Foto: Freepik
U popodnevnim satima 16. marta ove godine, policija je u blizini Mostara zaustavila vozilo u kojem se nalazio 32-godišnji muškarac s maloljetnom djevojčicom koja živi s roditeljima na području opštine Hadžići. Djevojčica je vraćena roditeljima, a muškarac se tereti da je počinio krivično djelo “Spolni odnos s djetetom”. Kako su nedugo potom izvijestili domaći mediji, djevojčica ima 14 godina, a 32-godišnjak inicijala M.J. vrbovao ju je putem društvenih mreža i izmanipulisao da napusti roditeljski kuću i da se “uda” za njega. Policija ga je zaustavila na putu prema graničnom prelazu s Crnom Gorom.
Iako je jasno da je riječ o krivičnom djelu koje predstavlja težak oblik zlostavljanja djeteta, ovom je slučaju u nekim medijskim izvještajima pristupljeno sa senzacionalizmom, banalizovanjem i (ne)suptilnim prebacivanjem krivice na žrtvu, odnosno 14-godišnju djevojčicu. Fokus većine medijskih izvještaja o ovom slučaju bila je činjenica da je počinitelj iz Srbije, a ne njegovo nezakonito i predatorsko djelovanje (1, 2, 3).
Neki od naslova i/ili opisa članaka podijeljenih na društvenim mrežama glasili su:
Mostar: Maloljetnica pobjegla od kuće pa je pronašli sa Srbinom, njega su uhitili, a evo i zbog čega (Bild.ba)
Ona je prije tri dana pobjegla od kuće u Hadžićima, a policija ih je pronašla u Mostaru, na putu ka Crnoj Gori (Opis Facebook objave, Facebook stranica “Klix”)
Značajan broj portala koji je izvještavao o ovom slučaju nije ograničio mogućnost komentarisanja na svojim platformama ili Facebook stranicama, pa su se u odjeljcima za komentare mogli pročitati brojni degutantni i vrlo zabrinjavajući osvrti osoba koje podržavaju počinitelja i/ili krive žrtvu.
Nažalost, ovo nije prvi put da su medijski izvještaji o sličnim slučajevima obilježeni krajnje neprofesionalnim i neetičnim pristupom. Gledajući medijske izvještaje o mnogim ovakvim slučajevima iz prethodnih godina, može se vidjeti da se u člancima često navodi da su žrtve “pobjegle od kuće” sa zlostavljačem, a odgovornost zlostavljača minimizira se na razne načine.
MALOLJETNICA IZ PRIJEDORA POBJEGLA OD KUĆE: UČENICA ZATRUDNILA SA OSUĐENIM PEDOFILOM (Kozarac.eu)
16-godišnjakinja pobjegla sa duplo starijim muškarcem (Oslobođenje)
Tako se, recimo, slučaj koji se desio u Prijedoru 2017. godine u kojem je 15-godišnja djevojčica zatrudnjela nakon što ju muškarac već osuđen za silovanje djeteta zlostavljao dvije godine opisuje kao “skandal”. U članku se ovo zlostavljanje predstavlja kao “romantična veza” s pristankom iako je naglašeno da je počelo kada je djevojčica imala 12 ili 13 godina. U članku portala Kozarac, djelomično prenesenom od srbijanskog portala Blic, navodi se:
Srednju školu u Prijedoru potresa veliki skandal jer je njihova učenica, koja ide u prvi razred, ostala trudna sa punoljetnim mladićem, koji je osuđivan zbog polnog nasilja nad djetetom, otkriva „EuroBlic”.
Prema našim saznanjima, ova devojčica je u seksualnoj vezi sa osuđivanim pedofilom (21) dvije godine. lzvor „EuroBlica” blizak istrazi pojasnio je da je ovaj slučaj policiji prijavio psiholog škole.
