Seksualno uznemiravanje na internetu: Sveprisutni problem kojim se gotovo niko ne bavi

Ova analiza je označena kao: Preko margine

Mnoge žene i djevojčice su izložene različitim oblicima seksualnog nasilja i uznemiravanja, uključujući i one koji se dešavaju na internetu. Neusklađenost zakona između entiteta u BiH, nizak nivo interesa nadležnih za ovaj problem, kao i nedostatak javnih kampanja koje progovaraju o ovoj vrsti uznemiravanja, govore nam da je država još uvijek daleko od ozbiljnog pristupa ovom problemu.

*Upozorenje: Dokumentirane objave sa društvenih mreža, kao i one na linkovima, mogu sadržavati vulgaran i uznemirujući rječnik

Prije par sedmica do naše redakcije došlo je nekoliko prijava postova Instagram profila Lug Tihomir. Objave su prijavljene kao sadržaj u kom su podijeljene "netačne informacije". U prijavljenim postovima, međutim, nije bilo nikakvih uobičajenih “informativnih” sadržaja - radilo se o screenshotima Instagram profila različitih žena, na kojima su se vidjela njihova imena i profilne fotografije. Uz njih je stajala i tvrdnja da je žena na fotografiji usamljena i da traži “seksualne usluge”.

Profil je nestao sa Instagrama vrlo brzo nakon što su ga prijavile žene čije su fotografije i imena zloupotrijebljeni. No, ispostavilo se da se radi o samo jednom od mnogih lažnih profila koje koristi isti serijski zlostavljač. 

Kako smo utvrdili, isto iskustvo uznemiravanja i ucjenjivanja do sada su doživjele na stotine žena, uglavnom iz Hrvatske. Ono se odvijalo uvijek po istom obrascu: prvo bi dobile poruku od profila sa ženskim imenom (korištena su imena Manuela Rihtar, Ela Rihtar, Ela Rihtarić, Danijela Husić), u kojoj se žena “upozorava” da neko dijeli screenshot njene profilne fotografije sa navodnom ponudom za seks. Navodna Manuela bi zatim napisala da je i ona imala isti problem i da ga je riješila tako što je ucjenjivaču poslala svoje fotografije u donjem rublju. Nekim ženama bi se javljao i vlasnik profila sa muškim imenom, na kojem su objavljivane fotografije (korištena su imena Tihomir Lug, Mario Buzur, Mateo Lončarić), te im je prijetio da će vulgarni “oglas” - faktički poziv na dodatno seksualno uznemiravanje ili čak nasilje - početi objavljivati i van interneta, lijepiti ga po gradu ili poslati socijalnoj službi. U nekim slučajevima, radilo se čak i o maloljetnim djevojčicama. 

Slučaj je više puta prijavljen policiji u Hrvatskoj. Sudeći po komentarima, u policiji bi im nakon prijave rekli da nemaju osnove za djelovanje jer se “nije ništa konkretno desilo”. U nekim od takvih komentara, žene govore i o svojim poznanicama koje su zbog maltretiranja na internetu pomišljale i na samoubistvo. 

Da policija nije ništa poduzela nakon prijave, posvjedočile su i dvije žene koje su sopstveno iskustvo ispričale za portal Zagorje, 1.2.2021

Ivana Kotarski i Valentina Pakračić su detaljno objasnile sistem uznemiravanja koje se provodi sa različitih profila. U njihovom slučaju su to bili profili “Manuela Rihtar”, od koje su stigli “savjeti” da “si riješe problem” tako što će poslati fotografije, te “Mario Buzin”, odakle je stigao ucjenjivački zahtjev za fotografijama. Nakon što su objavile svoja iskustva, kažu da su im se javile stotine žena koje su doživjele isto:

Ispričale su kako su preko vikenda dobile neobičnu poruku. ‘Nakon prvotnog šoka, strah nas je natjeralo da se javimo i odgovorimo na poruku jer je stigla od žene s profila naizgled normalne i obiteljske žene. Ona je, kako je napisala samo htjela pomoći- pričaju nam.

