PCR test jeste namijenjen detektovanju virusa i nauka ga nije “odbacila” niti “priznala debakl”

Na portalu Logično je 12.9.2020. godine objavljen autorski članak hrvatske doktorice Lidije Gajski, specijalistkinje interne medicine koja je poznata po svom antivakcinacijskom aktivizmu. Članak, u kojem Gajski govori o navodnoj prevari vezanoj za testiranje na novi koronavirus, opremljen je naslovom u kojem se tvrdi da 90% osoba pozitivnih na virus SARS-CoV-2 nije zarazno.

Debakl s testom na korona virus – do 90 % pozitivnih uopće nije zarazno

Konačno! Nakon više od pola godine urušava se jedna od glavnih laži vezanih uz korona pandemiju – test na virus je nevaljan.

Kao argument za dokazivanje teze da je PCR test “nevaljan”, Lidija Gajski je navela da su naučnici vodećih institucija iz SAD-a, Velike Britanije, ali i Hrvatske, “pod pritiskom činjenica priznali” da PCR testovi daju veliki broj lažno pozitivnih nalaza. U tekstu se nalaze linkovi na članke portala BBC ,  bdnews24 (preuzet od New York Timesa) i Nacionala koje je Gajski ponudila kao “dokaze” za svoje tvrdnje. 

Najprije u SAD-u i Velikoj Britaniji, a onda i šire, uključujući Hrvatsku, i znanstvenici iz vodećih institucija popuštaju pod pritiskom činjenica i priznaju da PCR test daje velik broj lažno pozitivnih nalaza. Iz toga slijedi da su brojke zaraženih kojima nas se mjesecima bombardira daleko preuveličane i da većina ljudi čiji je nalaz pozitivan, ne šire virus. Ovisno o testu, tek se 10-30 % pozitivnih može smatrati zaraznima.

U čemu je stvar? RT-PCR test dokazuje genetički materijal koji bi trebao pripadati virusu SARS-CoV-2. Uz pomoć višestrukog umnožavanja, odnosno pojačavanja, u stanju je dokazati i vrlo male dijelove virusnog genoma. Broj ciklusa umnožavanja  u većini testova koji se primjenjuju iznosi čak 40. To je i prag pri kojem se test proglašava pozitivnim. Postavljen je arbitrarno, bez certifikacije i usporedbe sa zlatnim standardom.

Zadnjih dana veliki mediji otvorili su prostor znanstvenicima koji tvrde da je taj prag previsok, tj. da se test proglašava pozitivnim na temelju apsurdno male količine virusa, koji ni ne moraju biti aktivni, ili samo njihovih fragmenata. Takav nalaz irelevantan je u epidemiološkom i kliničkom smislu – pozitivne osobe ne šire nužno virus (bolest), a u znatnom broju niti ne obolijevaju od bolesti COVID-19. Predlaže se reduciranje broja ciklusa, čime bi se smanjila osjetljivost testa, pa onda i broj pozitivnih nalaza.

U tekstu se Lidija Gajski osvrnula i na upotrebnu vrijednost PCR testa u pandemiji, kazavši da taj test uopšte nije predviđen za potvrdu uzročnika infektivne bolesti, te da je to utvrdio i njegov izumitelj, Kary Mullis:

Činjenica je da PCR test uopće nije predviđen za potvrdu uzročnika, niti za postavljanje dijagnoze infektivne bolesti. To je još ustvrdio njegov izumitelj Kary Mullis. Nije prikladan ni za epidemiološke svrhe.

Na kraju, autorica zaključuje da su epidemiološke i druge restriktivne mjere za sprječavanje širenja virusa SARS-CoV-2 bile “suvišne”. Takav zaključak donosi na osnovu tvrdnje da su se mjere donesene na osnovu netačnog “broja pozitivnih”:

Test na korona virus bio je ključan za slijed događaja koji je proljetos promijenio život na planetu. O svim epidemiološkim i drugim restriktivnim mjerama odlučivalo se na temelju broja pozitivnih. Zaustavljen je društveni i ekonomski život zajednica i velik broj ljudi dodatno je traumatiziran. Desetine tisuća prošle su samoizolaciju, odvojene od obitelji i prijatelja i onemogućene u poslu i privređivanju. Ljudi su psihički zlostavljani brigom i neizvjesnošću, odgađane su im operacije i drugi nužni medicinski zahvati, podvrgavani su dodatnim pretragama, a možda i nepotrebnom liječenju. I sa službenih mjesta sada doznajemo da je većina toga bila suvišna.

