Foto: sewcream, Freepik
Na TikTok profilu katija_katija 21. marta 2025. godine objavljen je video u kojem se navodi da se broj djece s autizmom povećao za 277 puta u zadnjih nekoliko decenija. Naratorica u videu tvrdi da je ‘70-ih godina prošlog stoljeća samo jedno od 10.000 djece imalo autizam, zbog čega je tada zaključeno da je riječ o vrlo rijetkoj pojavi. Također tvrdi da se 1980-ih nešto promijenilo i da danas jedno od 36-ero djece “boluje” od autizma.
Zar ovo nije pandemija? Koji je razlog i znači li to da se autizam može manifestirati ne samo kod novorođenčadi, već i kod svih nas? Znanstvenici su otkrili da je tijekom 14 mjeseci tisuću tona plastike s kišom palo u 11 američkih parkova. Riječ je o malim česticama mikro i nano plastike u kapima kiše.
(...)
Znanstvenici su izračunali da morski povjetarac godišnje na plažu donese 130 tisuća tona plastike. Razmislite o tome. To udišemo. To jedemo. 80% uzroka autizma objašnjava se kvarovima u genu i pokazalo se da je nanoplastika koja uđe u naše tijelo toliko mala da ponekad uništi našu DNK, odnosno naše gene. Kada dišemo, nanoplastika kroz olfaktorne kanale dospijeva izravno u mozak. Sada ima toliko plastike u mozgu svakoga od nas, da od nje možete sastaviti plastičnu žlicu, a do 2028. godine će mu se dodati još i plastična vilica.
Foto: Screenshot/TikTok
Isti snimak objavljen je i na Facebooku i Instagramu, gdje je prikupio desetine hiljada pregleda.
Šta je autizam i zašto su danas slučajevi učestaliji?
Autizam je neurorazvojni poremećaj koji se manifestuje kroz poteškoće u komunikaciji, socijalnom funkcionisanju i interakciji s ljudima. Simptomi mogu biti ispoljeni na različit način i u različitom stepenu, zbog čega stručnjaci/kinje uspostavljaju dijagnozu poremećaja iz autističnog spektra. Egzaktan uzrok autizma nije poznat, ali istraživanja ukazuju na kombinaciju genetskih faktora rizika i faktora rizika iz okruženja. Riječ je o poremećaju koji se javlja rano, a simptomi se često mogu uočiti već u prvoj godini djetetovog života. S obzirom na to da je autizam rezultat netipičnog razvijanja mozga, osoba ne može razviti autizam u odrasloj dobi, suprotno onome što se sugeriše u videu s društvenih mreža.
Tačno je da se statistika u vezi s brojem slučajeva autizma drastično promijenila proteklih decenija. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća smatralo se da je autizam vrlo rijetka pojava i da samo dvoje do četvero od 10.000 djece imaju ovaj poremećaj. Danas se procjenjuje da u svijetu jedno od 100 djece ima autizam, a u SAD-u jedno od 36. Glavni razlog za ovako drastičnu promjenu u broju slučajeva zapravo je značajno proširivanje dijagnostičkog kriterija za autizam, koje je počelo ‘80-ih godina. Kako je objašnjeno u maju 2018. u članku na portalu The Transmitter, koji se bavi temama iz oblasti neuronauke, razumijevanje autizma znatno se promijenilo proteklih decenija. Naime, ‘50-ih, ‘60-ih i ‘70-ih godina autizam se smatrao psihijatrijskim stanjem, odnosno vrstom dječije šizofrenije koju uzrokuje hladan odnos majke prema djetetu i koju karakteriše odvojenost od realnosti. Tek je 1980. godine autizam izdvojen kao zasebna dijagnoza i opisan kao “razvojni poremećaj”. Tada su opisani vrlo specifični simptomi koji se razvijaju u prvih 30 mjeseci života i koji ulaze u dijagnostički kriterij: nedostatak interesa za ljude, ozbiljne poteškoće u komunikaciji i bizarne reakcije na okolinu. Od tada, razumijevanje, definicija i dijagnostički kriterij autizma širili su se više puta: 1987, 1994, 2000. i 2013. Tek je 2013. godine uspostavljena dijagnoza poremećaja iz autističnog spektra, objašnjeno je u članku. Korištenje termina “spektar” podrazumijeva da u dijagnozu spadaju različiti simptomi različitog intenziteta.
Dakle, razlog zbog kojeg se čini da je autizam danas drastično učestaliji nego prije 50 godina velikim dijelom jeste znatno drugačije razumijevanje autizma i drugačiji dijagnostički kriterij. Drugim riječima, ono što se danas dijagnostikuje kao poremećaj iz autističnog spektra ne bi se nužno tako dijagnostikovalo ‘60-ih, ‘70-ih ili čak ‘80-ih godina prošlog stoljeća. Također, svijest o autizmu kako među naučnicima/ama i ljekarima/kama, tako i u javnosti, znatno je porasla prethodnih decenija.