Naime, ta ih je žena obavijestila da je neki muškarac objavio njihove fotografije ukradene s profila i napisao oglas da žele ili nude seks. ‘ No, nedugo nakon njenih savjeta došle su poruke i s muškog profila.. On je tražio samo dvije fotografije u donjem rublju kako bi nas ostavio na miru. Strah i panika su nas obuzimale i pomalo je sve ličilo na neku zamku. Zamolile smo prijateljice da prijave profil muškarca, a ženu smo još malo istražile i.zaključile da je profil lažan, prijavile smo je, ali ‘ona’ još i danas ordinira i cijelo je vrijeme online.

Ostalo možete zaključiti iz priloženih slika. Policija ne može puno, ali zato možemo mi možda barem ovako upozoriti druge žene i djevojke – kažu Valentina i Ivana.

Naime, ukoliko nisu željele istog trena poslati dvije fotografije u donjem rublju, muškarac je prijetio da će oglas s fotografijama dijeliti svud okolo i socijalnim službama. U međuvremenu se javila žena iz početka priče I nagovarala ih da to učine kako bi ih on ostavio na miru.

‘To je jako neugodno, a osim toga kako objasniti primjerice suprugu da nisam ta koja je dala oglas, I ne samo njemu. Mi smo prijavile policiji, ali ako ona ništa ne može učiniti, želimo da barem čuju druge žene, a pogotovo majke djevojčica koje se možda boje tako nešto ispričati roditeljima, a tko zna do kud te ucjene, ničim izazvane, idu. Ispričale smo svoju priču u jednoj grupi i nevjerojatno, javile su nam stotine žena doslovno iz cijele Hrvatske s istim iskustvima.

Neke su čak, da bi sakrile od ljudi što im se događa, muškarcu slale i novac – ispričale su nam Valentina i Ivana u nadi da će njihov glas doprijeti do nekoga i svojim svjedočenjem da će bar nekom pomoći.

Da se radi o nekome ko već duže vrijeme uznemirava različite ženske osobe, vidi se i iz broja i tona komentara sa takvim svjedočanstvima (link, link, link). U nekima od njih se navodi da za osobu koja stoji iza lažnih profila “zna” policija Zagrebačke županije, ali da mu “ne mogu ništa”.

Instagram profil Manuela Rihtar je u trenutku ove analize još uvijek aktivan, kao i par ostalih koji se koriste za seksualno uznemiravanje žena. No, neposredno prije objave ovog teksta, sav sadržaj sa profila je uklonjen - na njemu je bio niz fotografija žene čiji je identitet ukraden da bi se napravio ovaj profil. Sa profila istog imena uz svaku je fotografiju ostavljen komentar da se radi o ukradenoj slici. 

Imaju li institucije u BiH odgovor na online uznemiravanje?

Na internetu se konstantno dešavaju razni oblici online uznemiravanja, kao što su slanje uvredljivih ili neželjenih poruka seksualnog sadržaja, slanje neprimjerenih i uvredljivih ponuda, objavljivanje privatnih podataka, fotografija i razgovora, ponižavanje, govor mržnje na osnovu spola ili seksualne orijentacije, objavljivanje pornografskog sadržaja bez pristanka neke osobe (tzv. revenge porn - “osvetnička pornografija”), prijetnje silovanjem i smrću, kao i različite seksualne iznude.

Uznemiravanje na internetu je danas i jedan od najčešćih oblika uhođenja žena. Kako se navodi u publikaciji o nasilju nad ženama u Bosni i Hercegovini "Dobrobit i blagostanje žena" (OSCE, 2019), nekada se radi čak i o višegodišnjem maltretiranju:

Kod 37% najozbiljnijih incidenata, uhođenje je završeno nakon nekoliko dana, a u 52% slučajeva za manje od tri mjeseca. Ponekad uhođenje zna potrajati i veoma dugo. U 15% incidenata, trajalo je duže od dvije godine, a u 12% incidenata duže od pet godina. To se može usporediti s prosjekom EU-a, gdje je u 10% incidenata uhođenje trajalo od dvije do pet godina, a u 11% incidenata više od pet godina. 

