Foto: Freepik
Na Facebook profilu Marko Kraljević Antisatanista je 29.8.2024. godine objavljen petominutni videosnimak o školskom sistemu, uz tvrdnju da su obrazovne institucije “fabrike za pravljenje budućih robova”.
U snimku se tvrdi da su moderne škole osmišljene početkom 20. vijeka i da je to djelo tadašnjih kapitalista koji su tako napravili sistem za proizvodnju “jeftinih radnika” koji ne treba da razmišljaju i da se bune jer treba samo da rade.
Šta se to ustvari skriva iza modernog školskog sistema? Početkom 20. veka školski sistem se menja u nešto što možemo opisati kao kontrola ljudi. Ljudi su oduvek težili ka slobodi, a to su nekada i imali. Međutim, pojavio se kapitalizam i neki moćnici koji i danas vladaju su još pre više od 100 godina rešili da naprave nekakav sistem kako bi napravili vojsku jeftinih radnika koji bi imali toliko posla da ne bi ni imali vremena da razmišljaju svojom glavom, a ne kamoli da se suprotstave nekom nametnutom sistemu. Pošto nisu odjednom mogli kontrolisati slobodne ljude koji su znali šta je dobro za njih i koji su osetili slobodu, moćnici su odlučili da krenu ispočetka. A kako su to uradili? Pa fokusirali su se na mlađe uzraste, kreirajući školski sistem, bukvalno nas treniraju da prihvatimo taj kapitalistički nametnuti način života. Čim krenemo u školu učimo jedno te isto, ispiru nam mozak i to sve kako bi nas navikli na taj nametnuti sistem života. Znači moderni školski sistem je trening. Trening koji prave moderne robove - nas. Početkom 20. veka tada jedni od najbogatijih ljudi kao što su J.D. Rockefeller, Andrew Carnegie i J.P. Morgan i Henry Ford redizajnirali su tada nevini školski sistem. Kroz razne fondacije finansirali su razne ustanove i pojedince koji su vršili njihov cilj u delo. Tačnije, učimo samo ono što nam je dozvoljeno da učimo.
A kako školski sistem pravi robove od nas? Pa pogledajte škole.To je jedan trening. Šta mislite zašto su to zvona koja označavaju početak i kraj časa? Po tome već rano u školi nas treniraju da budemo kontrolisani i da po upisanom sistemu idemo kao roboti na časove na kojima će nas učiti ono što oni žele, a ne šta mi želimo i ujedno pripremaju nas na rad u fabrikama i drugim mestima gde se mi ne pitamo ništa.
Ovaj video izvorno je objavljen 4.12.2016. godine na YouTube kanalu IDIOKRATIJA, i od tada se povremeno objavljuje na društvenim mrežama.
Kako su razvijeni moderni školski sistemi?
Formalno obrazovanje korijene ima u drevnim civilizacijama kao što su egipatska, grčka i kineska. Obrazovne institucije i škole, dakle, u nekom obliku, postoje već hiljadama godina.
U Evropi su se još u 16. stoljeću javile namjere da se obrazovanje omogući običnim ljudima i da bude masovno. Martin Luther, njemački svećenik i reformista iz 16. stoljeća, zalagao se da za to da sva djeca trebaju ići u školu. U 17. i 18. stoljeću postojale su osnovne škole za srednju klasu, a države su sve više preuzimale odgovornost osnivanja i održavanja škola. U 18. stoljeću dolazi do nekoliko reformi koje su imale značaj za razvijanje modernih školskih sistema: predavanja na maternjem jeziku (umjesto na latinskom), uvođenje egzaktnih nauka u školske programe i prepuštanje razvijanja učiteljskih metoda pedagogiji. U ovom periodu, pod sve većim utjecajem sekularizma, osnovne škole koje su bile pod kontrolom crkve potpadaju pod sve veću kontrolu država.
