Raskrinkavanje.ba

Vanzemaljci, svjetska zavjera i jedna žlica “Vegete”

Odgovor na pitanje ima li u “Vegeti” otrova dosadno je jednostavan. Nema, baš nikakvog. Nastanak i širenje same priče o “otrovnoj ‘Vegeti’” su, pak, mnogo zanimljiviji.

Priča o “otrovnoj Vegeti” jedan je o mitova koji se prenose više od decenije unazad i glasi, otprilike, ovako:

Najzastupljeniji aditiv u Vegeti jest vrlo štetni mononatrijev glutaminat MSG – pojačivač okusa i zamjena za sol – kojega se u Vegeti može naći čak oko 15 %posto. MSG je aditiv E 621, označen crvenom bojom! Njegove nuspojave kreću se od migrena preko pogoršanih simptoma astme pa sve do izazivanja: mučnine, vrtoglavice, lupanje srca, tjeskobe, bolove u prsima, hiperaktivnost, nadutost, žeđ, hladan znoj, crvenilo lica, alergijske reakcije. U velikim količinama može dovesti do odumiranja živčanih stanica, a to se pak povezuje s nastankom Allzheimerove, Parkinsonove, Huntingtonove bolesti. Zabranjen je u dječjoj hrani. Upravo zbog MSG-a, mnoge su majke iz svojih kuhinja izbacile Vegetu. Sušeno povrće tu je samo kao pokriće za kemijske sastojke kojima je cilj prevariti, pa čak i zatrovati konzumenta. (Dnevno.hr)

 

Ove se tvrdnje konstantno ponavljaju na raznoraznim “alternativnim” blogovima i portalima, bez ikakvog dokaza ili izvora koji bi ih potvrdio. U proteklih nekoliko godina, njihovom intenzivnom prenošenju najviše je doprinijela objava na stranici “Alternativne informacije” (koja reklamira usluge, gostovanja i proizvode raznoraznih “energetskih i duhovnih iscjelitelja/ki”); te na portalu “Dnevno”, koji je poznati rasadnik teorija zavjera i čest izvor lažnih vijesti.

O (ne)istinitosti tvrdnje da je E621, to jest mononatrijev glutaminat, otrov koji izaziva niz bolesti i poremećaja, dovoljno govori činjenica da je ovaj aditiv odobren za upotrebu od svih relevantnih tijela (takav status ima kako u Evropskoj uniji, tako i u SAD).

Šta je mononatrijev glutaminat?

Iako je označen “strašnim” brojem E621 - što ga u svjetonazoru “alternativnih” stranica automatski svrstava u kategoriju opasnih “hemikalija” - mononatrijev glutaminat se prirodno javlja u ljudskom tijelu. Ovaj i drugi glutaminati prisutni su i u mnogim namirnicama (paradajz, krompir, parmezan i drugi sirevi, soja-sos, različite školjke, alge i druga morska hrana, kukuruz, grašak, zeleni čaj) - od kojih se, paradoksalno, mnoge preporučuju kao zdrave od strane istih onih izvora koji MSG proglašavaju otrovom.

MSG koji se koristi kao aditiv predstavlja esktrakt dobijen iz prirodnih izvora i ima ukus poznat kao “umami” - jedan od pet osnovnih ukusa, pored slanog, slatkog, kiselog i gorkog. Patentirao ga je japanski biohemičar Kikunae Ikeda, koji ga je sintetizirao iz soje i pšenice, kako bi dobio ukus alge kombu.

Ubrzo nakon objave na portalu “Dnevno”, u februaru 2015. godine, “Tportal” je objavio tekst Nenada Jarića Dauenhauera, znanstvenog novinara, koji je ukazao na ovu činjenicu, te generalno na neutemeljenost tvrdnji o navodnoj toksičnosti “Vegete”:

Prije svega treba znati da Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) ima vrlo visoke standarde kojima podliježu i naši proizvodi i E-ovi u njima. Također treba imati na umu da se mnogi aditivi dodaju jer bismo bez njih imali ozbiljnije probleme - hrana bi se brže kvarila i sl.
Mononatrijev glutaminat (MSG) je pojačivač okusa koji se dodaje mnogim prehrambenim proizvodima, osobito gotovim jelima i juhama. U prehrani i prehrambenoj industriji koristi se već stotinjak godina, u većini prerađevina, a najviše se konzumira u azijskim zemljama. Njegova sigurnost do danas je provjerena u cijelom mnoštvu studija. Navodne nuspojave, koje se ponekad nazivaju 'sindromom kineskog restorana' jer se često i u većim količinama koristi u kineskoj kuhinji, zabilježene su samo anegdotalno. To znači da su pojedini ljudi nakon konzumiranja kineske hrane osjetili određene prolazne simptome, poput glavobolje i znojenja koje su pripisali MSG-u.
Od 1950-ih godina do danas provedene su brojne znanstvene studije MSG-a, neke čak dvostruko slijepe (kada ni liječnik ni ispitanik ne znaju u kojoj je hrani MSG, a u kojoj placebo), a niti jedna nije utvrdila da bi mogao biti štetan u količinama koje se uobičajeno nalaze u hrani. Europska agencija za sigurnost hrane 2009. u jednoj od reevaluacija prehrambenih aditiva nije postavila gornju vrijednost prihvatljivog dnevnog unosa za MSG.