U većini slučajeva, nakon najozbiljnijeg incidenta žena se osjećala ljutom (43%) ili uznemirenom (40% slučajeva), ali kod više od trećine incidenata (34%) ispitanice su se osjećale uplašenim, a 20% žena je osjećalo sram. Dugoročnije psihičke posljedice uključuju poteškoće pri spavanju (25% žena kod najozbiljnijeg incidenta) i osjećaj ugroženosti (23%)"

​Kako je, dakle, moguće da neko može progoniti, uznemiravati i ucjenjivati makar i jednu, a kamoli na stotine žena, a da mu se pri tome ne desi ništa? Pomenuti primjer svakako ne predstavlja izolovan slučaj - mnogobrojne su žene i djevojke u našem regionu, uključujući i one maloljetne, svakodnevno izložene različitim vrstama uznemiravanja na internetu. Kako bi se slična situacija završila u BiH i postoje li mehanizmi da se žrtve zaštite, a počinitelji kazne? 

Sa namjerom da saznamo detalje o tome šta bi osobe koje se nađu u situaciji u kojoj ih neko seksualno uznemirava i/ili zlostavlja putem interneta mogle poduzeti, Raskrinkavanje je kontaktiralo policijske agencije u BiH.

Federalnoj upravi policije (FUP), Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS), te Policiji Brčko distrikta smo se obratili sa pitanjima kako podnijeti prijavu za seksualno uznemiravanje i zlostavljanje na internetu, koji se koraci poduzimaju u istražnom procesu nakon zaprimanja takve prijave, te kako pristupati u slučaju da je djelo izvršila osoba iz BiH, a kako ako je prijavljena osoba van granica naše države. 

Takođe, zanimalo nas je i kojim je zakonima regulisana ta vrsta uznemiravanja i koje su sankcije zaprijećene za osobe za koje se utvrdi da su izvršile djelo seksualnog uznemiravanja na internetu, kao i to koji se koraci poduzimaju u slučaju da uznemiravanje sadrži i prijetnje po sigurnost neke osobe.

 

Krivično djelo ili ne? Neujednačene definicije i upitna praksa

U odgovoru na pitanje kojim zakonima je regulisana ova vrsta uznemiravanja, FUP je ukazao da Krivični zakon FBiH (Glava XIX) prepoznaje “djela protiv spolne slobode i morala” kao što su silovanje, navođenje na prostituciju, trgovina ljudima, iskorištavanje djeteta ili maloljetnika radi pornografije i druga - no, seksualno uznemiravanje nije među njima.

U Republici Srpskoj, kako nam je saopćeno iz MUP-a RS-a, u Krivičnom zakoniku postoji krivično djelo polno uznemiravanje koje obuhvata “svako verbalno, neverbalno ili fizičko neželjeno ponašanje polne prirode koje ima za cilj povredu dostojanstva lica u sferi polnog života, a koje izaziva strah i stvara neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje”. Za ovo krivično djelo zaprijećena je kazna zatvora do dvije godine.

Dakle, kao i u mnogim drugim pitanjima, sama definicija ovog krivičnog djela neujednačena je jer zavisi od entitetskih zakona koji ga drugačije tretiraju. No, čini se da u praksi nema velike razlike ni između entiteta, niti između država u regionu. Indolencija istražnih organa kakva je opisana u primjeru zlostavljanja na Instagramu teško da je specifična za policiju u Hrvatskoj.

Na pitanje o tome kako bi, gdje i kome trebalo prijaviti seksualno uznemiravanje na internetu, dobili smo “generičke” odgovore koji naprosto opisuju postupak prijave bilo kog krivičnog djela: prijava se može podnijeti tužilaštvu, ovlaštenoj službenoj osobi policijske agencije, pisano ili usmeno, te telefonom. Šta se sa prijavom desi u ovakvim slučajevima, kako se oni istražuju i procesuiraju kada se dese online, a ne u “fizičkom” svijetu, nije pojašnjeno - osim, ponovo, na nivou opisa standardnih koraka u istražnom postupku (o prijavi se sastavlja zapisnik, prosljeđuje se tužitelju i tome slično). 