Osim genetskih faktora rizika, istraživanja su pokazala da u faktore rizika za autizam spadaju i poodmakla dob roditelja, prenatalna izloženost zagađenom zraku i nekim vrstama pesticida, gojaznost, dijabetes ili poremećaji imunog sistema majke, prijevremeno rođenje i mala tjelesna masa pri rođenju, kao i komplikacije na porođaju koje dovode do prestanaka dotoka kisika u mozak bebe. Iako je u antivakcinacijskim krugovima već godinama duboko uvriježen mit da vakcinacija uzrokuje autizam, mnogobrojna naučna istraživanja dokazala su da to nije tačno.
Dakle, nije tačno da niko ne razgovara o razlozima drastičnog povećanja broja slučajeva autizma proteklih decenija. Autizam je predmet mnogobrojnih naučnih istraživanja, medijskog izvještavanja i općenito javnog diskursa, a postoje i mnoge organizacije isključivo posvećene proučavanju autizma, podizanju svijesti i edukaciji ljudi. Razlog za to povećanje velikim je dijelom drastično proširivanje dijagnostičkog kriterija i svijesti o autizmu. Drugim riječima, kada bi se i danas koristili dijagnostički kriteriji iz 1970-ih godina, broj djece s autizmom bio bi drastično manji. Dio učestalih slučajeva vjerovatno se može pripisati i povećanim faktorima rizika, poput zagađenja i dobi roditelja.
Mikroplastika i autizam
Istražujući tvrdnju da mikroplastika uzrokuje autizam, pronašli smo tri studije na ljudima koje su istraživale ovu temu. Sve tri studije bavile su se potencijalnom vezom između sintetičke hemikalije bisfenol A, koja se nalazi u plastici i za koju se već pokazalo da ima negativan utjecaj na ljudsko zdravlje, i autizma.
Studija objavljena 2015. godine u časopisu Autism Research istraživala je da li postoji korelacija između izloženosti bisfenolu A i autizma. U tu svrhu skupili su uzorke urina od 46-ero djece s autizmom i 52 djece koja nemaju autizam. Rezultati su sugerisali da postoji korelacija između bisfenola A i autizma. Rezultati studije objavljene 2023. godine u časopisu Plos sugerišu da djeca koja imaju autizam i/ili poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje (ADHD) imaju smanjenu mogućnost “izbacivanja” bisfenola A iz tijela. U časopisu Nature Communications 2024. godine objavljena je studija koja je istraživala prenatalnu izloženost bisfenolu A i rizik od razvijanja poremećaja iz autističnog spektra kod dječaka. Rezultati sugerišu da bi bisfenol A mogao da utječe na nivoe estrogena kod novorođenčadi i dječaka školskog uzrasta, što bi onda potencijalno moglo utjecati na mogućnost da im se dijagnostikuje autizam.
Dakle, istraživanja jesu pronašla određenu korelaciju između komponente plastike bisfenol A i autizma, ali nijedna studija do sada nije pokazala da ona doslovno uzrokuje autizam.
Tačno je da mikroplastika i nanoplastika predstavljaju ozbiljan okolišni problem za čitavu planetu i da naučnici/e procjenjuju da se u našim mozgovima mikroplastika nalazi u količinama dovoljnim da se od nje sastavi kašika. Dosadašnja naučna istraživanja sugerišu da bi mikroplastika mogla imati vrlo negativne posljedice na ljudsko zdravlje. Pronašli smo i nekoliko studija čiji rezultati sugerišu da bi mikroplastika mogla oštetiti ljudsku DNK (1, 2), ali nismo uspjeli pronaći istraživanja u kojima se ta oštećenja dovode u vezu s uzrocima autizma.
Dakle, dosadašnja istraživanja pokazuju da bi mogla postojati korelacija između autizma i izloženosti plastici. Ipak, ne postoje čvrsti dokazi da je mikroplastika glavni uzročnik autizma ili da je povećan broj slučajeva uzrokovan mikroplastikom u okolišu.
Shodno činjenicama, tvrdnju da je mikroplastika koja mijenja ljudsku DNK dovela do povećanja broja slučajeva autizma u proteklih pet decenija za 277 puta ocjenjujemo kao manipulisanje činjenicama i pseudonauku. Drastičan porast broja slučajeva velikim je dijelom rezultat proširivanja dijagnostičkog kriterija i boljeg shvaćanja autističnog spektra. Ne postoje čvrsti dokazi da mikroplastika direktno uzrokuje autizam.
(Raskrinkavanje.ba)