Od početka rata u Ukrajini, u javnom prostoru se sve češće govori o opasnosti međunarodne nuklearne konfrontacije, u kontekstu arsenala koji posjeduje Rusija. Teoretičari/ke zavjere su, pak, na društvenim mrežama popularizovali svoju “verziju” svijeta, u kojoj nuklearno oružje zapravo ne postoji.
Na desetinama Facebook profila i stranica mogu se pronaći objave u kojima se tvrdi da je nuklearno oružje laž te da se napadi atomskim bombama na Hirošimu i Nagasaki nisu desili (1, 2, 3, 4, 5).
Članak koji sadrži ove netačne tvrdnje objavljen je još 2012. godine na “zavjerološkom” portalu Transformacija svijesti, a kao izvor u njemu se navodi strani forum Nuke Lies (Laži o nuklearnim bombama).
Proteklih dana posebno su zapažene objave na Facebook profilu Veli Jože (1, 2, 3), koje su do datuma pisanja ove analize podijeljene gotovo stotinu puta.
Veli Jože na svom profilu tvrdi da je nuklearno oružje zapravo mit za zastrašivanje masa i da ne postoji. Svoje tvrdnje “potkrepljuje” videosnimcima u kojima se tvrdi da je bacanje atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki bilo lažirano i studijama u kojima se tvrdi da potomci preživjelih iz ova dva grada nisu razvili urođene abnormalnosti.
Šta je nuklearno oružje?
Nuklearno oružje je uređaj dizajniran za oslobađanje energije na eksplozivan način, kao rezultat nuklearne fisije, nuklearne fuzije ili kombinacije ta dva procesa. Fisijsko oružje se obično naziva atomskim bombama, a fuzijsko oružje se zove termonuklearnim ili vodikovim bombama.
Kako se navodi u članku portala History iz 2020. godine, naučnici/e su razvili tehnologiju za proizvodnju nuklearnog oružja u Drugom svjetskom ratu. Razvijanje te tehnologije omogućeno je nakon što su naučnici Otto Hahn, Lise Meitner i Fritz Strassmann otkrili proces nuklearne fisije u Njemačkoj 1938. godine.
Otkrili su da, kada se atom radioaktivnog materijala podijeli na lakše atome, dolazi do naglog, snažnog oslobađanja energije. Nuklearna fuzija je, kako se navodi, proces u kojem se dva lakša atoma spajaju i oslobođaju energiju.
Američki predsjednik Franklin D. Roosevelt je 1942. godine odobrio projekt “Manhattan”, čiji je cilj bio razvijanje funkcionalne atomske bombe. U sklopu ovog projekta, prva testna atomska bomba je uspješno detonirana u julu 1945. u pustinji u američkoj saveznoj državi Novi Meksiko. Nešto manje od mjesec kasnije, Sjedinjene Američke Države bacile su atomske bombe na japanske gradove Hirošimu i Nagasaki.
Kako se navodi u članku enciklopedije Britannica, od tada su mnoge države razvile mnogo jače nuklearno oružje sa potencijalom da izazove još veće uništenje.
Zabrinutost zbog katastrofalnih posljedica detoniranja takvog oružja u potencijalnom sukobu podstaklo je vlade država da pregovaraju o sporazumima o kontroli naoružanja, kao što su Ugovor o zabrani nuklearnih proba iz 1963. i Ugovor o neširenju nuklearnog oružja iz 1968.
U svijetu trenutno devet država posjeduje nuklearno oružje: SAD, Rusija, Kina, Francuska, Velika Britanija, Pakistan, Izrael, Indija i Sjeverna Koreja.
Uprkos tvrdnjama “zavjerologa” sa društvenih mreža, nuklearno oružje postoji. Izumi koji su omogućili proizvodnju takvog oružja i njegovo djelovanje su jasno dokumentovani u proteklim decenijama.
Šta se desilo u Japanu 1945. godine?
Američka vojska je 6.8.1945. godine bacila atomsku bombu na japanski grad Hirošimu. Dvije trećine grada su uništene, a preko 70.000 ljudi je odmah poginulo, navodi Britannica. Tri dana kasnije, 9.8, druga bomba bačena je na grad Nagasaki. Ovaj grad je, kako navodi Britannica, bio teža meta zbog svog geografskog položaja i reljefa. Ipak, atomska bomba prouzrokovala je ogromnu štetu, potpuno uništivši 40% grada i uzrokujući smrt 40.000 ljudi. Procjenjuje se da je, zbog trovanja radijacijom nakon bombardovanja, do kraja godine broj umrlih u Hirošimi porastao na preko 100.000, a u Nagasakiju na preko 70.000 ljudi.
Nakon bombardovanja Nagasakija, Japan je kapitulirao i time je okončan Drugi svjetski rat.
Na Facebook profilu Veli Jože je 8.3.2022. godine objavljen videosnimak na engleskom jeziku, sa prevodom na naš jezik, u kojem se tvrdi da su ova dva grada bombardovana napalm bombama te da nuklearno oružje zapravo ne postoji.