Da u policijskim organima nedostaje svijesti o razmjerama i učestalosti ovoga problema, ali i osviještenosti o tome koliko je žrtvama teško prijaviti seksualno nasilje, dalo se naslutiti iz dva detalja u odgovorima koje smo primili. Naime, uz napomenu da se o prijavi sastavlja zapisnik, iz FUP-a su naglasili da će osoba koja podnosi prijavu “biti upozorena na posljedice lažnog prijavljivanja”. Umjesto proaktivnog stava prema sprečavanju seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja, žena koja ga prijavi može, dakle, očekivati implicitnu sumnju policije u iskaz koji je dala. 
Sa druge strane, iz MUP-a RS-a su istakli da je prijavu moguće podnijeti i online, putem zvanične internet-stranice MUP-a, na ovom linku. Budući da se upit odnosi konkretno na uznemiravanje na internetu, ponadale/i smo se da bi se moglo raditi o prijavi prilagođenoj upravo za takva djela. No, na linku nas je dočekala još jedna “generička” forma kojom se online mogu prijaviti različita (ne)djela, u kojoj uopšte ne postoji kategorija kojom bi se mogla označiti krivična djela seksualnog nasilja i uznemiravanja, pa čak ni krivično djelo silovanja. 

U obrascu se tako našlo “mjesta” za privredni kriminal, ali ne i za krivična djela seksualnog nasilja. Ukoliko se prijavljuje zlostavljanje, uznemiravanje ili silovanje, mora se odabrati kategorija “Ostalo”. 

Konačno, na pitanje o tome šta se dešava ako je meta zlostavljanja i/ili uznemiravanja na internetu maloljetno lice, iz obje entitetske policije nam je rečeno da se primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku u RS-u, odnosno posebni Zakon o zaštiti i postupanju s djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku u FBiH, čiji je cilj zaštititi maloljetno lice od ponovne viktimizacije, te pružanje stručne pomoći u najboljem interesu djeteta.

Branislava Crnčević Čulić, portparolka Agencije za ravnopravnost spolova u BiH, u odgovoru na naš upit je navela da Zakon o ravnopravnosti spolova u BiH u članu 5. definiše seksualno uznemiravanje “kao svaki neželjeni oblik verbalnog, neverbalnog ili fizičkog ponašanja spolne prirode kojim se želi povrijediti dostojanstvo osobe ili grupe osoba, ili kojim se postiže takav učinak”. 

Na pitanje koje su sankcije zaprijećene za osobe za koje se utvrdi da su izvršile djelo seksualnog uznemiravanja na internetu, dobile/i smo sljedeći odgovor:

U članu 29. je definisano da ko na osnovu spola vrši nasilje, uznemiravanje ili seksualno uznemiravanje, a čime se ugrozi mir, duševno zdravlje i tjelesni integritet kaznit će se kaznom zatvora od 6 mjeseci do 5 godina.

Član 30. u stavu (1) navodi da će se novčanom kaznom od 1.000 KM do 30.000 KM kazniti pravna osoba ako:
a) ne preduzme odgovarajuće mjere i efikasne mehanizme zaštite protiv diskriminacije po osnovu spola, uznemiravanja i seksualnog uznemiravanja;
f) na uvredljiv, omalovažavajući ili ponižavajući način predstavlja bilo koju osobu javno, s obzirom na spol.

Iz Agencije nam je saopšteno da se jesu susretali sa prijavama slučajeva vezanih za seksualno uznemiravanje na internetu, te da su “zbog nadležnosti različitih institucija na državnom i entitetskim nivoima, ta ispitivanja bila složenija i tražena su mišljenja institucija određenog nivoa vlasti kao što su, naprimjer, Regulatorna agencija za komunikacije BiH, Vijeće za štampu ili entitetski gender centri.” 

U okviru Gender akcionog plana BiH za period 2018-2022, kako nam je saopšteno, izrađen je i Vodič za poduzimanje efikasnih mjera za sprečavanje uznemiravanja na osnovu spola i seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu u institucijama BiH. Međutim, u njemu nisu direktno razmatrani problemi vezani za seksualno uznemiravanje na internetu. Vodič definiše koje se ponašanje može smatrati uznemiravanjem na osnovu spola ili seksualnim uznemiravanjem, pri čemu za verbalno ponašanje to uključuje sljedeće (u kontekstu radnog mjesta):

• Uvredljive riječi i komentari
• Ponavljani pozivi za sastanke i neželjeno nabacivanje ili flertovanje,
• Pravljenje seksualnih komentara i aluzija,
• Pričanje seksualnih šala i zapitkivanje o seksualnim željama,
• Uvrede zasnovane na spolu osobe ili ocjenjivanje nečije seksualnosti,
• Okretanje razgovora o radu na razgovor o seksualnim temama,
• Uvjetovanje napredovanja na poslu ili ostvarivanje drugih benefincija seksualnim uslugama,
• Neželjeni vicevi i dobacivanja.