Koliko je zdravstvenih radnika nepotrebno angažirano u testiranju, dok redovni dijagnostički i terapijski program kasni? Koliki je financijski izdatak? U Hrvatskoj je do sada testirano više od 200 000 osoba; samo na testove (bez aparata, ljudskog rada, prijevoza i sl.) potrošeno je 200 milijuna kuna. Koliko je novaca nepotrebno otišlo na zaštitnu opremu? I za naknade plaće za vrijeme samoizolacije? A gdje su svi ostali neizravni troškovi?

Interpretaciju navodnih “dokaza” iz članaka koje je linkala, Lidija Gajski upotpunila je osvrtom na navodno kontinuirano “razotkrivanje prevara” vezanih za COVID-19:

Ovdje se radi o debaklu i skandalu monumentalnih razmjera. Mjerodavni su morali znati da test nije standardiziran i da izvještaji o broju zaraženih nisu vjerodostojni. Neovisni stručnjaci i istraživači ukazivali su na to od samoga početka. Sad je i ostalima jasno da su se oni koji vode korona krizu, uključujući ugledne znanstvenike, ponašali kao potpuni diletanti. I ne samo u vezi s dijagnostičkim testom. I ostale laži i manipulacije ubrzano izlaze na vidjelo.

Hoće li nadležni zbog toga biti pozvani na odgovornost? Ili ćemo ih pustiti da nas nastave testirati novim testom koji će malo smanjiti broj zaraženih. I dozvoliti im da nas dalje mrcvare. I kako se prevare budu razotkrivale, prelaziti na nešto treće ili četvrto. Tako dugo dok si konačno ne postavimo pitanje postoji li uopće taj virus. Samo da tada već ne bude prekasno.

Članak su prenijeli portali Kurir, Mondo (me), Hip, Bosanska Krajina, Herceg Bosna, Naša Borba, i drugi, često izostavljajući ime autorice i informaciju o izvoru članka. 

Portali Kurir i Mondo (.me) su svoje članke opremili naslovom u kojem se tvrdi da “naučnici više ne žele da lažu”:

ŠOK! NI NAUČNICI VIŠE NE ŽELE DA LAŽU: Evo koliko je pouzdan test na koronu, broj stvarno zaraženih dramatično manji!

Šta su činjenice?

Članci BBC-ija (Koronavirus: Testovi možda “registruju mrtav virus’  - Coronavirus: Tests 'could be picking up dead virus', 5.9.2020.) i New York Times-a (Tvoj koronavirus test je pozitivan. Možda ne bi trebao biti - Your Coronavirus Test Is Positive. Maybe It Shouldn’t Be, 29.8.2020.) koje je Lidija Gajski iskoristila za kao navodne “dokaze” za svoje tvrdnje, govore o tome da PCR test može detektovati i neživi dio virusa kod osoba koje su preboljele infekciju. U tom slučaju nalaz testa biti će pozitivan, ali te osobe ne moraju nužno biti i zarazne u trenutku testiranja. 

Naučnici  u ova dva članka izražavaju zabrinutost oko toga da li je rezultat PCR testa praktičan način informisanja pozitivne osobe o sljedećim koracima koje treba poduzeti, naročito u pogledu toga da li je osoba zarazna i da li treba ići u samoizolaciju. Za trenutni stadij pandemije, eksperti predlažu drugačiju pristup PCR testiranju, ili primjenu tzv. brzih testova (rapid tests).

O ovim temama govori i treći “dokaz” iz teksa Lidije Gajski - članak Nacionala (NOVI PRISTUP PANDEMIJI: Hrvatska na pragu promjene postupka testiranja na koronavirus, 10.9.2020.), no hrvatski “znanstvenici”, kako ih je deklarisala Lidija Gajski, u ovom članku niti su poimenice predstavljeni, niti je navedeno da li se zaista radi o naučnicima ili nekom drugom kadru. Naime, Nacional je svoje izvore predstavio samo kao sugovornike koji su “bliski Znanstvenom savjetu Vlade Hrvatske za borbu protiv koronavirusa”, bez navođenja bilo kakvih dodatnih informacija.

O čemu se zapravo radi?

PCR testom utvrđuje se prisustvo virusa u uzorku. Da bi se uzorak mogao analizirati vrši se amplifikacija (pojačavanje) virusnog genoma iz uzorka u ciklusima. Ovo naučnicima omogućava otkrivanje eventualnog prisustva nukleotida koji odgovaraju virusu SARS-CoV-2. 

