenula lažna prijava koju je policija zaprimila u noći 30.1.2016. Policija je nakon toga izašla na teren, ali nije zatekla nikakvu tuču, niti su sami posjetioci noćnog kluba vidjeli bilo šta slično tome. U tekstu se navodi da ni kamere postavljene u klubu i van njega nisu zabilježile nikakav incident - zapravo, pokazale su da te večeri nije ni bilo izbjeglica iz arapskih zemalja u samom klubu. Tekst se završava ovim riječima:

Vijest o tuči je odmah počela da se širi po internet medijima i društvenim mrežama, uključujući i portale iz Ukrajine. Pojavila se čak i slika, za koju je utvrđeno da predstavlja kadar iz snimka tuče u Hakasiji od prije tri godine.   

I zaista, iako je niz portala prenio “vijest” uz standardne clickbait najave da članak “donosi video snimak” incidenta u noćnom klubu “Gandwick” (taktika koju su primijenili i brojni portali sa našeg govornog područja), nijedan od stotina članaka nije ilustrovan fotografijom ili snimkom incidenta. U doba kada se i mnogo banalniji događaji od masovne tuče pedesetoro ljudi bilježe kamerama mobilnih telefona, već ova činjenica trebala je biti dovoljna za sumnju u autentičnost ove “ekskluzivne vijesti”.

No, i pored demanta, priča se nekoliko dana kasnije pojavila na desničarskom američkom portalu “Daily Caller”, gdje je zabilježila skoro 140.000 reakcija na Facebooku i preko 4.000 na Twitteru. Vijest je ubrzo postala popularna na stranicama ekstremno desničarskih medija i grupa širom svijeta. Tako ju je, recimo, prenijela i novozelandska partija Nacionalna fronta, čije se političko djelovanje vezuje za rasističke ideje o “superiornosti bijele rase” i usmjereno je protiv migranata i izbjeglica, naročito onih koji dolaze iz azijskih i afričkih zemalja.

Prevođenje na engleski jezik vjerovatno je doprinijelo tome da se vijest pojavi i na našem jeziku, s obzirom da je se istog dana kada ju je objavio “Daily Caller” našla na stranici "Dnevno.rs", a zatim i na stranama “Kurira”, “Nezavisnih novina” i “Max portala”. Odatle se nastavila prenositi po brojnim drugim portalima sve do danas - tokom 2016. godine, objavili su je “Sarajevo grad”, “Zvornik danas”, “BH index”, “Vijesti” i “Pravda”, a u 2017. godini to su uradili “Web tribune”, “Informer”, “Srpski dnevnik” i “Beograd 365”. Pretragom nismo uspjeli pronaći nijedan demant potvrđeno netačne vijesti na našem jeziku. Štaviše, portali iz regije su je "začinili" dodatnim izmišljotinama:

Migranti sa Srednjeg istoka koji su izašli u jedan popularan klub blizu Norveške granice, u Murmansk regionu, počeli su da uznemiravaju mlade Ruskinje i shvatili su, ali previše kasno, da nisu u Evropi. (...) Do problema je došlo kada je Norveška izbacila 50 muškaraca sa Bliskog istoka zbog "lošeg ponašanja" i vratili ih u Rusiju, kroz koju su prošli do "zemlje meda i mleka". Kada su se opet obreli u Rusiji, muškarci su odlučili da se zabave u lokalnoj diskoteci "Gandvik" i zaboravljajući gde su, počeli su da spopadaju Ruskinje.
(...)
Iako iz policijski daju šture izjave, komentari na društvenim mrežama bruje o incidentu. Ruski muškarci drugačiji od onih u Europi, ai policija je drugačija.
(...)
Da stvar bude još gora po migrante, policajci koji su stigli na lice mesta nisu pokazali ništa veću toleranciju prema njihovom ponašanju. Iako su posavetovali lokalne Ruse da ne linčuju nepristojne muškarce, i oni su se tiho pridružili ovoj edukaciji. 
(...)
– Dobrodošli u Rusiju. Oduševljeni smo što imamo posetioce, ali ne smete da zaboravite – vi ste ovde gosti – rekao je jedan od učesnika ovog incidenta.

