Raskrinkavanje.ba

Vakcinacija nije neučinkovita protiv invazivnih pneumokoknih bolesti

Na društvenim mrežama dijele se objave u kojima se manipulativnim predstavljanjem podataka dovodi u pitanje efikasnost vakcina protiv pneumokoka.

Foto: freepik, irinagutyryak

Na Facebooku je 20. februara 2024. godine objavljen status u kome se dovodi u pitanje svrsishodnost vakcinacije protiv pneumokoka jer, kako se tvrdi, raste broj “pozitivnih pneumokoknih detekcija u akutnim infekcijama”. U objavi se takođe tvrdi da se ne nadziru sigurnost i efikasnost pojedinih vakcina. Kao izvor za ove tvrdnje naveden je Bert Ehgartner.

Istodobno, krivulja pozitivnih pneumokoknih detekcija u akutnim infekcijama je u stalnom porastu.

I to usprkos činjenici da se broj tipova pneumokoka sadržanih u cjepivu kontinuirano povećavao - sa 7 na 13 te na trenutno 20 tipova.

2021. u Njemačkoj je prvi put premašena brojka od 1.000; 2022. se čak učetverostručila, a ove godine novi, ludo visoki rekord je na pomolu.

Međutim, nikome ne bi palo na pamet dovesti u pitanje dobrobit cijepljenja. 

(...)

Često se prepuštamo cijepljenju kao ekscentričnom hobiju. 

Nikome ne pada na pamet strogo nadzirati njegovu sigurnost i redovito ocjenjivati ​​uspješnost pojedinih cjepiva.

Objava sadrži i grafikon koji prikazuje slučajeve invazivne pneumokokne bolesti u Njemačkoj od 2001. do 2022. Kao izvor za grafikon navedena je baza podataka koju održava Institut “Robert Koch”. 

Fire Shot Capture 191   Cjepivo Protiv Pneumokoka Prevenar...   Cijepljenje   Pravo Izbora       Www.facebook.com

Identične tvrdnje pronašli smo na još nekoliko Facebook profila (1, 2).

 

Šta su pneumokokne bolesti?

 

Kako je objašnjeno na stranici Evropskog centra za prevenciju i kontrolu bolesti, pneumokokne bolesti su simptomatske infekcije uzrokovane bakterijom Streptococcus pneumoniae (S. pneumoniae), koja se obično naziva pneumokok. 

Termin “invazivna pneumokokna bolest” (IPD) koristi se za teže i invazivne pneumokokne infekcije, kao što su bakterijemija, sepsa, meningitis i osteomijelitis, kod kojih se bakterija može izolovati iz normalno sterilnih mjesta. Pneumokokne infekcije i IPD glavni su uzroci morbiditeta i smrtnosti od zaraznih bolesti u Evropi i globalno, i najteže pogađaju malu djecu i starije osobe. 

Ovaj izvor navodi da pneumokokne infekcije pogađaju ljude svih dobi, ali su djeca mlađa od dvije godine i odrasli u dobi od 65 godina i stariji izloženi većem riziku. Prema Agenciji za javno zdravlje Kanade, ovaj veći rizik odnosi se i na slučajeve invazivne pneumokokne bolesti.

U objavama koje su predmet ove analize podijeljen je grafikon koji pokazuje slučajeve invazivne pneumokokne bolesti u Njemačkoj po godinama, od 2001. do 2022, a na kome se vidi nagli rast u posljednje dvije godine, čiji je navodno izvor baza podataka Instituta “Robert Koch”. Na osnovu ovoga rasta, koji se pominje i u statusu, izvodi se zaključak o neučinkovitosti vakcina. 

Premda su u Njemačkoj, nakon pada tokom 2020. godine, stope invazivne pneumokokne bolesti porasle tokom 2021. i premašile sezonske nivoe, što se može vidjeti iz više dostupnih studija (1, 2), zaključak o neefikasnosti vakcina je manipulativan. U analiziranim objavama nema podataka o tome koliko je oboljelih bilo vakcinisano niti koje su starosne grupe obuhvaćene, što su informacije koje daju kontekst podacima o porastu broja slučajeva i koje su relevantne za izvođenje zaključaka o efektima imunizacije. Upravo se u  jednoj od pomenutih studija o porastu broja oboljelih ukazuje na nizak stepen vakcinacije u populaciji iznad 60 godina te navodi da su oboljeli uglavnom nevakcinisani.

Osim što je izveden na manipulativan način, zaključak o neefikasnosti vakcina je u suprotnosti sa višedecenijskim iskustvom imunizacije, koji je pokazao da su vakcine smanjile incidencu invazivne pneumokokne bolesti.

Postoje dvije vrste vakcina protiv pneumokoknih bolesti: pneumokokna polisaharidna vakcina (PPV) i pneumokokna konjugirana vakcina (PCV). PPV-23 sadrži pročišćeni kapsularni polisaharid iz 23 serotipa. Ova vakcina je slabo učinkovita kod djece mlađe od dvije godine. U ovom slučaju koristi se pneumokokno konjugirana vakcina (broj obuhvaćenih serotipova se mijenja – 10, 13, 15 ili 20 – prvobitno su vakcine obuhvaćale samo 7).

