Foto: Screenshot, Raskrinkavanje
Na Facebook stranici Doktor Nestor melem za narodnu dusu 15.4.2023. objavljen je video u kom Dragana Đokić, voditeljica YouTube emisije “Zdravo živo”, intervjuiše srbijanskog ljekara Branimira Nestorovića o raznim temama vezanim za zdravlje. Nestorović u ovom razgovoru promoviše knjigu čiji je autor i govori o “lijekovima” za mnoge zdravstvene tegobe. Video je objavljen s naslovom u kom se tvrdi da je Nestorović pronašao lijek za produžavanje života.
EKSKLUZIVNO! PRONAŠAO SAM LEK, PRODUŽAVA ŽIVOT!
U vrijeme pisanja ove analize video je na Facebooku imao više od 102.000 pregleda i preko 4.000 reakcija. Originalno je objavljen na YouTube kanalu Zdravo živo 9.3.2023, gdje je u vrijeme pisanja ove analize imao 121.693 pregleda. Na tom kanalu postavljen je uz sljedeći opis:
Gost emisije ZDRAVO ŽIVO bio je omiljeni srpski lekar profesor Branimir Nestorović. Govorio je o jednostavnom menjanju svakodnevnih navika za poboljšanje zdravlja, novim lekovima za brojne bolesti... Ekskluzivno je otkrio i kakav lek je pronašao, ali i kako se on povezuje sa novom knjigom koju je objavio.
U snimku koji traje 39 minuta Nestorović govori o temama iz svoje knjige “Autosugestija”, objavljene 2022. godine, te daje razne savjete za bolje zdravlje. Ne govori ni o kakvom “lijeku” za produžavanje života koji je “pronašao”, ali govori o navodno jedinim faktorima dugovječnosti.
Nestorovićev recept za dugovječnost
Na pitanje voditeljice o “čišćenju organizma”, Nestorović počinje govoriti o dugovječnosti i navodi da postoje samo dva faktora kojima se postiže: gladovanje i ishrana s kompleksnim ugljenim hidratima.
Generalno je mnogo važno koristiti ishranu koja je… Mi sad znamo da je, to je rađeno pre nekoliko meseci, pregled sto najboljih studija o tome šta je dugovečnost ustvari. A dugovečnost je dobro zdravlje. Znači, to je sve vezano jedno za drugo. Oni koji su zdravi, žive dugo, mislim, oni koji su bolesni, žive kratko. I pokazalo se da ima samo dva faktora dugovečnosti. Malo interesantno deluje. Znači, ništa od toga što mi pričamo. A to je periodično gladovanje, znači ona autofagija sad što je…
Đokić: Ali klasično gladovanje, bez ičega?
Pa ne. Interesantno mi je tu bilo da ustvari bilo koji mehanizam gladovanja, svejedno je, samo da bude 14 sati u kontinuitetu. Znači, hoćeš li svaki drugi dan gladovati ili, ne znam, tri dana na vodi ili mislim bilo kako, ali mora da bude 14 sati u kontinuitetu. Znači, to je u suštini ono što imaju onaj hronoishrana, ono znaš, osam sati pa ostatak ne uzima ništa.
Drugi faktor dugovečnosti je uzimanje kompleksnih ugljenih hidrata. A to je povrće ustvari, u suštini.
Dalje Nestorović govori o navodnim zdravstvenim koristima gladovanja za one kojima je uskraćena hrana i za njihovo potomstvo.
Gladovanje je povoljno za zdravlje. Svi koji su preživjeli logore, Auschwitz, oni su svi živeli preko 90 godina. Praktično svi. Znači, oni su po četiri-pet godina bili kost i koža, ali su posle živeli fantastično. I imaš i dokaz da je to dobro i za potomstvo.
(...)
Ima to neko mesto, neko selo u Nor… Švedskoj. I sad nama to izgleda kao Švedska bogata, Norveška bogata. Oni su skorojevići, od skora su bogati. Inače, te 905. u tom mestu je pola stanovnika umrlo od gladi. Pošto je nešto omanula žetva krompira i oni su legli i umrli.
(...)
E sad, zašto je to interesantno, oni su ispitivali unučad tih koji su umirali od gladi, oni su bili neverovatno zdravi. Njihovi krvni sudovi su bili fantastični.
Faktori koji utječu na dugovječnost
U velikom broju naučnih studija o dugovječnosti navode se faktori koji doprinose dugom životu. Faktori koji utječu na dužinu života mogu se grupisati u tri skupa: genetika, okolina i životni stil (1, 2). Iako se autori/ce većine naučnih studija slažu da je genetika jedan od ključnih faktora u dugovječnosti, procenat utjecaja nasljednog faktora na dugovječnost razlikuje se u različitim studijama. On tako ide od nešto ispod 10, pa čak do 25% (1, 2, 3).
