Održavanje Povorke ponosa nije protivno zakonu

Foto: Armin Durgut, Bh. povorka ponosa

Nekoliko portala je 12.6.2023. godine izvijestilo o zahtjevu da se zabrani održavanje Bh. povorke ponosa u Sarajevu, koji je Ministarstvu unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo (MUP KS) uputio Savez bošnjačkih nevladinih organizacija (1, 2, 3, 4,). U saopštenju, koje su prenijeli mediji, navodi se:

Savez bošnjačkih NVO je uputio Ministarstvu unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo i policijskom komesaru zahtjev da se zabrani održavanje javnog okupljanja – tzv. bh povorke ponosa, koja je najavljena za 23. juni u centru Sarajeva.

“Imajući u vidu da taj pokret promoviše istospolni brak koji nije prepoznat u pravnom sistemu Federacije Bosne i Hercegovine, čime se krši Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine te da su proklamovani ciljevi tog pokreta suprotni javnom moralu društva, koje je većinski za tradicionalno poimanje braka kao zajednice muškarca i žene, tražimo da se održavanje navedenog javnog okupljanja zabrani. Takva mogućnost je definisana Zakonom o javnom redu i miru Kantona Sarajevo te je u skladu sa odredbama Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i sloboda koja predviđa mogućnost zabrane javnog okupljanja od strane države ukoliko je isto suprotno javnom moralu društva.” – stoji u dopisu Saveza upućenom nadležnim organima.

Neki portali su u naslovima članaka naveli da Savez bošnjačkih NVO traži zabranu tzv. bh. povorke ponosa LGBT populacije, dok su drugi pitali hoće li vlasti “primijeniti zakon” ili “podleći pritiscima poznatih lobija”. 

Krši li se Porodični zakon FBiH održavanjem Povorke ponosa?

Četvrta Bh. povorka ponosa u Sarajevu održala se 24.6.2023. godine pod sloganom “Savezništvo”. Kako se navodi na zvaničnoj web stranici, Bh. povorka ponosa je “protest protiv nejednakosti i kršenja ljudskih prava lezbejki, gej, biseksualnih, trans, interspolnih i queer osoba” i zahtijeva “jednak pristup javnom prostoru kao i drugim građanima/kama”.

Povorka ponosa organizuje se u Sarajevu od 2019. godine. Inicijativu za njeno organizovanje započela je grupa aktivista/kinja iz cijele BiH. Zvanični naziv događaja je Bosanskohercegovačka povorka ponosa, ne “povorka ponosa LGBT populacije”, kako je napisano u naslovima nekih portala, uz opasku “takozvana”.

Savez bošnjačkih nevladinih organizacija, prema podacima s njihove web stranice, osnovan je 2013. godine i okuplja 55 nevladinih organizacija iz cijele BiH. Registrovan je pri Ministarstvu pravde BiH, a ovlašteni predstavnici su Mirsad Spahić i bivši direktor Zavoda za hitnu medicinsku pomoć KS i član Stranke demokratske akcije (SDA) Adem Zalihić. Na web i Facebook stranicama ima vrlo malo podataka o nedavnim aktivnostima i projektima Saveza. Nisu dostupni ni podaci o organizacijama članicama Saveza, a na ovim stranicama nismo uspjeli pronaći ni zahtjev o zabrani Povorke koji je objavljen u medijima.

Tačno je da se organizatori/ke Povorke ponosa, između ostalog, zalažu za zakonsku regulaciju istospolnih zajednica kroz institut braka ili institut životnog partnerstva. Također je tačno da Porodični zakon FBiH definiše brak kao zajednicu muškarca i žene i ne reguliše istospolne zajednice uopšte. Upravo u tome i jeste poenta.

Protest kojim se od vlasti zahtijeva da donese novu legislativu ili izmijeni postojeću ne može biti protuzakonit samo zato što takva legislativa ne postoji ili postojeća legislativa definiše neko pitanje drugačije. Primjenjivanje takvog standarda na druge slučajeve značilo bi da bi održavanje mnogih protesta ili mirnih okupljanja, kao i bilo koji oblik zagovaranja za promjene zakona, bilo nelegalna aktivnost.

Naprimjer, ukoliko bi logika Saveza bošnjačkih NVO bila primijenjena na druge proteste, moglo bi se reći da održavanje protesta za ukidanje akciza na gorivo krši Zakon o akcizama BiH, jer su njime predviđene akcize na gorivo. Takvo rasuđivanje potpuno je besmisleno. Pravo na mirno okupljanje zagarantovano je Ustavom Bosne i Hercegovine, ustavima entiteta i nizom zakonskih i podzakonskih akata, uključujući i Zakon o javnom okupljanju Kantona Sarajevo.

Profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu Damir Banović potvrdio nam je u odgovoru na upit da održavanje Povorke ponosa ne krši Porodični zakon FBiH:

Održavanjem Povorke ponosa na krši se Porodični zakon FBiH jer on uopšte ne reguliše pravo na okupljanje i proteste. On bi se kršio, recimo, ukoliko bi matičar zaključio brak između osoba istog spola jer je to direktno u suprotnosti sa propisom. Dakle, pravo na brak i pravo na javno okupljanje nisu međusobno povezani.

Da li bi zabrana Povorke bila u skladu s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima?