Ako je količina virusa u uzorku velika, biće potrebno manje amplifikacijskih ciklusa da bi se ustanovilo prisustvo virusa, a osoba je vjerovatno i zarazna u trenutku testiranja. Ukoliko je potrebno više amplifikacijskih ciklusa da se detektuje prisustvo virusa, to znači da je njegova količina u uzorku (virusno opterećenje) mala, ili da se radi tek o detektovanim ostacima neživih dijelova virusa. U oba slučaja nalaz testa biti će “pozitivan”, ali u potonjem osoba ne mora nužno biti zarazna. 

Broj ciklusa potrebnih za potvrdu prisustva virusa, odnosno pozitivnog rezultata, naziva se Cycle Threshold (Ct) ili ciklusni prag. New York Times navodi da većina PCR testova ima ciklusni prag postavljen na 40 (neki na 37) amplifikacijskih ciklusa. Gornja vrijednost praga nije standardizovana, te je određuju komercijalni proizvođači PCR testova kao i laboratorije u kojima se vrši analiza uzoraka. Što veća vrijednost ciklusnog praga (Ct vrijednost), to je test “osjetljiviji” za detekciju virusa u uzorku.  

Rezultati PCR testa su binarni - neko može biti “pozitivan” ili “negativan”, budući da PCR test utvrđuje prisustvo virusa. No, shodno gore navedenom, samo na osnovu rezultata ne može se znati da li je i koliko pozitivna osoba zarazna. O ovome je pisao Health Feedback, 2.9.2020. godine.

Naime, mala količina virusa u uzroku prisutna je i kod osoba koje su se tek inficirale kao i kod osoba koje su preboljele infekciju. U oba slučaja, ciklusni prag PCR testa biće visok (ići će do 37 ili 40), ali će osoba koja je tek inficirana vjerovatno postati zarazna kako infekcija bude napredovala, objašnjava Health Feedback:

“FDA [Američka administracija za hranu i lijekove] je naglasila da tek zaraženi ljudi mogu imati malo virusno opterećenje. Testovi manje osjetljivosti [od PCR testa] bi propustili ove slučajeve.” Ali ovi ljudi mogu postati zarazni kasnije, kada se virusno opterećenje poveća usljed napredovanja zaraze.   

Korištenje osjetljivih PCR testova u početku pandemije (proljeće 2020.) bila je najbolja opcija, navodi se u članku New York Times-a. Logički razmišljajući, s obzirom da je na samom početku širenja zaraze najveći broj slučajeva obuhvatao osobe koje su tek inficirane, osjetljivi PCR testovi bili su potrebni kako ne bi došlo do situacije da se zaraženi ljudi proglase “negativnima” zbog toga što je količina virusa u uzorku mala. Iako oni u tom trenutku možda nisu bili zarazni, to su mogli postati već za nekoliko dana i time doprinijeti širenju bolesti.

Kako je pandemija odmicala, povećavao se broj osoba koje su preboljele infekciju (sa ili bez simptoma - to jest, znajući ili ne znajući da su inficirane) i koje u sebi nose nežive dijelove virusa koje PCR test može detektovati. Američki Centri za kontrolu i prevenciju bolesti (Centers for Disease Control and Prevention - CDC) 16.8.2020. su objavili napomenu da su dosadašnji podaci pokazali da osoba može nositi nežive dijelove virusa i 3 mjeseca nakon dijagnoze.

Ako bi prethodno zaražena osoba u tom periodu uradila PCR test, rezultati tog testa mogli bi biti pozitivni još neko vrijeme, iako je testom detektovan tek genetski materijal neživog virusa. Takvih je osoba sve više što se dalje odmičemo od početka pandemije, a mogle bi biti nepotrebno podvrgnute samoizolaciji u periodu u kom više ne predstavljaju “opasnost” za okolinu. 

Povećan broj ovakvih slučajeva jedan je od razloga zašto eksperti sada preporučuju da se uvedu promjene u pogledu retestiranja osoba čiji PCR test ima visoku Ct vrijednost, ili da se pređe na manje osjetljive rapid testove koji će potvrditi stvarnu infekciju. 