Okolina uključuje društveno-ekonomske faktore. Prema statistici podijeljenoj na stranici kompanije Statista, koja obezbjeđuje tržišne podatke, ljudi u razvijenim zemljama žive u prosjeku duže od onih u društvima u razvoju. Postoji i razlika između životnog vijeka muškaraca i žena, te tako žene žive u prosjeku duže u skoro svim društvima. Statista također navodi da se prosječan životni vijek povećava već godinama zbog napretka medicine, a prema meta analizi 1.187 studija objavljenoj u žurnalu Frontiers in Psychology, na dugovječnost utječe i društvena podrška i/ili izolacija. Prema svemu ovome, postoje razni društveno-ekonomski faktori koji utječu na očekivanu dužinu života, od kojih pristup resursima (materijalnim i društvenim) igra veliku ulogu.
Životni stil uključuje navike i ishranu. Postoje mnoge studije koje se bave utjecajem ishrane na dugovječnost i mnoge preporučuju povremeni i periodični post, iako neke vrste posta imaju i suprotan efekat (1, 2). Kako postoji još mnogo nepoznanica o utjecaju posta na zdravlje i dugovječnost, efekti posta trebaju se dalje studirati kako bi se došlo do zaključaka. Različite vrste posta predmet su raznih studija, uključujući i dijetu u kojoj se posti 14 sati u kontinuitetu. Studija koja se bavila efektima ove dijete pronašla je određene zdravstvene koristi u osoba s metaboličkim sindromom (skupina metaboličkih poremećaja koji se očituju kao inzulinska rezistencija). Međutim, navodi se da vremenski ograničena prehrana, odnosno određeni periodi odricanja od hrane mogu imati zdravstvene benefite. Nigdje nije navedeno da niti jedan drugi period vremenskog ograničenja unosa hrane osim ovoga ne utječe pozitivno na zdravlje.
Studije potvrđuju da su složeni ugljikohidrati dobri za dugovječnost. U analizi više studija na ovu temu, koja se bavila istraživanjem efekta ishrane na dugovječnost i zdravlje iz 2022. godine, navodi se da optimalna dijeta sadrži visok udio karbohidrata iz nerafiniranih izvora, protein i masnoće iz biljne baze, kao i da je period od 11 do 12 sati hranjenja idealan, što ostavlja 12-13 sati posta dnevno.
Autori saopštavaju da se čini da su ključne karakteristike optimalne prehrane umjeren do visok unos ugljikohidrata iz nerafiniranih izvora, nizak, ali dovoljan unos bjelančevina iz uglavnom biljnih izvora i dovoljno biljnih masti da osiguraju oko 30 posto energetskih potreba. U idealnom slučaju, svi dnevni obroci dogodili bi se unutar perioda od 11 do 12 sati, što omogućava razdoblje dnevnog posta. Osim toga, petodnevni ciklus prehrane ili prehrane koja oponaša post svaka 3-4 mjeseca također može pomoći u smanjenju inzulinske rezistencije, krvnog tlaka i drugih faktora rizika za osobe s povećanim rizikom od bolesti.
Ova studija također upozorava na potrebu daljeg istraživanja prije donošenja finalnih zaključaka.
Ukratko, čini se da TRE [vremenski ograničena prehrana, op.a] ima korisne učinke i kod glodavaca i kod ljudi, ali i problemi pridržavanja dijete i nuspojave ukazuju na 11-12 sati dnevnog razdoblja prehrane kao idealnog, barem dok dodatne studije ne identifikuju dužine TRE-a koje su sigurne, izvedive i učinkovite.
Odricanje od hrane i zdravlje potomstva
Što se tiče utjecaja gladovanja na potomstvo, Nestorovićeva tvrdnja da potomci onih koji su gladovali mogu osjetiti dobrobiti od toga nema uporište u činjenicama. Kako Nestorović navodi, u slučaju jedne lokalne zajednice u Švedskoj, nedostatak hrane utjecao je pozitivno na zdravlje potomaka. Postoji studija koja djelimično odgovara uslovima koje opisuje Nestorović, a koja pokazuje upravo suprotne zaključke. Objavljena je u naučnom žurnalu BMC Genetics u februaru 2014. Prema rezultatima ove studije, u kojoj je posmatrana jedna izolirana lokalna zajednica u Švedskoj, unuke žena koje su gladovale u djetinjstvu imale su povećan rizik od srčanih bolesti.