Prava promjena, pak, desila se krajem 18. i početkom 19. stoljeća. U ovom periodu, u većini evropskih država došlo je do pada aristokratskih apsolutističkih država, izum parnog stroja započeo je industrijsku revoluciju koja je dovela do sve veće urbanizacije, a trgovačke rute dovele su do rasta srednje klase. U to vrijeme u Evropi došlo je i do širenja nacionalizma koji je tada predstavljao vjerovanje da svi narodi trebaju imati slobodu da samostalno odlučuju o pitanjima koja ih se tiču. Svi ovi društveni trendovi doveli su do vjerovanja da je odgovornost države da obezbijedi stanovništvu pristup obrazovanju. Francuska i Njemačka su, tako, još u ranom 19. stoljeću započele svoje programe javnog obrazovanja. Druge zapadne države, poput SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva, uradile su to dosta kasnije, između ostalog i zbog popularnog vjerovanja u tim zemljama da škola ne treba biti besplatna za sve. U 19. stoljeću, škole su imale za cilj da opismene učenike/ce i nauče ih mentalnoj disciplini, ali i da ih spreme za građanske dužnosti i buduće poslove. Veliki broj zemalja usvojio je njemački model iz 18. stoljeća, prema kojem su se učenici/ce razvrstavali u razrede u skladu sa njihovim godinama.
U 20. stoljeću došlo je do još veće ekspanzije pismenosti širom svijeta i otvaranja novih škola i univerziteta.
Dakle, nastajanje modernog obrazovnog sistema je bio višestoljetni, kompleksni proces koji se odvijao u više različitih zemalja i kojem su na različite načine doprinijele tadašnje društvene promjene i mnogi pojedinci. Više o njima može se pročitati u članku enciklopedije Britannica o historiji obrazovanja.
Pojedinci koje autor navodi kao “kreatore modernih škola”, bankar J.P. Morgan, industrijalci J.D. Rockefeller, Andrew Carnegie i Henry Ford, su svi rođeni sredinom 19. stoljeća, decenijama nakon što je obavezno javno obrazovanje uvedeno u velikom broju evropskih država. Tačno je da su oni imali utjecaja na američki obrazovni sistem početkom 20. vijeka, kroz razne donacije i projekte, s tim da su se zalagali za različite stvari. Na primjer, J.D. Rockefeller je značajno doprinio razvoju Generalnog odbora za obrazovanje koji je u SAD-u bio zadužen za kreiranje standardiziranog modela obrazovanja. Henry Ford, sa druge strane, zalagao se za to da djeca provode manje vremena u učionicama i učeći iz udžbenika, a više vremena učeći na praktične načine. Danas stručnjaci/kinje na neke od ovih utjecaja gledaju blagonaklono, dok su prema drugima sumnjičavi i preispituju stvarnu motivaciju iza njih.
Ipak, moderni obrazovni sistem nije nastao preko noći tako što je šačica moćnih ljudi odlučila da ga stvori ili “redizajnira” radi vlastitih interesa, niti postoje dokazi da je postojala neka koordinisana akcija između ovih utjecajnih ljudi koja je rezultirala potpunom promjenom školskog sistema u ono što postoji danas. Njihov doprinos, bio dobar ili loš, na koncu je imao ograničen utjecaj na razvijanje obrazovanja.
Na primjer, ideja zvona koje označava početak i kraj časova, što se u videu navodi kao jedan od “dokaza” da je cilj školovanja porobljavanje ljudi, potekla je od američkog reformiste za obrazovanje Horacea Manna koji je djelovao 1830-ih i 1840-ih. U to vrijeme, gore nabrojani “moćnici” bili su mala djeca, a Henry Ford nije se još ni rodio.
Video sa kanala IDIOKRATIJA, osim ove, sadrži još nekoliko nedosljednosti i historijski neutemeljenih tvrdnji. Na primjer, kapitalizam nije nastao u 20. stoljeću. Moderna teorija kapitalizma potiče iz 18. stoljeća, a korijeni ovog ekonomskog sistema mogu se vidjeti još u 16. stoljeću. Također, ovaj sistem nije preko noći postao dominantan, već se razvijao nekoliko stoljeća. Prije rođenja i dugog, postepenog razvijanja kapitalizma, dominantni ekonomski sistem u Evropi bio je feudalizam. Osnovno poznavanje historije dovoljno je za donošenje zaključka da na vrhuncu feudalističkog sistema većina ljudi nije imala ni osnovne slobode, suprotno tvrdnjama iz videa.