-Školski psiholog razgovarao je sa ovom djevojčicom jer je imala veliki broj izostanaka. U razgovoru je saznao da iz škole bježi kako bi se viđala sa muškarcem sa kojim je u vezi dvije godine. Psiholog je tada i otkrio da je maloljetnica trudna – pojasnio je naš sagovornik.
On je dodao da je policija provjerila sve navode i utvrdila da je momak djevojčice krajem maja ove godine zbog polnog nasilja nad djetetom osuđen na uslovnu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.
Izvještavajući o slučaju 15-godišnje djevojčice iz Sarajeva koja je “pobjegla od kuće” s 36-godišnjim muškarcem Almirom Alićem 2014. godine, portal Avaz tvrdio je da je djevojčica “priznala grešku” i da je “vodila ljubav” sa svojim punoljetnim “momkom”.
Podsjećamo, ovaj slučaj je postao poznat javnosti u januaru ove godine kada je Emira Bašić policiji prijavila nestanak svoje kćerke Zejne Nour (15), koja je pobjegla od kuće s momkom Almirom Alićem (36). Prethodno ju je izudarala kutlačom jer ju je uhvatila dok je vodila ljubav s Alićem.
Tri godine kasnije, druga maloljetna kćerka iz iste porodice je nestala. Majka je tada tvrdila da su ovu 12-godišnjakinju oteli stariji muškarac i žena. O ovom krajnje neuobičajenom spletu okolnosti izvještavali su mnogi domaći mediji (1, 2, 3). Iako su postojale spekulacije da je majka dozvolila otmicu kćerke i ugovorila brak za 12-godišnjakinju, slučaj nikad nije rasvijetljen. Djevojčica je pronađena nekoliko dana kasnije, a dvije osobe su uhapšene. Detalji ovog slučaja nikada nisu obznanjeni, a medijski izvještaji bili su vrlo šturi.
Šta kaže zakon, a šta psiholozi/ginje?
Kada je riječ o seksualnom zlostavljanju maloljetnika, postoje određene razlike u zakonskoj regulaciji u Federaciji BiH i Republici Srpskoj. U Krivičnom zakonu FBiH dijete se definiše kao osoba koja nije navršila 14. godinu, a maloljetnik kao osoba koja nije navršila 18. godinu. U tom smislu, članom 207. ovog zakona, spolni odnos ili radnja s djetetom koja je izjednačena s takvim odnosom predstavlja krivično djelo za koje je predviđena kazna od jedne do osam godina zatvora. Kada je riječ o maloljetnicima/ama (osobama koje imaju od 14 do 18 godina), kao krivična djela definisani su silovanje, spolni odnos zloupotrebom položaja, bludne radnje, zadovoljenje pohote pred maloljetnikom, iskorištavanje maloljetnika radi pornografije i rodoskvrnuće.
Dakle, u Federaciji BiH spolni odnos odrasle osobe s osobom od 14 ili više godina uz “pristanak” maloljetnika/ce nije krivično djelo. S druge strane, u Krivičnom zakoniku Republike Srpske dijete se definiše kao osoba mlađa od 18 godina. S tim u vezi, pored krivičnog djela “Obljuba s djetetom mlađim od 15 godina”, zakonom je definisano i krivično djelo “Polna zloupotreba djeteta starijeg od 15 godina”. Navodi se da će onaj ko “izvrši obljubu ili s njom izjednačenu polnu radnju sa djetetom starijim od petnaest godina, iskoristivši njegovu psihičku nezrelost ili lakomislenost, ili ako između njih postoji velika nesrazmjera u zrelosti ili uzrastu”, biti kažnjen kaznom zatvora od dvije do osam godina. Krivični zakonik RS kao krivično djelo definiše i “iskorištavanje kompjuterske mreže ili komunikacije drugim tehničkim sredstvima za izvršenje krivičnih djela seksualnog zlostavljanja ili iskorištavanja djeteta”. Ukoliko su žrtve djeca starija od 15 godina, predviđena je zatvorska kazna od jedne do pet godina, a ukoliko su mlađa od 15, predviđena je kazna od dvije do osam godina zatvora.