Iako se iz članaka BBC-ija i New York Times-a može zaključiti kako se naučnici zalažu da se gornja vrijednost ciklusnog praga snizi, što su ustvrdili Lidija Gajski i magazin Nacional, sagovornik New York Times-a Dr. Michael Mina je na konferenciji za novinare 4.9.2020. takve zaključke odbacio. 

Mina je napomenuo da je članak zbunjujući za osobe koje nisu upućene u problematiku. Objasnio je da se ciklusni prag ne treba smanjivati, već se PCR testiranje mora vršiti češće za određene kategorije kao što su asimptomatski slučajevi, tek zaraženi, te oni koji su preboljeli Covid-19. Asimptomatski slučajevi čiji pozitivan nalaz ima visoku Ct vrijednost trebaju ponovo da se testiraju (recimo, sutradan), kako bi se utvrdilo da li taj broj pada, što bi značilo da osoba ima infekciju i zarazna je; ili ostaje stabilan, što bi značilo da je test vjerovatno detektovao neživi virus.

Dakle, ni u jednom od tri članka koja je Lidija Gajski ponudila kao “dokaze” svojih tvrdnji, nema ni govora o tome da su naučnici (ili sagovornici) zataškavali istinu o PCR testu, te sada sve to “priznaju” ili ne žele više da “lažu”, kako su to tvrdili Gajski i portali koji su njezin tekst prenijeli. Radi se naprosto o diskusiji o tome koji su najprecizniji načini za utvrđivanje koje se osobe, čiji je rezultat PCR testa pozitivan, trebaju izolovati s obzirom na trenutni stadij pandemije.

Čak i rezultati Google pretrage ključnih riječi vezanih za “nedostatke” PCR testova pokazuju da su tvrdnje o “prikrivanju” i “priznavanju” besmislene. Među prvim rezultatima možemo vidjeti studiju Da biste interpretirali SARS-CoV-2 test, razmotrite vrijednost ciklusnog praga, (To Interpret the SARS-CoV-2 Test, Consider the Cycle Threshold Value) objavljenu 21.5.2020. godine - tri mjeseca prije članaka koji po Lidiji Gajski predstavljaju navodni “preokret u skrivanju istine”, to jest nekakvo novo “priznanje” da PCR testovi daju veliki broj “lažno pozitivnih”.

Gajski: “90 posto pozitivnih nije zarazno”

U članku New York Timesa navodi se i sljedeće:

U tri skupa podataka koji su uključivali ciklusni prag, koje su sakupili zvaničnici u Massachusettsu, New Yorku i Nevadi, do 90% osoba čiji test je bio pozitivan nosilo je jedva imalo virusa, otkriva pregled New York Timesa. 

U članku nije navedeno za koji vremenski period su podaci prikupljeni, da li se radilo o testovima tek zaraženih ili oporavljenih osoba, niti koliko je osoba činilo ovaj uzorak. Navedeno je da se ranije spomenute Ct vrijednosti obično ne upisuju u nalaz PCR testa, te ovakve analize ranije nisu mogle biti napravljene. Rezultati testova za ove tri savezne američke države su, međutim, sadržavali su te podatke, pa je određena analiza mogla biti urađena. 

No, iako su u članku izostale ključne informacije za interpretaciju dobijenih podataka, Gajski je uproks svim ovim nepoznanicama, rezultate ove analize iskoristila da ustvrdi da od samog početka pandemije, 90 posto pozitivnih slučajeva infekcije nije bilo zarazno, te da su restriktivne mjere od samog početka bile suvišne. Takvu interpretaciju nije ponudio nijedan relevantan izvor (kako je ranije navedeno, zbog rasta broja oporavljenih, početni i trenutni periodi u pandemiji ne mogu se izjednačavati u pogledu zaraznosti osoba čiji je rezultat testa bio pozitivan).

Gajski je, pak, proizvoljno procijenila da “većina pozitivnih ljudi ne šire virus” te da je samo 10-30%  pozitivnih zarazno, što je podatak koji se ne nalazi niti u jednom od linkanih članaka.  

Također, u tekstu BBC-a se za pozitivne testove sa visokom Ct vrijendošću koristi termin “false positive”, čiji je prevod “lažno pozitivni” korišten u tekstovima na portalima Logično i Nacional. To je pogrešno jer treba znati da se “lažno pozitivni” rezultat dijagnostičkog testa opisuje kao situacija u kojoj je test pokazao prisustvo virusa uprkos tome što virus nije prisutan u uzorku. 

