Porođaj jeste vrlo bolan, ali ne postoje objektivne mjerne jedinice za bol

Foto: Freepik

Na Facebook stranici “Jeste li znali?” 14.8.2023. godine objavljena je tvrdnja da žena pri porođaju trpi i do “52 jedinice bola”:

Ljudsko tijelo može podnijeti do 49 jedinica bola, a žena pri porođaju trpi i do 52 jedinice, što je jednako lomljenju 20 kostiju u isto vrijeme

Riječ je o tvrdnji koja se na društvenim mrežama domaćeg govornog područja dijeli minimalno od 2012. godine. Na društvenoj mreži Facebook pronašli smo oko 70 takvih objava nastalih u posljednjih 11 godina, od čega je šest iz 2023. godine.

Šta se dešava sa tijelom žene prilikom porođaja?

Porođaj se, kako je opisano na web stranici Mayo klinike, odvija u tri faze: rani i aktivni porođaj, rođenje djeteta i izbacivanje posteljice. U prvoj i najdužoj fazi, trudnica počinje dobivati kontrakcije koje uzrokuju otvaranje i omekšavanje grlića materice, kao i skraćivanje i stanjivanje, što omogućava djetetu da se pomjeri u porođajni kanal. U ranom porođaju kontrakcije su uglavnom blaže i neregularne. Tokom aktivnog porođaja, grlić materice se otvara od 6 do 10 cm, vodenjak puca i kontrakcije postaju intenzivnije, učestalije i regularnije. Rani porođaj može trajati od nekoliko sati do nekoliko dana, dok aktivni porođaj uglavnom traje od četiri do osam sati ili duže. Najintenzivniji i najbolniji dio aktivnog porođaja dolazi pri njegovom kraju, koji se naziva i period tranzicije. Kontrakcije bivaju sve učestalije i traju od 60 do 90 sekundi i dolazi do velikog pritiska u donjim leđima i rektumu.

U drugoj fazi porodilja počinje gurati i rađa dijete. Ova faza može trajati od nekoliko minuta do nekoliko sati.

Nakon što se dijete rodi, slijedi treća i finalna faza, odnosno izbacivanje posteljice. Ona tipično traje od 30 do 60 minuta.

Dakle, jasno je da je porođaj iznimno intenzivno iskustvo koje zahtijeva veliku količinu izdržljivosti. Za veliku većinu žena je i vrlo bolno iskustvo. Ono je, pak, drugačije za svaku osobu i, suprotno tvrdnjama sa društvenih mreža, ne postoji objektivan način da se izmjeri bol koju porodilje osjećaju.

Postoje li mjerne jedinice za bol?

Tvrdnjom da žene tokom porođaja podnose i do 52 jedinice boli što je ekvivalentno lomljenju 20 kostiju, u analizi od 30.6.2022. godine bavio se fact-checking portal AFP činjenice. Kako se u njoj navodi, riječ je o tvrdnji čije različite verzije kruže na internetu na raznim jezicima minimalno od 2010. godine.

Za potrebe pisanja analize, AFP je razgovarao sa nekoliko stručnjaka/inja iz oblasti ginekologije i akušerstva, kao i sa anesteziolozima/ginjama. Jedan od sagovornika je tako naveo da se bol ne može mjeriti arbitrarnim jedinicama, te da takav koncept ne dolazi ni iz medicine niti iz akušerstva.

Koncept "jedinica bola" ne dolazi ni iz medicine niti iz akušerstva, objasnio je Luis Migel Tores (Luis Miguel Torres), predsednik Španskog multidisciplinarnog društva za bol. Taj termin "ne postoji u kliničkoj ili istraživačkoj oblasti", "to je nečija izmišljotina koja nema osnovu, nema naučnu potporu", objasnio je. 

Neke varijacije ove tvrdnje objavljene na stranim jezicima, sadrže i informacije da žena za vrijeme porođaja trpi bol od “57 del jedinice bola”. Kako su objasnili fact-checking portali Snopes i Factly, ni takva jedinica za mjerenje boli ne postoji. Godine 1947. je, pak, objavljena studija koja predlaže korištenje tzv. “dol skale” za mjerenje boli. Autori studije predložili su korištenje instrumenta pod nazivom “dolometar” za mjerenje boli. To bi podrazumijevalo da pacijenti/ce porede intenzitet spontane boli sa intenzitetom boli koja bi bila nanešena na kožu pacijenta/ice termičkim zračenjem. Najveća bol na ovoj predloženoj skali je, pak, iznosila 10.5, a ne 52 ili 57. Ipak, ovaj prijedlog nikada nije prihvaćen i mjerenje boli nikada nije ušlo u širu upotrebu. Također, u studiji se ne spominje lomljene kostiju.