Neznanjem “protiv” manipulacije
Različite države svijeta imaju različite obrazovne sisteme. U Finskoj, na primjer, domaći zadaci i standardizirani testovi počinju tek u srednjoj školi, u Bangladešu se nastava često održava na brodovima i čamcima, u Južnoj Koreji učenici/e nekada provode i po 14 sati u školskim aktivnostima, dok u Južnoafričkoj Republici roditelji i dalje vrlo često moraju plaćati da bi im djeca pohađala osnovnu i srednju školu (link).
Ipak, moglo bi se zaključiti da su obrazovni sistemi u većini država donekle zasnovani na evropskom modelu iz 19. stoljeća, u smislu obaveznog obrazovanja, razvrstavanja djece po razredima, sekularizacije, unaprijed osmišljenog plana i programa i slično.
Gotovo svi obrazovni sistemi imaju svoje nedostatke, od prevelikog opterećivanja učenika/ca obavezama, preko lošeg kvaliteta učitelja/ica, do manjka individualnog pristupa pojedincima i njihovim vještinama i talentima (1, 2). Činjenica je i da se javni obrazovni sistem može i jeste koristio za ideološku indoktrinaciju mlađih uzrasta, pogotovo u autoritativnim državama.
Svi ovi problemi u obrazovnim sistemima zasigurno zahtijevaju rješenja, ali zastupati tezu da je moderni obrazovni sistem rezultat neke globalne zavjere koja za cilj ima oduzimanje ljudskih sloboda je apsurdno i kontraproduktivno.
U videu o “zavjeri” školskog sistema koji kruži na domaćim društvenim mrežama insinuira se da su moderne škole sistem za “pravljenje robova kojima se lako manipuliše” koji je zamijenio neki stariji, bolji školski sistem unutar kojeg su ljudi bili slobodni. Ovo je neutemeljeno iz prostog razloga što do unazad par stotina godina nije postojao školski sistem za šire stanovništvo. Obrazovanje je predstavljalo luksuz dostupan samo članovima/icama aristokratije i svećenstva. Većina ljudi nije imala pristup najosnovnijem obrazovanju.
Stopa pismenosti u svijetu 1820. godine iznosila je tek 12%, dok je u 2022. 87% svjetskog stanovništva znalo čitati i pisati. U većini razvijenih zemalja čak 99% stanovništva je pismeno. Masovno obrazovanje je, dakle, dovelo do velikog napretka.
Uz sve mane i nedostatke modernog školskog sistema, neosporna je činjenica da putem njega većina ljudi na planeti dobija barem osnovna sredstva za prikupljanje znanja - sposobnost čitanja i pisanja. Na koncu, ni autor ovog videa, ni osoba koja stoji iza profila Marko Kraljević Antisatanista ne bi imali način da javno izražavaju svoje mišljenje o modernom školskom sistemu da upravo putem njega nisu naučili da čitaju, pišu, primaju i tumače informacije.
Uprkos njihovoj apsurdnosti, teorije zavjere o modernom školskom sistemu kao sredstvu zle indoktrinacije počele su imati posljedice van virutalnog svijeta društvenih mreža. Primjer takvih posljedica je novi trend koji se pojavio u SAD-u pod nazivom “unschooling” (odškolovanje ili neškolovanje). Roditelji koji su pristalice ovog trenda ispisuju svoju djecu iz škola i implementiraju “sistem” obrazovanja prema kojem djeca uče samo ono što žele i ne prate nikakav plan i program. Drugim riječima, ne školuju se. Iako je termin “unschooling” skovan 1970-ih godina, ovaj pristup “obrazovanju” postao je popularan za vrijeme pandemije Covid-19. Trend je naišao na mnogobrojne kritike, s obzirom na to da raniji eksperimenti sa ovim pristupom nisu dali pozitivne rezultate, odnosno da djeca koja su bila podvrgnuta “neškolovanju” često nisu bila savladala osnovne vještine čitanja, pisanja, sabiranja i oduzimanja.
Shodno činjenicama, tvrdnju da je moderni školski sistem osmislila nekolicina moćnika na početku 20. vijeka kako bi dobili jeftinu radnu snagu nesposobnu za kritičko razmišljanje, odnosno “robove”, ocjenjujemo kao teoriju zavjere.
(Raskrinkavanje.ba)