Agenciju za ravnopravnost spolova u BiH smo pitale/i i da li se, prema njihovim saznanjima, radi na izmjenama legislative za tretiranje seksualnog uznemiravanja na internetu, te u kojem se kapacitetu radi na tim izmjenama. 

Umjesto konkretnog odgovora, dobili smo informacije o dvije aktivnosti Agencije iz 2017. godine, kada je ova institucija organizovala konferenciju „Predstavljanje Inicijative za izmjene i dopune Krivičnog zakona FBiH u cilju stvaranja zakonodavnog okvira za sankcionisanje osoba koje vrše krivična djela putem informaciono-komunikacionih tehnologija“ u saradnji sa Centrom za ženska prava; te je izradila Preporuke u vezi rodnih stereotipa i seksističkih stavova i jezika u medijima u BiH (dokument koji se ne može baš dovesti u vezu sa potrebom kriminalizacije i procesuiranja seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja na internetu). 
 

Vasić: Istanbulska konvencija kao smjernica za dobre prakse

Iz gore zaprimljenih odgovora koje smo dobili od policijskih agencija jasno je da u jednom entitetu (FBiH) seksualno uznemiravanje nije zakonom propisano kao krivično djelo, dok u drugom (RS) jeste. Vladana Vasić, pravnica i saradnica za pravna pitanja Sarajevskog otvorenog centra (SOC), za Raskrinkavanje je prokomentarisala različita zakonska tretiranja seksualnog uznemiravanja u BiH. 

Što se tiče seksualnog uznemiravanja u BiH, isto je regulisano Krivičnim zakonom RS-a, Zakonom o ravnopravnosti spolova i Zakonom o zabrani diskriminacije BiH. Bitno je naglasiti da od ovih zakona samo ZoRS, ZoZD i Krivični zakonik Republike Srpske direktno definišu seksualno/polno uznemiravanje, koje definišu kao verbalno, neverbalno ili fizičko neželjeno ponašanje seksualne prirode. 

Krivični zakon FBiH i Krivični zakon Brčko distrikta ne definišu eksplicitno seksualno uznemiravanje, te je upitno koliko bi se po ovim zakonima to krivično djelo moglo procesuirati širim tumačenjem drugih krivičnih djela koja regulišu seksualno nasilje. 

Vasić smo pitali i da li izvan BiH postoje zakonski okviri za regulisanje ove vrste uznemiravanja, a koji bi mogli poslužiti kao svojevrstan model za izradu zakonskih okvira u BiH.

Što se tiče primjera dobre prakse, Istanbulska konvencija i Kazneni zakon Republike Hrvatske (koji je i pored cijelog otpora Istanbulskoj konvenciji u RH, ipak usaglašen s istom) odlični su primjeri na koji način krivično zakonodavstvo u BiH može biti unaprijeđeno da adekvatnije sankcioniše seksualno uznemiravanje, i seksualno nasilje svake vrste.

Istanbulska konvencija dodatno daje i mehanizme koji mogu pomoći izgradnji adekvatnog sistema psiho-socijalne podrške preživjelima, ali i adekvatnog sistema rada i rehabilitacije počinitelja/ki ovakvog nasilja.

Krivični zakonik RS, koji je mijenjan 2017, dosta je modeliran prema Kaznenom zakonu RH, tu ima još mjesta za unapređenje, ali su prvi koraci urađeni, što se ne može reći za FBiH i Brčko distrikt.

Podsjećamo, Konvencija Vijeća Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici, poznatija pod imenom Istanbulska konvencija, najdalekosežniji je međunarodni sporazum koji se bavi ovom ozbiljnom povredom ljudskih prava. Cilj konvencije je, kako je u njoj i naznačeno, nulta tolerancija na ovaj oblik nasilja.

