Raskrinkavanje.ba

Virusi nisu “rastvori” i mogu preći sa životinja na ljude

Na zavjerološkoj Facebook stranici Građansko buđenje podijeljen je isječak intervjua američkog nadriljekara, koji u sebi sadrži brojne opasne neistine o virusima i vakcinama.

Na Facebook stranici Građansko buđenje 30.1.2021. godine objavljen je videosnimak čiji je sadržaj prepričan u opisu:

Virusi su prirodni produkt našeg tijela...to je rastvor koji tijelo napravi kada mu je potrebno da se riješi nagomilanog toksičnog otpada...oni nisu živi i ne mogu da se prenose sa životinja na čovjeka...jedini način da se prenesu jeste putem namjernog ubrizgavanja u krvotok i to nerjetko može prouzročiti anafilaktički šok, smrt, kao i niz drugih nuspojava jer je tijelo alarmirano prisustvom stranog tkiva...kada konzumiramo tkivo životinja i kada to tkivo dospije do želuca ono prestaje biti strano tkivo jer se tu razgradi i apsorbuje u ljudsko tkivo...u tijelu imamo 300 000 različitih virusa koje tijelo aktivira u zavisnosti od potrebe tj. u zavisnosti kojem organu je potrebno čišćenje...istovremeno u tijelu mogu biti aktivirana maksimalno 3 virusa...moderna, Rockefelerova, medicina funkcioniše po principu laži i stvaranja bolesti radi profita...naravno ima mnogo časnih izuzetaka poput doktora sa ovog snimka koji se ne plaše reći istinu.

Osim gore navedenih tvrdnji, u videu se navodi da su SIDA i svinjska gripa stvorene u laboratoriji, da je 2.300 ljudi umrlo kao rezultat vakcinacije protiv svinjske gripe 1976. godine, kao i da su se upravo zbog vakcinacije zarazili svinjskom gripom. Također se navodi da je 50 miliona ljudi umrlo zbog vakcine protiv gripe iz 1918. godine.

Do datuma objave ove analize, video je podijeljen 484 puta.

Šta su činjenice?

Video na Facebook stranici Građansko buđenje isječak je iz radiointervjua Aajonusa Vonderplanitza, a dostupn je na YouTube kanalu Astara El. Transkript intervjua moguće je pročitati ovdjeVonderplanitz je bio američki alternativni nutricionist koji se fokusirao na sirovu ishranu, a njegove kasne godine bile su obilježene kontraverzama i iznošenjima antinaučnih i “zavjeroloških” narativa. Dakle, nije riječ o ljekaru, kako se navodi u opisu videa na stranici Građansko buđenje

Negativan stav autora/ice u opisu videa prema medicini i nauci uopće vidljiv je iz tvrdnje da “moderna, Rockefeloerova medicina funkcioniše po principu laži i stvaranja bolesti radi profita”. Stoga, nije iznenađujuće što se snimak izjava diskreditovanog nadriljekara koristi za širenje neistina i opasnih teorija zavjere.

U analizi Raskrinkavanja iz decembra prošle godine objašnjeno je šta su virusi, kako preživljavaju i kako se repliciraju:

Virusi su biološke čestice koje čovjekov, ali i druge žive organizme (uključujući životinje, biljke, gljive, pa čak i jednostanične organizme kao što su bakterije), koriste kao domaćina, te se na taj način umnožavaju, odnosno repliciraju. 

Virusi sadrže DNA ili RNA. Ove genetičke šifre u sebi sadrže informacije o sastavljanju nekog (živog) organizma. U članku “Što točno koronavirus čini ljudskom tijelu?”, objavljenom na portalu Index (.hr) u februaru 2020. godine, objašnjeno je:

Virusi su biološki agensi na granici živog i neživog. Za razliku od većine živih organizama nemaju stanice niti stanične dijelove koji bi im omogućili hranjenje, razvoj i razmnožavanje. Zbog toga funkcioniraju poput parazita - u stvaranju svojih proteina, genetskog materijala, ovojnica i potomstva potpuno ovise o mehanizmima stvaranja energije (u mitohondrijima) i bjelančevina (u ribosomima) stanica domaćina.