Potvrdu o učinkovitosti vakcina protiv pneumokoknih bolesti moguće je naći na stranicama  brojnih kredibilnih izvora. Na stranici Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo navodi se:

Incidencija (pojavnost) invazivne pneumokokne bolesti u djece mlađe od pet godina se u Europskoj uniji smanjila pet godina nakon uvođenja 10-valentnog i 13-valentnog konjugiranog cjepiva u nacionalne programe cijepljenja za 55 % u odnosu na incidenciju prije mogućnosti cijepljenja. Konjugirana cjepiva štite od onih pneumokoka koji najčešće uzrokuju invazivnu bolest, što znači da se cijepljenjem ne može eliminirati pneumokokna bolest, ali se cijepljenjem smanjuje rizik od pneumokokne bolesti.

Evropski centar za kontrolu i prevenciju bolesti takođe navodi da je imunizacija smanjila  incidence IPD-a. Isti izvor kaže i da je imunizacija djece “najučinkovitija javnozdravstvena mjera za prevenciju IPD-a kako među vakcinisanim osobama (direktni efekat), tako i među nevakcinsanim stanovništvom (kolektivni imunitet).

Na stranici “Robert Koch” instituta navodi se da je uvođenje vakcinacije dojenčadi dovelo do “ohrabrujućeg smanjenja broja ozbiljnih slučajeva bolesti kod djece”.

Američki Centri za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC ) navode da su “IPD dramatično opale kod djece i odraslih nakon što su Sjedinjene Američke Države počele koristiti konjugirane vakcine protiv pneumokoka (PCVs).

Od 1998. do 2021, stope IPD-a među djecom mlađom od pet godina smanjile su se za 95% ukupno i 99% za bolest uzrokovanu serotipovima obuhvaćenim PCV13.

Ipak, i kod vakcinisanih se može razviti pneumokokna bolest. Na stranici američkog CDC-a navode se dva razloga. Jedan je taj što vakcine “štite od mnogih, ali ne svih uobičajenih vrsta pneumokoknih bakterija”. Osim toga, kako je navedeno, zaštita od vakcine jeste dobra, ali ne stoprocentna.

U analiziranim objavama takođe se tvrdi da se ne nadzire sigurnost i “redovno ocjenjuje efikasnost” nekih vakcina. Ove tvrdnje nisu tačne. 

Prije dobijanja dozvole za upotrebu, vakcine prolaze pretklinička i klinička ispitivanja kako bi se potvrdile njihova učinkovitost i efikasnost. No, praćenje ne prestaje ni nakon što dobiju licencu i nakon što počne njihova upotreba. Kako se navodi na stranici Vaccine Knowledge, proizvođač vakcina može nastaviti s testiranjem sigurnosti, učinkovitosti i drugih potencijalnih upotreba vakcina.  

S druge strane, praćenje koje ima za cilj otkrivanje mogućih nuspojava vrši se preko nacionalnih tijela, ili u nekim slučajevima regionalnih, kao što je Evropska agencija za lijekove, gdje se  informacije prikupljaju od vakcinisanih, zdravstvenih radnika i farmaceutskih kompanija. 

Evropski portal za informacije o vakcinaciji, koji je razvio Evropski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC) u partnerstvu s Evropskom komisijom i Evropskom agencijom za lijekove (EMA), na svojoj stranici objašnjava proces praćenja koji važi u Evropskoj uniji.

EMA analizira prijave bolesnika, roditelja, zdravstvenih radnika, podatke iz kliničkih ispitivanja, medicinske literature i informacije koje proslijede druga regulatorna tijela. Agencija zatim pažljivo provjerava sumnje na moguće nuspojave.

Ako je potrebno, EMA i druga regulatorna tijela mogu djelovati izradom ažuriranih smjernica za zdravstvene radnike ili ograničavanjem upotrebe vakcina. Bolesnici, zdravstveni radnici i farmaceutske kompanije potiču se da svojim nacionalnim regulatornim tijelima prijave svaku sumnju na nuspojavu.

Informacije o prijavljenim sumnjama na nuspojave javno su dostupne u evropskoj bazi podataka za prijavu sumnji na nuspojave lijekova.

O sistemima praćenja sigurnosti vakcina pisala je naučna novinarka i biologinja Jelena Kalinić u članku objavljenom na stranici Vakcine (.ba) u aprilu 2022. godine. Agencija za lijekove i medicinska sredstva Bosne i Hercegovine za istu je stranicu objasnila farmakovigilatni nadzor i proces prijave nuspojava nekog lijeka, pa i vakcina u našoj zemlji. 

 

Ko je Bert Ehgartner?

U navedenim objavama, kao izvor za tvrdnje o neefikasnosti vakcina protiv pneumokoknih bolesti naveden je Bert Ehgartner. Ehgartner je austrijski reditelj, autor dokumentarca “Doba aluminijuma”, u kome upozorava na navodne negativne učinke aluminijuma na zdravlje te povezanost sa Alzheimerovom bolešću, rakom dojke i drugim bolestima. Kako piše Glas Amerike u tekstu iz 2013. godine, pojedini stručnjaci su povodom njegovih tvrdnji o aluminijumu naveli da postojeći dokazi nisu dovoljni za izvođenje ovakvih zaključaka. 

 

Shodno navedenom, implikacije da podaci o porastu broja oboljelih u Njemačkoj pokazuju da su vakcine protiv pneumokoknih bolesti neučinkovite ocjenjujemo kao manipulisanje činjenicama.

Prvu objavu tvrdnje da se ne nadziru sigurnost i efikasnost vakcina ocjenjujemo kao lažnu vijest. Ostale objave ove tvrdnje dobijaju ocjenu prenošenje lažnih vijesti.

 

(Raskrinkavanje.ba)

 

Pogledajte originalne članke