Istanbulskom konvencijom se od država članica očekuje sankcionisanje i kriminalizacija različitih vrsta seksualnog nasilja - uključujući i ono koje pogađa muškarce, djecu i starije osobe. Konvencijom se od zemalja članica očekuje da kriminalizuju ili na drugi način sankcionišu sljedeće oblike ponašanja:

  • nasilje u porodici (fizičko, seksualno, psihičko ili ekonomsko nasilje);

  • proganjanje;

  • seksualno nasilje, uključujući silovanje;

  • seksualno uznemiravanje;

  • prinudni brak;

  • genitalno sakaćenje žena;

  • prinudni pobačaj i prinudnu sterilizaciju

Ipak, izuzev nekoliko zemalja Evropske unije, te Velike Britanije kao bivše članice, ni u EU nema jasnih zakonskih odrednica o seksualnom uznemiravanju i nasilju na internetu, što je detaljnije pojašnjeno u publikaciji "Nasilje nad ženama i djevojkama na internetu", koju je 2017. godine objavio Europski institut za ravnopravnost spolova:

Nasilje nad ženama i djevojkama na internetu još uvijek nije u potpunosti konceptualizirano ni pravno uređeno na razini EU. 
(...)
Nekoliko je država članica nedavno donijelo zakone koji se odnose na nasilje nad ženama i djevojkama na internetu; na primjer, u Ujedinjenoj Kraljevini, Francuskoj, Njemačkoj i Malti donesene su odredbe koje kriminaliziraju osvetničku pornografiju, a u Irskoj i Sloveniji takve su politike u pripremi. Iako je ovo korak u pravom smjeru, istraživanja upućuju na to da trenutačni pravni i politički pristupi u EU ne uspijevaju adekvatno obuhvatiti društvenu i psihičku štetu koja proizlazi iz upotrebe seksualnog sadržaja u svrhu uznemiravanja, prisiljavanja ili ucjenjivanja žena.

 

Šta se sa prijavama dešava u praksi?

Iako je u odgovorima institucija pojašnjen proces prijave seksualnog uznemiravanja na internetu, javnih podataka o prijavama i ishodima takvih slučajeva nema. To je za Raskrinkavanje potvrdila i Vladana Vasić:

Što se tiče slučajeva seksualnog uznemiravanja online, Sarajevski otvoreni centar, a ni ja lično, nemamo podatke o slučajevima koji su bili prijavljeni, te u kojima su počinitelji uspješno sankcionisani. Generalno, javnosti nisu pretjerano dostupni podaci o slučajevima seksualnog nasilja, a posebno seksualnog uznemiravanja, te ne postoje dostupne i objavljene statistike koje bi nam rekle više o praksi policijskih i pravosudnih institucija u ovakvim slučajevima.

O vlastitom iskustvu online uznemiravanja nedavno je javno govorila bh. novinarka i aktivistica Nidžara Ahmetašević. Nakon što je 22.1.2021. prijavila višemjesečne prijetnje i poruke sa takvim sadržajem, njen slučaj je dospio i na stranicu organizacije Front Line Defenders, koja je upozorila na rodno uznemiravanje i prijetnje upućene ovoj novinarki. 

O sumnjama u efikasnost sistema u BiH, koji joj treba pružiti podršku, kao i detaljima prijetnji koje od različitih osoba dobija, između ostalog, i zbog svog izvještavanja o migrantskoj krizi u BiH, Ahmetašević je u januaru 2021. govorila za portal Žurnal.  

Nidžara Ahmetašević je navela da joj najčešće prijete silovanjem, te je vrijeđaju na različite načine, kao i da te prijetnje najčešće dolaze sa lažnih ili pravih Facebook profila, te grupa na društvenim mrežama.  U pomenutom članku je istaknuto i da je online prijetnje i uznemiravanje prijavila MUP-u FBiH.

Ahmetašević smo zamolili da podijeli svoje iskustvo sa prijavom uznemiravanja ovakve vrste. Rekla nam je da u ovom trenutku nije u mogućnosti da nam pruži više detalja o svom slučaju, jer se nalazi u procesu prikupljanja prijava koje joj je policija tražila. Njen odgovor je potvrdio opravdanost sumnji u efikasnost postupka i njegovu prilagođenost specifičnostima online uznemiravanja:  

Nisu baš nešto uradili osim što su rekli da ja to sama sve skupim, isprintam i donesem u FMUP. (...) Do sada je svaki pokušaj prijave, a išla sam u MUP KS, završio neuspješno. Nikada nisu uzeli, u stvari, moje prijave. “

Kako je već naglašeno, na pitanje koji se koraci poduzimaju nakon zaprimanja prijave ove vrste, u odgovorima koje smo dobili od FUP-a u suštini je opisan standardni postupak prilikom prijave nekog krivičnog djela, no u njima nema nikakvih specifičnih uputa za prijavu online uznemiravanja. 