Suprotno tvrdnjama iz saopštenja Saveza bošnjačkih nevladinih organizacija, Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira KS ne reguliše mogućnost zabrane okupljanja. Jedina odrednica ovog zakona koja bi se mogla odnositi na javna okupljanja i proteste glasi: 

Novčanom kaznom od 500,00 do 1.500,00 će se kazniti za prekršaj:
(...)
ko ne postupi po naredbi ili rješenju državnog organa kojim se ograničava ili zabranjuje pristup, kretanje ili zadržavanje lica na određenom mjestu ili ko se ne udalji iz grupe koju je policijski službenik pozvao da se raziđe,

Kao što je jasno iz samog teksta, kršenje Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira KS desilo bi se u situaciji kada je okupljanje protuzakonito, odnosno održano uprkos zabrani, ili kada su nadležni organi pozvali skup da se raziđe. Mirna okupljanja u Kantonu Sarajevo regulisana su, kako smo već spomenuli, Zakonom o javnom okupljanju Kantona Sarajevo. U njemu se navodi da su mirna okupljanja slobodna i ostvaruju se na način propisan ovim zakonom. Prema Zakonu, mirna okupljanja mogu se zabraniti u sljedećim slučajevima:

(1) Nadležni policijski organ rješenjem će zabraniti održavanje mirnog okupljanja ako:

a) je usmjereno na nasilno ugrožavanje ustavnog poretka,

b) je usmjereno na vršenje krivičnih djela ili podsticanje na vršenje krivičnih djela,

c) nije blagovremeno i uredno prijavljeno, kada je prijavljivanje obavezno,

d) je prijavljeno na prostorima na kojima se, u skladu sa ovim zakonom, ne može održavati,

e) su ciljevi usmjereni na pozivanje i podsticanje na oružani sukob ili upotrebu nasilja, na kršenje zagarantovanih prava i sloboda čovjeka, na nacionalnu, rasnu, vjersku ili drugu mržnju,

f) postoji stvarna opasnost da bi održavanjem mirnog okupljanja bila ugrožena sigurnost ljudi i imovine ili bi došlo do stvarne opasnosti od nasilja ili narušavanja javnog reda i mira u većem obimu,

g) na zahtjev nadležnog organa, organizator blagovremeno ne preduzme naložene dodatne mjere,

h) je to potrebno radi sprečavanja ugrožavanja zdravlja ljudi, na zahtjev organa državne uprave nadležnog za poslove zdravstva i

i) ga organizuje organizacija, odnosno udruženje građana čiji je rad odlukom nadležnog suda zabranjen.

U zahtjevu se navodi da je zabranjivanje Povorke u skladu s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, kojom je predviđeno da nadležni organi mogu zabraniti skup ukoliko je on u suprotnosti s javnim moralom društva. U članu 11. Evropske konvencije o ljudskim pravima navodi se:

Član 11.

1. Svako ima pravo na slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja s drugima,

uključujući pravo da osniva sindikat i učlanjuje se u njega radi zaštite svojih interesa.

2. Za vršenje ovih prava neće se postavljati nikakva ograničenja, osim onih koja su

propisana zakonom i neophodna u demokratskom društvu u interesu nacionalne bezbjednosti ili javne bezbjednosti, radi spriječavanja nereda ili kriminala, zaštite zdravlja ili morala, ili radi zaštite prava i sloboda drugih. Ovim se članom ne spriječava zakonito ograničavanje vršenja ovih prava pripadnicima oružanih snaga, policije ili državne uprave.

Evropski sud za ljudska prava, koji je nadležan za provođenje Konvencije, objavio je detaljan vodič za član 11. Evropske konvencije o ljudskim pravima. U njemu se, između ostalog, navodi da se garancije iz člana 11. odnose na sva okupljana osim onih gdje organizatori i učesnici imaju nasilne namjere ili podstiču nasilje i negiraju temelje demokratskog društva. Također se vrlo jasno i eksplicitno navodi da je Sud, u slučajevima gdje je “zaštita morala” korištena kao argument za ograničavanje LGBTIQ demonstracija, odbacio takvu interpretaciju kao “diskriminatornu”.

Profesor Banović je, odgovarajući na medijski upit Raskrinkavanja, dodatno obrazložio:

Što se tiče narušavanja koncepta “javnog morala” – isti je kao pravni koncept promjenljivog značenja i zavisi kako od prostora, tako i od vremena. Nekada se smatralo povredom javnog morala i poljubac djevojke i momka na ulici. Danas to, naravno, nije. No, imajući u vidu da postoji Zakon o zabrani diskriminacije koji izričito brani diskriminaciju u pogledu seksualne orijentacije, rodnog identiteta i spolnih karakteristika (i u pogledu prava na javno okupljanje), mislim da se ograničavanje prava na okupljanje ne može više povezivati sa konceptom javnog morala. Pretpostavka je da je društvo činjenicom da je zaštitilo LGBT osobe promijenilo svoje shvatanje javnog morala. I konačno, Evropska konvencija i Evropski sud kroz svoju praksu ne samo da štite slobodu javnog okupljanja već i pravo na porodični život, dom i prepisku u smislu da je u odluci iz 2015. godine (Oliari and Others v. Italy) prepoznao da istospolni parovi imaju pravo na registrovanu zajednicu (ne i brak).

Dakle, pozivanje na član 11. Evropske konvencije za ljudska prava kao osnovu za zabranu održavanja Povorke ponosa je neutemeljeno.

Uprkos činjenici da je zahtjev koji je Savez bošnjačkih NVO uputio MUP-u KS i policijskom komesaru pun netačnih tvrdnji i manipulativnih tumačenja zakona, neki portali su ga prenijeli bez ikakvog kritičkog otklona ili dodatnog objašnjenja. Neki od njih su se čak i zapitali hoće li vlast “ispoštovati zakon”.

Shodno činjenicama, članci u kojima su bez kritičnog otklona objavljene tvrdnje da održavanje Povorke ponosa u Sarajevu krši Porodični zakon FBiH te da bi zabrana njenog održavanja bila utemeljena u Zakonu o javnom redu i miru i u Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima dobijaju ocjenu manipulisanje činjenicama.

(Raskrinkavanje.ba)