Osvrt na ovu studiju objavljen je na blogu na stranici BMS, povezanoj s izdavačkom kompanijom Springer Nature. U njemu se navodi da glad nije dobra po zdravlje kako onih koji su je preživjeli, tako i njihovog potomstva.
Nedostatak hrane i glad očigledno nisu dobri za vas. Povezanost između većeg rizika od kardiovaskularnih bolesti i moždanog udara među odraslima koji su patili od gladi ili teškoća u djetinjstvu dobro je poznata i ovi se efekti također mogu prenijeti na zdravlje njihovog nerođenog potomstva.
Nalazi da nedostatak hrane i gladovanje nisu dobri po ljude bazirani su na brojnim studijama (1, 2, 3).
Prisilno gladovanje nije dobro po zdravlje
Svoju tvrdnju o tome da glad ima neke pozitivne efekte na dugovječnost Nestorović nastoji potkrijepiti tvrdnjom da su “svi koji su preživjeli logore i Auschwitz” živjeli preko 90 godina i “fantastično”.
Prisilno gladovanje nije dobro za zdravlje, a koncentracioni logori nikako se ne mogu uzimati kao dobar primjer režima ishrane niti se može reći da je gladovanje u koncentracionom logoru nekome produžilo život.
Studija objavljena u žurnalu Plos One u julu 2013. godine pokazala je iznenađujuće rezultate da je životni vijek osoba koje su preživjele holokaust bio veći za 10 do 18 mjeseci od očekivanog. Ipak, u studiji se navodi da je to uprkos, a ne zbog pothranjenosti. Ista studija navodi da su preživjeli imali više stope invaliditeta i nesmrtonosnih bolesti, odnosno da su imali slabije zdravlje. Ova studija pratila je živote poljskih Jevreja koji su emigrirali u Izrael prije i poslije holokausta u dobi od četiri do 20 godina te uporedila njihovo zdravlje i dugovječnost.
Studija novijeg datuma, iz 2019. godine, potvrdila je ove rezultate. Ova studija uključila je više od 38.000 preživjelih i skoro 35.000 osoba iz opšte populacije Izraela za usporedbu. Studija je trajala od 1998. do 2017. godine i pokazala da je kroz to vrijeme prosjek starosti u vrijeme smrti kod osoba koje su preživjele holokaust bila 84,8 godina (ne 90), dok je taj broj kod grupe iz opšte populacije Izraela bio 77,7. Istraživači ovu razliku pripisuju genetici i otpornosti.
Potencijalni razlog dužeg vijeka među preživjelima holokausta mogao bi biti povezan s njihovim iskustvom u logoru smrti. Iako su mnogi pojedinci u logorima smrti umrli, oni koji su preživjeli možda su imali veću otpornost zbog povoljnijih genetskih, fizičkih i emocionalnih karakteristika.
I ova studija potvrđuje da su osobe koje su preživjele holokaust bile u lošijem zdravstvenom stanju nego njihovi vršnjaci/kinje iz opšte populacije Izraela, s višim stopama visokog krvnog pritiska, pretilosti, srčanih bolesti, osteoporoze, metaboličkog sindroma i malignih oboljenja. Kao jedan od razloga lošijeg zdravstvenog stanja istraživači/ce navode i gladovanje tokom holokausta.
Te se posljedice mogu objasniti psihosocijalnom traumom i posttraumatskom ozljedom, lošim higijenskim uvjetima, dugotrajnom pothranjenošću i neoptimalnim preventivnim sredstvima.
Mnogi koji su preživjeli Auschwitz nisu doživjeli 90 godina. Čak i na kratkoj listi znamenitih osoba koje su preživjele holokaust mogu se pronaći oni koji su preživjeli koncentracione logore i nisu živjeli do te dobi.
S obzirom na to da u videu nema govora o lijeku koji produžava život, tvrdnja da je Nestorović “pronašao lek koji produžava život” u naslovu videa dobija ocjenu klikbejt.
Tvrdnja da su periodično gladovanje i konzumiranje kompleksnih ugljikohidrata jedini faktori dugovječnosti dobija ocjene dezinformacija i pseudonauka. Iste ocjene dobija i tvrdnja da je jedino 14-satni post učinkovit u postizanju zdravstvenih efekata i dugovječnosti.
Tvrdnja da su svi preživjeli iz Auschwitza i drugih koncentracionih logora živjeli preko 90 godina zbog gladovanja u logoru dobija ocjenu lažna vijest. Istu ocjenu dobija i tvrdnja da gladovanje ima zdravstvene koristi po potomke onih koji su gladovali.
(Raskrinkavanje.ba)