Ostali sagovornici AFP-a su rekli da se, iako se ne može izmjeriti, porođajni bol smatra 'visokim”, te da ga je teško uporediti sa bilo kojom drugom vrstom bola.

Iako ne može biti meren jedinicama, porođajni bol "je bol koji se u medicini smatra 'visokim', nešto kao vrlo intenzivan bol od kamena u bubregu", dodala je Dominik Truan. Kamen u bubregu ponekad se primeti tek kad se pojavi nepodnošljiv bol.

Luis Migel Tores takođe upoređuje porođajni bol sa onim koji oseća pacijent sa kamenom u bubregu ili žučnoj kesi, mada podseća da je porođajni bol "vrlo specifičan zbog karakteristika i dužine trajanja". "To ne možete nikome objasniti. Teško ga je uporediti sa bilo kojom drugom vrstom bola", dodao je on.

Bol je subjektivni osjećaj

Iako skala koja se na društvenim mrežama spominje nema nikakvo utemeljenje u medicini, ljekari/ke za vrijeme porođaja ispituju bol koju osjeća pacijentkinja, najčešće na skali od 1 do 10. Ipak, i ovo je vrlo individualizirana praksa koja podrazumijeva da pacijentica kaže koliki bol osjeća na skali od 1 do 10, kako bi medicinsko osoblje moglo adekvatno reagovati, objašnjeno je u analizi AFP-a.

Viralne objave sa društvenih mreža za AFP su komentarisali i babica Tatjana Gašparević i predsjednik Kraljevskog koledža frankofonih ginekologa i akušera u Belgiji Pierre Bernard, koji su rekli da “svaka žena ima svoj neki opis koliko je taj bol intenzivan”, te da se ne može porediti koga više boli.

"Porođaj u 90 odsto slučajeva boli, ali svaka žena ima svoj neki opis koliko je taj bol intenzivan. Ne može se porediti koga više boli," rekla je ona.

Osim toga, sam bol je individualno iskustvo i ne možemo porediti porođajni bol koji ima neku svrhu, normalna je reakcija tela i ne traje konstantno, sa patološkim bolom, na primer napadom žuči, koji jako boli i ne prestaje, a osoba zna da nešto nije u redu i da je bolesna, objasnila je Gašparević.

"Osim nategnutog poređenja sa slomljenim kostima, ostaje činjenica da je bol povezan sa porođajem jedan od najvažnijih koji postoje i da je uloga i dužnost profesionalaca za perinatalnu brigu - ginekologa i babica - uz saradnju sa anesteziolozima, da ponude i učine dostupnim neophodna sredstva da se (porodilja) nosi sa tim bolom, što očigledno uključuje i epidural", rekao je Pjer Bernar.

Gašparević se slaže: "Ja sam uvek za epidural kada ima uslova za to i ako žena želi", ali je takođe "jako važno da je žena pripremljena i zna šta da očekuje, da se edukuje, ali na pravim mestima a ne iz objava i komentara na Fejsbuku".

Uprkos činjenici da se bol i dalje ne može objektivno mjeriti, trenutno se razvijaju inovacije koje bi, uz pomoć novih tehnologija, potencijalno mogle omogućuti neki nivo objektivnog mjerenja. Kako se navodi u članku BBC-a od 17.4.2023. godine, ove inovacije oslanjaju se na pronalaženje tzv. “biomarkera” za bol, odnosno mjerljivih bioloških varijabli koje su u korelaciji sa osjećajem boli. “Biomarkeri” mogu biti određeni tipovi moždane aktivnosti ili krv, iz koje se može vidjeti da li je vrsta gena koje je uključena u odgovor tijela na bol aktivirana. Sve ovo, pak, neće moći u potpunosti pokazati kako se određena osoba zaista osjeća i izjava pacijenta/ice bi, prema stručnjacima koji rade na razvijanju novih načina za mjerenje boli, trebala biti osnova za procjenu intenziteta boli. 

Shodno činjenicama, tvrdnju da žene tokom porođaja trpe i do “52 jedinice boli”, što je jednako lomljenju “20 kostiju u isto vrijeme”, ocjenjujemo kao prenošenje lažnih vijesti, s obzirom na to da trenutno nije moguće utvrditi ko je izvor ovih navoda na našem govornom području.

(Raskrinkavanje.ba)