 

Jarić je, takođe, tim povodom kontaktirao voditelja Odjela za zdravstvenu ispravnost hrane u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, Marijana Katalenića, koji je objasnio da je mononatrijev glutaminat zapravo jedna od aminokiselina koje su nužne ljudskom tijelu. Čuvena “žlica Vegete” sadrži, kako je rekao Katalenić, tek 0,5 g ovog aditiva, koji je - kao i mnoga druga jedinjenja - opasan tek u velikim količinama, koje je svakako nemoguće unijeti upotrebom ovog začina. Poređenja radi, smrtonosna doza obične kuhinjske soli je 3g/kg tjelesne mase, dok je smrtonosna doza MSG-a mnogo veća i iznosi 15-18 g po kilogramu tjelesne mase, tako da se o “toksičnosti” ovog sastojka teško može govoriti.

Napomena

U trenutku kada je objavljen članak na “Tportalu”, nije postojala propisana gornja granica dnevnog unosa za MSG i druge pojačivače ukusa koji sadrže glutaminate u EU.

Evropska komisija je sredinom 2017. godine ponovo evaluirala aditive sa brojevima E620-E625. U rezultatima istraživanja se i ovdje navodi da nisu pronađena nikakva štetna dejstva za većinu “prijavljenih simptoma”, osim za neke kao što su djelovanje na krvni pritisak, kod malog broja ljudi i nakon konzumacije velikih količina. Na osnovu toga, EFSA (European Food Safety Authority) je prošle godine uspostavila gornju granicu dnevnog unosa ovih aditiva na 30mg/kg tjelesne mase. (Cijela studija i zaključci istraživanja dostupni su na ovom linku.)

“Prevedeno” na konzumaciju “Vegete”, u kojoj MSG ima udio od oko 15%, to bi značilo da bi osoba od 70 kg u jednom danu morala pojesti oko 14 kg ovog začina da bi prekoračila gornji prag prihvatljivog unosa MSG-a.

Odakle, onda, zastrašujuće priče o “Vegeti”, koje se periodično ponavljaju na desetinama portala, koji tvrde da ovim začinom “ubijate svoju porodicu”?

Da bismo pronašli odgovor na ovo pitanje, potražili smo najstariju verziju ove priče koja je trenutno dostupna online. 
Pronašli smo je na stranici “Galaksija” (u čijem opisu stoji sljedeći niz pojmova: “Metafizika Vanzemaljci NLO Gnostika Ezoterika”), gdje je objavljena 2.11.2004, u sklopu teksta o aspartamu. Odatle su je, istog dana, preuzeli blogovi “Fx-xfiles” i “Znakovi vremena”. Tokom narednih godina, odatle se nastavila širiti po raznim forumima i blogovima, pa smo je tako pronašli u diskusijama na forumu “Klixa” (2006), “Forum.hr” (2007), na blogu “Toksična hrana” (2008), na “Alternativa forumu” (2009), itd.

Sve tri stranice koje su je prenijele još 2004. godine, posvećene su isključivo teorijama zavjere i “paranormalnim fenomenima”. Stranica “Galaksija” kao izvor teksta o otrovnim aditivima tada je navela Nexus Magazine, časopis koji predstavlja pravu riznicu modernih mitova i legendi - od Jetija, “krugova u žitu” i džinova koji su hodali Zemljom; preko vanzemaljskih otmica i “trovanja čovječanstva fluorom”, pa sve do “tajne svjetske vlade” koja iz sjene upravlja planetom. Sve su ove priče u časopisu “Nexus” sasvim ozbiljno predstavljene kao “tajne koje se kriju od javnosti” i koje isti hrabro razotkriva.

Među izvorima “Galaksije” je posebno istaknuta knjiga Russella Blaylocka, takođe poznatog teoretičara zavjere iz SAD-a, dok je stranica “Znakovi vremena” kao izvor dodala i Davida Ickea, koji je široj javnosti najpoznatiji po priči o vanzemaljcima koji upravljaju svijetom, te kriju svoje “reptilijanske” karakteristike tako što se transformišu u ljudsko obličje.