Iako je od objavljivanja i širenja lažne vijesti prošlo dvije godine, nekoliko portala iz Hrvatske nedavno ju je ponovo “iskopalo” i aktueliziralo. Naime, neistinita priča se odlično uklopila u somnabulni esej izvjesnog Alexandera Maistrovoya o “zakržljalom genetskom etičkom kodu muškaraca u Evropi”, koji, za razliku od muškaraca iz Rusije, nisu “odbranili svoje žene od migranata”.
 

Ova rasističko-seksistička esejistika - u kojoj su svoje mjesto uspjele dobiti i sibirske kune i zečevi - posebno se dopala portalu “Croative”, te ju je nedavno preveo i objavio kao integralni dio ponovljene priče o “Rusima koji štite svoje žene” (uz napomenu da je tekst “veoma inteligentno pisan”). Istu kombinaciju lažne vijesti i huškačkog eseja zatim je objavio i “Max portal”, najavivši članak kao “novu priču o Rusima koji su opasno pretukli migrante”; kao i portal “Priznajem”, čiji naslov sugeriše da su ruski muškarci migrantima “očitali lekciju”.  

DOLAZI TRENUTAK HIPNOTIČKOG PLESA SMRTI

Ovo je sjajan i misaon esej Alexandera Maistrovoya, ruskog Židova, emigranta koji propituje detalje vijesti objavljene u nedjelju: Izbjeglice napale žene u ruskom noćnom klubu. Bile su smjesta premlaćene i poslane u zatvor. Vijest je izazvala brojne i burne komentare. Tekst je veoma inteligentno pisan i preporučen za čitanje.
(...)
U mojoj prepisci koja se tiče događaja u Kölnu urednik jednih ruskih novina mi je poslao obeshrabrujući i zbunjujući upit: Gdje su bili njemački muškarci?
Doista, za nas koji smo odrasli u sovjetskoj Rusiji bilo je nezamislivo da neki pijani mladić na javnom mjestu može ismijavati i napasti djevojke na novogodišnjoj večeri i to u centru Moskve ili Sank Petersburga. Da se to samo usudio teško da bi doživio jutro a da ne postane „mučenik“ u jednom sasvim drugom svijetu…
Etički kod koji nam je urođen na genetskoj razini tražio bi od nas da se umješamo i pomognemo ženi pogotovo u prilici u kojoj su normalni odrasli muškarci bili brojniji od nasilnika a nasilnici nisu bili teroristi ili vanzemaljci nego obični ulični punkeri.
Prema onome što se dogodilo u Njemačkoj, Švedskoj, Austriji … ovaj kod je fatalno ugrožen. Veliki broj zdravih jakih muškaraca koji su čuli vrištanje i zvanje u pomoć i koji su gledali što se događa nisu pritekli u pomoć žrtvama.
(...)
Postoji mala životinjica mesožder u Sibiru, hermelin. On lovi zečeve i progoni životinje koje su teže, brže i jače od njega. Ne puzi, ne sjedi u zasjedi nego svoj plijen lovi u trku. Čini hipnotički akrobatski ples smrti ispred žrtve. Hermelin hipnotizira i omamljuje žrtve približavajući im se a onda ih zgrabi za vrat. Zec umire u šoku. Zašto plijen dopušta hermelinu da ga omami i ubije bez opiranja? Biolozi nisu uspjeli riješiti ovu zagonetku hermelinovog hipnotičkog plesa.

Ove članke ocjenjujemo kao lažne vijesti, a njihovo “reaktiviranje” sa pridodatim huškačkim esejem ocjenjujemo i kao pristrasno izvještavanje.  

(raskrinkavanje.ba)