Dakle, nije tačno da su virusi “rastvor koje tijelo napravi kada mu je potrebno da se riješi nagomilanog toksičnog otpada”. 

Tvrdnja da se virusi ne mogu prenositi sa životinje na čovjeka također je netačna. U članku BBC-evog naučnog portala Science Focus, objavljenom 25.5.2020. godine, navodi se:

Svaka životinjska vrsta domaćin je jedinstvenim virusima koji su se posebno prilagodili da je zaraze. Vremenom su neke od njih prešle na ljude - poznati su kao ‘zoonotski’ virusi.

Kako nam populacija raste, selimo se u divlje krajeve, što nas dovodi do češćih kontakata sa životinjama s kojima inače nemamo kontakt. Virusi mogu preskakati sa životinja na ljude na isti način na koji mogu prelaziti između ljudi, bliskim kontaktom s tjelesnim tekućinama poput sluzi, krvi, fekalija ili urina.

Budući da je svaki virus evoluirao da cilja određenu vrstu, rijetkost je da virus može preskočiti na drugu vrstu. Kad se to dogodi, to je slučajno i obično zahtijeva veliku količinu kontakta s virusom.

U početku, virus obično nije najbolje prilagođen novom domaćinu i ne širi se lako. Vremenom, ipak, može evoluirati u novom domaćinu i proizvesti varijante koje su bolje prilagođene.

Tvrdnja da je “ubrizgavanje u krvotok” jedini način da se životinjski virusi prenesu na ljude, te da potom izazivaju teške zdravstvene posljedice jer je tijelo “alarmirano prisustvom stranog tkiva”, netačna je, ali i kontradiktorna, s obzirom na to da se ranije navodi kako je virus “rastvor”. Naime, tkivo je, prema definiciji, skup ćelija, a ćelije su žive. U enciklopediji Leksikografskog zavoda Miroslava Krleže objašnjeno je: 

Tkivo ili staničje, sklop strukturno i funkcijski istovrsnih ili približno jednakih stanica i međustanične tvari, koji u viših organizama izgrađuje organe. Organi su građeni od više vrsta tkiva, koja su u njima raspoređena u različitim količinskim i prostornim odnosima.

Navodi u kojima se tvrdi da životinjsko tkivo prestaje biti strano kada dospije do želuca čovjeka, jer se tu razgradi i apsorbuje u ljudsko tkivo, ne samo da su netačni nego i opasni. Naime, konzumacija hrane životinjskog porijekla, kao npr. sirovo meso, koja je kontaminirana nekom bakterijom, virusom, parazitom ili toksinom, nosi rizik zaraze. Na web stranici Healthline, u članku objavljenom 7.3.2019. godine, objašnjeno je:

Bolesti prenosive hranom, koje se češće nazivaju trovanje hranom, rezultat su jedenja kontaminirane, pokvarene ili toksične hrane. Najčešći simptomi trovanja hranom uključuju mučninu, povraćanje i proljev.
(...)

Većina [slučajeva] trovanja hranom može se dovesti u vezu sa jednim od sljedeća tri glavna uzroka: bakterije, paraziti, virusi.
(...)

Patogeni se mogu naći u gotovo svakoj hrani koju ljudi jedu. Međutim, toplota od kuhanja obično ubija patogene u hrani prije nego što stigne na naš tanjur. Hrana koja se jede sirova uobičajeni je izvor trovanja hranom jer ne prolazi kroz proces kuhanja.
(...)

Meso, jaja i mliječni proizvodi često su kontaminirani. Voda takođe može biti kontaminirana organizmima koji uzrokuju bolest.

Dalje se u videu iznose druge neutemeljene tvrdnje, kao što je ona da su SIDA i svinjska gripa stvorene u laboratoriji.

Pa kako smo onda dobili svinjsku gripu?

Napravljena je u fabrici i ubrizgana.

Baš onako kako je SIDA proizvedena, stvorena je u UCLA 1961- 62 za stvaranje raka na laboratorijskim životinjama, za proučavanje raka.