Ovo je, dakle, najstarija tvrdnja o “otrovu” u “Vegeti” koju smo uspjeli pronaći:

Dr Russell L. Blaylock, profesor neurohirurgije na Medical University of Mississippi, nedavno je objavio knjigu u kojoj je detaljno opisao poremećaje koji nastaju ingestijom aspartične kiseline koja se nalazi u aspartamu. [devedest devet posto od natrijum glutamata (monosodium glutamate - MSG) je glutamična kiselina. Oštećenja koja ona prouzrokuje takođe su dokumentirana u Blayloc-ovoj knjizi (natrijum glutamat, kojeg mnogi od nas svakodnevno unose u svoj organizam uz pomoć Vegete i sličnih dodataka jelima, osim što poboljšava njihov ukus, istovremeno i uništava naše nervne ćelije, jer spada u grupu nervnih otrova, prim. prev.)]

 

Primjedba prevodioca nije jedina autorska intervencija na stranici. Sam tekst je, u stvari, pravo malo istraživanje - sa navedenom literaturom, citatima i bilješkama - te, konačno, sa zaključkom autora o tome da je situacija sa “trovanjem narodnih masa”, evidentno, kritična:

Zbog opšte korumpiranosti političara, naučnika, zdravstvenog sistema, medija itd. itd., kao i nevjerovatne ignorantnosti “normalnog” čovjeka, za očekivati je da će se ovi biološko-hemijski agensi zadržati u našoj ishrani sve do poslednjeg živog ljudskog bića.
Na kraju, postavlja se pitanje, - da li je današnji čovjek, koji je pod jednom stalnom i redovnom dozom fluora, aspartama i cijele pletore drugih sredstava koja mu regulišu rad mozga i sužavaju svijest i percepciju, - još uvijek u stanju da kritički i nezavisno razmišlja?!?
Da li je već sada kasno, - ili još uvijek imamo vremena za – buđenje?!?

 

“Galaksija” je registrovana na ime Borisa Potapova, čiji “zavjerološki” opus nije ništa manje živopisan od Ickeovog. Tekstovi koje objavljuje na svojoj i drugim stranicama često poprimaju formu pravih halucinacija:

Dakle, ne-ljudska bića su u stanju da naprave kopiju ljudskog bića i programiraju je za ratne i druge svrhe?! Naučna fantastika?! Ili, možda nije, koliko god ludo zvučalo?! Ovdje slijedi jedan izvod iz predavanja Dr Malange, Najnovije o vanzemaljskim otmicama:
 
“Želim da znate da kad osobu otmu vanzemaljci, stave je u neku vrstu stroja (mašine) i pokraj nje se pojavi...zzzzz....njena kopija, koja se koristi na različite načine. U tom slučaju, oteti, koji vidi ovu stvar i vidi svoju kopiju stvorenu ni iz čega, se prestraši! Jer ima krizu identiteta. „Tko sam ja? Jesam li to ja?... ili on/ona...kreće se baš poput mene!“...znate da kriza identiteta može voditi do suicida.”
(...)
Čini se da je razlog za to taj što ne-ljudski entiteti koji ne mogu imati dušu usljed nekompatibilnih frekvencija njihovih tijela s frekvencijom duše, ipak su zavisni od njene energije, tako da je moraju crpiti direktno od onih od nas koji imaju dušu ili je moraju na neki način zarobiti uz pomoć kojekakve napredne tehnologije. To im, kako se čini, polazi za rukom sa više ili manje uspjeha sve dok istinska ljudska bića nisu svjesna ove dinamike koja se odigrava izvan opsega njihove percepcije.
Tako su ne-ljudska bića zavisna od ljudskih bića, te stoga neko razdvajanje u smislu mogućnosti da svako ide svojim putem nije moguće. Ne-ljudska bića moraju da manipulišu ljudska bića, da parazitiraju na njima, držeći ih ispod određenog praga svjesnosti jer bi u protivnom ostali bez hrane, odnosno, izvora energije.

 

Između “otrovne Vegete”, vanzemaljskih otmica i “parazitskih neljudskih bića” nalazi se, dakle, samo par koraka razdvajanja - i ogroman neprofesionalizam online medija koji godinama prenose sulude tvrdnje o sasvim bezopasnom začinu, bez ikakve provjere, kredibilnog izvora, ili truda da se informišu o temi kojom se bave. Sve članke sa ovakvim tvrdnjama, svakako, ocjenjujemo kao lažnu vijest i pseudonauku.

(raskrinkavanje.ba)