Kao “dokazi” za ove tvrdnje prezentirane su fotografije Hirošime nakon bombardovanja, nakon čega je autor snimka ustvrdio da uništeni grad previše liči na Tokio nakon bombardovanja napalm bombama, te dolazi do zaključka da Hirošima nije pogođena atomskom bombom.
Jasno je da je njegov zaključak besmislen i da činjenica da nekoliko zgrada nije bilo u potpunosti devastirano nije dokaz da atomska bomba nije bila bačena.
Narator videozapisa objavljenog na profilu Veli Jože nije uvjeren da je na Hirošimu bačena atomska bomba uprkos činjenici da postoji snimak tog događaja, za koji tvrdi, bez ikakvih konkretnih dokaza, da je lažiran.
Dakle, tvrdnje da Hirošima i Nagasaki nisu razoreni atomskim bombama neutemeljene su. Ovi napadi, kao i njihove užasavajuće posljedice, detaljno su dokumentovani.
U drugoj objavi od 8. marta, Veli Jože je objavio link na studiju koja, prema njegovim riječima, dokazuje da izloženost radijaciji u Hirošimi i Nagasakiju nije izazvala genetička oštećenja.
Studija iz 1990. godine poredila je preko 30.000 djece čiji su roditelji preživjeli atomsko bombardovanje i preko 40.000 djece čiji roditelji nisu bili izloženi radijaciji. Zaključak studije je da nije pronađena značajna razlika u urođenim abnormalnostima, dječijem kanceru i abnormalnim hromosomima, navodi se u članku koji je objavio Washington post te godine.
Naučnici su, pak, naglasili da ne mogu pretpostaviti da ne postoji nikakvo genetičko oštećenje kod ove djece, jer je potrebno proučavati značajno veći broj ljudi da bi se uočile suptilne mutacije gena, navodi se u članku.
Ovo otkriće iz 1990. ne dokazuje da atomske bombe nisu bačene na Hirošimu i Nagasaki. Naprotiv, u članku se navodi da su naučniciIe zabilježili mnoge negativne posljedice izloženosti radijaciji. Eksplozije i posljedična radijacija donijele su potencijalno razorne posljedice za potomke žena koje su bile trudne u tom trenutku:
James N. Yamazaki, japansko-američki pedijatar i liječnik zadužen za istraživanje bombe u Nagasakiju, otkrio je da fetus izložen zračenju u periodu od 8. do 15. sedmice razvoja ima značajno veće šanse da se rodi sa intelektualnim smetnjama, malom veličinom glave, napadima i da ima loše rezultate na konvencionalnim testovima inteligencije u školi.
(...)
Studija je također pokazala da su žene koje su imale simptome radijacijske bolesti nakon eksplozija rađale bebe koje su imale mnogo više problema od žena koje nisu imale posljedice. Među ženama koje su preživjele radijacijsku bolest umrlo je više od 40 posto dojenčadi. Ipak, za žene bez simptoma, stopa smrtnosti dojenčadi bila je manja od 9%, a činilo se da gotovo 90% preživjele djece nije bilo pogođeno.
Također, kako je već navedeno ranije u analizi, desetine hiljada ljudi umrlo je od radijacijskog trovanja u Hirošimi i Nagasakiju u mjesecima nakon bombardovanja.
Dakle, iako je studija iz 1990. godine pokazala da potomci preživjelih u Hirošimi i Nagasakiju nisu imali značajne genetičke mutacije, ona nije dokaz da se bombardovanje nije dogodilo, a u njoj su navedeni drugi užasavajući efekti radijacije koju su bombe proizvele.
Iako nuklearno oružje nije korišteno u međunarodnim sukobima nakon bombardovanja japanskih gradova, postoje studije koje predviđaju posljedice koje bi mogao izazvati nuklearni rat.
Kako se navodi u članku enciklopedije Britannica, mnogi naučnici/e vjeruju da bi nuklearni rat mogao izazvati “nuklearnu zimu”, odnosno devastaciju okoliša. Nakon eksplozija nuklearnih bojevih glava, smatraju naučnici/e, ekstremna hladnoća, visoke razine radijacije i široko rasprostranjeno uništavanje industrijske, medicinske i prometne infrastrukture, zajedno sa zalihama hrane i usjeva, izazvali bi ogroman broj smrti od gladi, izloženosti i bolesti.
Nuklearni rat bi tako mogao smanjiti ljudsku populaciju Zemlje na djelić njenog prijašnjeg broja, navodi Britannica.
Shodno činjenicama, tvrdnju da nuklearno oružje ne postoji, prvobitno iznesenu na portalu Transformacija svijesti, ocjenjujemo kao lažnu vijest i teoriju zavjere. Iste ocjene dajemo i tvrdnji da je atomsko bombardovanje Hirošime i Nagasakija lažirano.
Sva prenošenja ovih tvrdnji ocjenjujemo kao prenošenje lažnih vijesti i teoriju zavjere.
(Raskrinkavanje.ba)