Sindrom stečene imunodeficijencije (SIDA) je, kako se objašnjava na web stranici Javno zdravlje, krajnji i najteži stadij zaraze virusom HIV. To je skupina bolesti uzrokovanih teškim oštećenjem imunološkog sistema, koji kod oboljelog uzrokuje teške zaraze mikroorganizmima koje tijelo inače uspješno savladava, tumore, pa i smrt. 

U istom članku na pomenutoj web stranici objašnjava se i šta je HIV:

HIV je virus humane imunodeficijencije, a naziv je dobio od kratice engleskog izraza “Human Immunodeficiency Virus”. Izaziva uništavanje imunološkog (obrambenog) sustava te dovodi do pojave različitih bolesti.

Porijeklo virusa HIV odavno je poznato. Na web stranici AIDS instituta stoji:

Naučnici su identificirali vrstu čimpanze u zapadnoj Africi kao izvor HIV infekcije kod ljudi. Oni vjeruju da je verzija virusa imunodeficijencije u čimpanzi (nazvana simian virusom imunodeficijencije, ili SIV) najvjerojatnije prenesena na ljude i da je mutirala u HIV kada su ljudi lovili ove čimpanze zbog mesa i dolazili u kontakt s njihovom zaraženom krvlju. Tokom desetljeća, virus se polako širio Afrikom, a kasnije i drugim dijelovima svijeta.

Najraniji poznati slučaj zaraze virusom HIV-1 kod čovjeka otkriven je u uzorku krvi uzetom 1959. godine od muškarca u Kinšasi, u Demokratskoj Republici Kongo. (Kako se inficirao nije poznato.) Genetska analiza ovog uzorka krvi sugerira da je HIV-1 možda potekao od jednog virusa krajem ‘40-ih ili početkom ‘50-ih.

Također, naučni je konsenzus da virus svinjske gripe nije nastao u laboratoriji. U studiji o širenju svinjske gripe unutar ljudske populacije iz 2007. godine stoji:

Gripa kao bolest svinja prvi put je prepoznata tokom pandemije španske gripe 1918-1919. Veterinar J. S. Koen prvi je opisao bolest, promatrajući česta izbijanja gripe u obiteljima, a odmah zatim u njihovim krdima svinja, i obrnuto. Shope i Lewis su virus gripe prvi put izolirali iz svinja 1930. godine, a virus je izoliran iz ljudi nekoliko godina kasnije. Prva izolacija virusa svinjske gripe iz čovjeka dogodila se 1974. godine, što je potvrdilo teze da virusi gripe svinjskog porijekla mogu zaraziti ljude.

Na web stranici američkih Centara za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) objašnjava se porijeklo svinjskog gripa H1N1, koji je predstavljao veliku prijetnju javnom zdravlju 2009. godine:

Virus gripe H1N1 iz 2009. (od početka nazvan "svinjska gripa") prvi je put otkriven kod ljudi u Sjedinjenim Američkim Državama u aprilu 2009. Ovaj virus se prvobitno nazivao "svinjska gripa", jer su laboratorijska ispitivanja pokazala da su segmenti njegovih gena slični onima virusa gripe koji su u to vrijeme identificirani i za koje se znalo da cirkuliraju među svinjama. CDC vjeruje da je ovaj virus proizašao iz (...) procesa kroz koji dva ili više virusa gripe mogu razmijeniti genetske informacije zarazom jednog čovjeka ili životinje domaćina. Kada se to dogodi, virus koji se pojavi imat će neke segmente gena od svakog “roditeljskog” virusa iz te zaraze i može imati karakteristike različite od bilo kojeg od tih virusa, baš kao što djeca mogu imati ​​jedinstvene karakteristike slične onima od oba roditelja. U ovom slučaju, čini se da je do ovog procesa vjerovatno došlo između virusa gripe koji cirkuliraju u krdima svinja u Sjevernoj Americi i među krdima euroazijskih svinja.

Iako je masovna vakcinacija protiv svinjske gripe u SAD-u 1976. godine rezultirala zdravstvenim poteškoćama koje su se povezivale sa vakcinom, nije istina da je zbog te vakcinacije preminulo 2.300 ljudi, kako se navodi u videu na stranici Građansko buđenje.