Tako nismo uspjeli saznati kako se istraga u ovom slučaju sprovodi, kako policija utvrđuje identitet prijavljenih lica, te na koji način prikuplja dokaze o uznemiravanju na internetu.

Dalje, upitavši za zakonske okvire kojima se tretira ova vrsta uznemiravanja, kao i sankcije predviđene za počinitelje tih djela, iz FUP-a smo dobili neodređen odgovor da su sankcije propisane "za svako konkretno krivično djelo, a samim time i ona protiv spolne slobode i morala". 

Iz priloženih nepotpunih i neodređenih odgovora koje smo dobili od institucija jasno je da su oni preuzeti iz postojećih zakona i propisa, te da ne postoji nikakva procedura, odnosno konkretni koraci koji se poduzimaju kod ove vrste uznemiravanja. Evidentno je da i su ovakvi odgovori odraz činjenice da online uznemiravanje u zakonima FBiH nije prepoznato kao krivično djelo.

Pitanja o prijavama seksualnog nasilja i uznemiravanja na internetu uputili smo i Policiji Brčko distrikta BiH, no do momenta objave ove analize od ove institucije nismo zaprimili nikakav odgovor.

 

Kako se pomaći sa mrtve tačke?

Iz šturih i uopštenih informacija o tretiranju i procesuiranju slučajeva seksualnog uznemiravanja na internetu možemo zaključiti da je proces prijavljivanja ove vrste seksualnog uznemiravanja neadekvatan, a ishod prijave neizvjestan.

Porazan je podatak i da zakonski okviri za ovu vrstu uznemiravanja na nivou države BiH nisu usklađeni, kao i to da naša država još uvijek značajno kaska u primjeni načela Istanbulske konvencije, dokumenta koji na jasan i nedvosmislen način ukazuje na potrebu kriminalizacije i sankcionisanja krivičnih djela seksualne prirode, uključujući i seksualno uznemiravanje na internetu.

Uz pomenuto, bitno je ukazati i na nedostatak javnih podataka i statistika o seksualnom uznemiravanju na internetu, te općenito nizak nivo javnog interesa u BiH, uključujući i medije, za ovaj sveprisutni problem s kojim se brojne žene svakodnevno suočavaju. Čini se da su minimalni uslovi kako bi se barem započelo njegovo rješavanje:

  • Jasnija zakonska definicija da se online uznemiravanje i nasilje nad ženama prepozna kao i svaki drugi oblik seksualnog nasilja

  • Ujednačavanje zakona o seksualnom nasilju i uznemiravanju na području države BiH

  • Usklađivanje zakona sa načelima Istanbulske konvencije

  • Javne kampanje za podizanje svijesti o ovom obliku nasilja, kako bi se žene, izložene ovoj vrsti uznemiravanja, informisale o tome kako i kome podnijeti prijavu

 

(Elma Murić, Tijana Cvjetićanin, Mladen Lakić za Raskrinkavanje.ba)

Autorica: Redakcija Objavljeno: 13. 02. 2021 | Zadnji put osvježeno: prije 3 sedmicu

Posljednje objavljene analize

Lažna vijest
Snimak simulacije predstavljen kao “dokaz” da se javne ličnosti lažno vakcinišu protiv Covid-19

Tvrdnje o još jednoj navodno insceniranoj vakcinaciji, “pokrijepljene” isje...

Lažna vijest Teorija zavjere
Lažna vijest
Vakcine protiv Covid-19 ne izazivaju sterilitet i nisu štetne za trudnice i dojilje

Lažne vijesti o tome da vakcine protiv Covid-19 mogu da izazovu sterilitet,...

Lažna vijest
Dezinformacija
Izjava ruskog političara kao povod za klikbejt naslove o “savezu” Kine i Rusije

Tvrdnja da će Kina ući u savez sa Rusijom objavljena je u naslovima nekolik...

Dezinformacija Greška Klikbejt
Raskrikavanje.rs Istinomjer.ba Analiziraj.ba NewsMavens.com Raskrinkavanje.me