Dakle, u Federaciji BiH, dobna granica za pristanak na seksualni odnos je 14 godina. Kako već nekoliko godina ukazuju stručnjaci/kinje, potrebni su strožiji propisi. U publikaciji UNICEF-a objašnjeno je da dobna granica za pristanak predstavlja broj godina koji se smatra dovoljnim da bi osoba bila sposobna pristati na seksualne odnose. Ova dobna granica postoji kako bi se adolescenti/kinje zaštitili/e od potencijalnog seksualnog zlostavljanja od odraslih ljudi ili posljedica preranog stupanja u seksualne odnose za razvoj. Granice variraju od države do države, a prosječna iznosi 16 godina. U pojedinim državama, dobna granica za pristanak iznosi samo 12 godina. To bi u praksi značilo da odrasla osoba može imati seksualne odnose s dvanaestogodišnjim djetetom ukoliko dijete na to “pristane”.
Mnogi/e psiholozi/ginje iz raznih zemalja svijeta smatraju da dobna granica za pristanak na seksualni odnos treba biti u skladu s naučnim razumijevanjem psihologije adolescenata/kinja koji/e često nemaju mentalni kapacitet da donose racionalne odluke u situacijama kada se nalaze pod određenim pritiscima ili utjecajima. Stručnjaci/kinje smatraju da dobna granica za pristanak, pogotovo u zemljama gdje je ona izrazito niska, treba bolje zaštititi adolescente/kinje od zlostavljanja, eksploatacije ili manipulacije odraslih osoba, ali također ne biti previše restriktivna kako tinejdžerima/kama ne bi u potpunosti oduzela mogućnost da donose odluke o vlastitom tijelu, što bi se moglo negativno odraziti na njihovo sazrijevanje. Preporučljivo je, što se u nekim zemljama već primjenjuje, u individualnim slučajevima uzeti u obzir i razliku u godinama između maloljetnika/ce i odrasle osobe s kojom su imali/e odnose (npr. tretirati različito slučajeve u kojima je osoba od 17 godina imala seksualne odnose s osobom od 20 godina i slučajeve u kojima je osoba od 17 godina imala seksualne odnose s osobom od 40) (1, 2, 3).
U medijskim izvještajima o slučajevima seksualnog nasilja nad maloljetnicima/ama koje smo spominjali u analizi nasilje se često banalizuje, senzacionalizuje, o njemu se izvještava kao o skandaloznim glasinama s estrade, a ne potencijalnom zločinu; odnosi između djece i odraslih tretiraju se kao zasnovani na dobrovoljnom pristanku, a osuda je nerijetko usmjerena na maloljetne žrtve – ne na odrasle počinitelje.
Mediji imaju obavezu da se u izvještavanju pridržavaju profesionalnih i etičkih standarda, pogotovo kada je riječ o izvještavanju o ranjivim grupama kao što su djeca i osjetljivim pitanjima kao što je seksualno zlostavljanje. Raskrinkavanje je 2021. godine objavilo analizu medijskog izvještavanja o seksualnom nasilju, u koju su uključene i smjernice relevantnih organizacija za medije. U njoj se, između ostalog, navodi da je u izvještavanju na ovu temu važno izbjegavati senzacionalizam i opisivanje nasilja kao “afere”, “skandala” i “drame”, ne stavljati žrtvu nasilja na “optuženičku klupu” te ne koristiti jezik koji banalizuje, romantizuje ili prikriva nasilje. Ove smjernice imaju posebnu važnost kada su žrtve seksualnog nasilja djeca ili adolescenti/kinje, s obzirom na to da je riječ o posebno ranjivoj grupi i osobama koje su još u ličnom razvoju.
Neprofesionalan pristup, kakav je viđen u nekoliko navedenih primjera, može umanjiti razumijevanje i doprinijeti banalizovanju seksualnog nasilja nad djecom u javnosti i, na koncu, njegovoj nekažnjivosti.
(Raskrinkavanje.ba)