Dalje, tvrdnje da PCR test “nije valjan”, te da  ovaj test nije predviđen za potvrdu uzročnika infektivne bolesti, koju je navodno potvrdio njegov izumitelj Kary Mullis, nemaju nikakvog utemeljenja u činjenicama.  

O ovim navodima pisao je partnerski fact-checking portal iz Hrvatske, Faktograf, u analizi Nije točno da je izumitelj PCR testa tvrdio da se njime ne može dijagnosticirati zaraza, objavljenoj 7.7.2020. godine. 

Kako navodi ovaj portal, sam izumitelj ovog testa, Kary Mullis, je u svom patentu još 1986. godine naveo da se PCR testom mogu dijagnosticirati različite zarazne bolesti i to na sljedeći način: 

Različite zarazne bolesti mogu se dijagnosticirati prisutnošću specifičnih sekvenci DNK u kliničkim uzorcima, karakterističnih za uzročni mikroorganizam. Tu spadaju bakterije, poput salmonele, klamidije i Neisserie; virusi, poput virusa hepatitisa; i paraziti, kao što je plazmodij odgovoran za malariju.

Faktograf zaključuje da i pored ekscentričnog života i sklonosti teroijama zavjere, Mullis tokom života nije promijenio mišljenje. To su za ovaj portal potvrdili autori pojedinih članaka o Mullisovoj biografiji i historiji ove tehnike.  

Kako Faktograf navodi u istoj analizi, PCR testovi ubrajaju se među najpouzdanije načine utvrđivanja prisustva patogena u organizmu zaražene osobe, iako, kao i svaki drugi test, ima svoje nedostatke.

Igor Jurak s Odjela za biotehnologiju sa Sveučilišta u Rijeci kazao nam je da je PCR dijagnostika “ukoliko je provedena od stručne osobe”, ne ostavlja nikakvih temelja za sumnju, iako rezultati mogu biti ponekad lažno pozitivni ili negativni.
“Tako je sa svim testovima koje provodimo. Specifičnost svakog dijagnostičkog testa je također ispitana i potvrđena”, izjavio je za Faktograf.

Tvrdnje da naučnici “priznaju” odnosno da ”ne žele više da lažu” kako PCR testovi daju veliki broj “lažno pozitivnih” rezultata ocjenjujemo kao lažnu vijest. Činjenice upućuju na to da rezultati PCR testa sa viskim Ct vrijednostima ne mogu smatrati “lažno pozitivnim” rezultatima, te da niko ništa nije skrivao, niti “lagao”. Adekvatnost PCR testova se naprosto počela javno problematizovati kako je broj oporavljenih počeo rasti, a nešto intezivnije u proteklom periodu s obzirom na stadij pandemije u kojem se nalazimo. Istu ocjenu dajemo tvrdnjama da PCR test nije namijenjen potvrdi uzročnika infektivnih bolesti, da nije prikladan za epidemiološke svrhe te da je to potvrdio njegov izumitelj Kary Mullis. 

Prenošenja ovih tvrdnji sa portala Logično ocjenjujemo kao prenošenje lažnih vijesti.

Ocjenu dezinformacija  dajemo tvrdnjama da “do 90 % pozitivnih uopće nije zarazno”, da “većina ljudi čiji je nalaz pozitivan ne šire virus”  te procjeni da “10-30 % pozitivnih se može smatrati zaraznima”, budući da su zasnovane na nepotpunim podacima za koje se ne zna jesu li reprezentativni za širu populaciju. 

Na kraju, zaključak Lidije Gajski da su epidemiološke i druge restriktivne mjere koje su se donosile na početku pandemije, kao i sve ono do čega su one dovele, bile suvišne ocjenjujemo kao manipulaciju činjenicama. Gajski taj zaključak temelji na tvrdnji da je broj pozitivnih rezultata PCR testova, na osnovu kojeg su donošene odluke, na početku pandemije bio manji od stvarnog. To je navodno zbog toga što je i na samom početku pandemije 90% pozitivnih nije bilo zarzno, što nije tačno.

Svim člancima dodjeljujemo i ocjenu pseudonauka, s obzirom da je Lidija Gajski svoje zaključke, do kojih je došla na osnovu nepotpunih nalaza čija usklađenost sa naučnom provjerom i utvrđivanjem činjenica nije poznata, predstavila kao utvrđene činjenice.

Portal BH dijaspora je članak sa tekstom Lidije Gajski uklonio, pa shodno tome dobija i ocjenu demantirano.

(Raskrinkavanje.ba)