Šta se dogodilo 1976. godine sa vakcinom protiv svinjske gripe? 2.300 ljudi, starijih ljudi umrlo je u roku od dvije sedmice nakon vakcinacije od posljedica vakcinacije. Drugim riječima, nisu imali gripu prije nego što su dobili vakcinu, a zatim su svinjsku gripu dobili od vakcine. To je jedini način na koji ljudsko biće može dobiti ptičju ili svinjsku gripu, ako mu se ubrizga.

Naime, u januaru 1976. godine, u vojnoj bazi u američkoj saveznoj državi New Jersey, zabilježeni su slučajevi zaraze svinjskim gripom. Virus je zarazio oko 200 vojnika, a jedan je i preminuo. Strahujući od scenarija iz 1918. godine, kada je španski grip ubio više od pola miliona Amerikanaca, SAD su započele program masovne imunizacije krajem iste godine, iako nije došlo do epidemije.

U članku L.A Timesa iz 2009. godine, u kojem su opisani ovi događaji, objašnjava se:

Čekajući u dugačkim redovima u školama i klinikama, više od 40 miliona Amerikanaca - gotovo 25% populacije - primilo je vakcinu protiv svinjske gripe prije nego što je program, nakon deset sedmica, zaustavljen u decembru. 

Smatra se da je više od 500 ljudi razvilo Guillain-Barreov sindrom nakon primanja vakcine; 25 je umrlo. Niko u potpunosti ne razumije uzroke Guillain-Barrea, ali stanje se može razviti nakon napada infekcije ili nakon operacije ili vakcinacije. Savezna vlada isplatila je milionsku odštetu ljudima ili njihovim porodicama.

Na samom kraju videosnimka pojavljuje se fotografija na kojoj piše da je 50 miliona ljudi ubijeno vakcinom protiv gripe, napravljenom 1918. godine.

Riječ je o potpunoj izmišljotini. Naime, 1918. godine španska gripa odnijela je između 20 i 50 miliona života širom svijeta. Tada nisu postojali efikasni lijekovi niti vakcine za borbu protiv bolesti. U članku objavljenom na web stranici History Channel 19.5.2020. godine navodi se: 

Pandemija španske gripe 1918. godine, najsmrtonosnija u istoriji, zarazila je oko 500 miliona ljudi širom svijeta - oko jedne trećine stanovništva planete - i ubila oko 20 do 50 miliona ljudi, uključujući oko 675.000 Amerikanaca. Gripa je 1918. prvi put primijećena u Evropi, Sjedinjenim Američkim Državama i dijelovima Azije, prije nego što se brzo proširila svijetom. U to vrijeme nije bilo efikasnih lijekova ili vakcina za liječenje ovog ubojitog soja gripe. Građanima je naređeno da nose maske; škole, pozorišta i firme bile su zatvorene, a tijela gomilana u improviziranim mrtvačnicama, prije nego što je virus završio svoj smrtonosni globalni pohod.

Španski grip je bio uzrokovan virusom životinjskog porijekla, H1N1, kako se navodi na web stranici CDC-a: 

Pandemija gripe 1918. bila je najteža pandemija u novijoj historiji. Uzročnik je virus H1N1 sa genima ptičjeg porijekla.

Činjenica je da vakcine za ovaj virus nisu postojale 1918. godine, stoga je tvrdnja da je takva vakcina ubila 50 miliona ljudi nesuvisla.

Tvrdnje da su virusi rastvor koje tijelo pravi da bi se riješilo toksičnog otpada, da se ne mogu prenositi sa životinje na čovjeka, te da je jedini način da se prenesu putem ubrizgavanja u krvotok ocjenjujemo kao lažnu vijest i pseudonauku

Tvrdnje da su SIDA i svinjski grip stvorene u laboratoriji ocjenjujemo kao lažnu vijest i teoriju zavjere.

Ocjenu lažna vijest dajemo i tvrdnjama da je 1976. godine 2.300 ljudi umrlo od posljedica vakcinisanja protiv svinjskog gripa u Americi, te da je 50 miliona ljudi ubijeno vakcinom protiv gripa proizvedenom 1918. godine.

(Nerma Šehović, Raskrinkavanje.ba)

Pogledajte originalne članke