Populariziranje vjere je sasvim legitimna praksa, garantirana slobodom vjeroispovjesti. Međutim, članak pod naslovom „Da li je NASA sakrila činjenice o noći Lejletul-kadr?“ rijetko je ilustrativan primjer pokušaja dokazivanja vjerske dogme korištenjem pseudonaučne argumentacije. Na našem jeziku se prvobitno pojavio na portalu “Saff” 21. jula 2014. godine, a od tada se prenosi po različitim internet stranicama i na Facebooku.
Saffov članak temelji se, između ostalog, na tvrdnjama za koje se navodi da ih je iznio izvjesni James M. Karner.
James M. Karner, jedan od znanstvenika iz oblasti astronomije i svemirskih istraživanja, nije mogao doći k sebi od ushićenja, nakon što ga je njegovo znanje odvelo do novog svjedoka u svemiru da mu kaže da je islam istinska vjera. Desilo se to onda kada je dokazano da su kosmičke zrake mnogo opasnije po Zemljin atmosferski omotač od nuklearnih zraka i da je njih nemoguće proći svemirskim letjelicama, jer spaljuju sve što dodirnu, osim kroz jedan jedini prozor u omotaču kojeg su otkrili astronomi i dali mu ime 'Van Allen'. Međutim, Karner je ubrzo shvatio da to nije nikakvo novo otkriće, jer se taj isti ”prozor” spominje u knjizi muslimana, Kur'anu, u ajetu: ”Kad bismo njih radi kapiju na nebu otvorili i oni se kroz nju uspinjali, opet bi oni, zacijelo, rekli: ‘Samo nam se pričinjava, mi smo ljudi opčinjeni!”’ (El-Hidžr, 14.-15.)
U potrazi za Jamesom M. Karnerom, pronašli smo istoimenog doktora nauka koji je svoju doktorsku disertaciju radio 2003. iz oblasti komparativne planetarne mineralogije. Već je dugo jedan od vodećih ljudi ANSMET programa (Antarctic Search for Meteorites) koji tokom ljetnih mjeseci na Antarktiku traže meteorite. Preko “Case Western Reserve University”, koji je korisnik NASA-inog granta za program ANSMET, stupili smo u kontakt sa dr. Jamesom M. Karnerom i pitali ga da li je ikada iznio navode koji su objavljeni u Saffovom članku. Odgovor je jednostavan. Ne.
Tvrdnja o “prozoru Van Allen” koja pripisana dr. Karneru, netačna je na više nivoa. Za početak, “Van Allen” nije nikakav “prozor”, već su u pitanju pojasevi zračenja nazvani prema fizičaru Jamesu Van Allenu koji ih je otkrio 1958. godine. Van Allenovi pojasevi zračenja su područja oko Zemlje u kojima se, zbog djelovanja Zemljinog magnetnog polja, električki nabijene čestice kreću velikim brzinama, tvoreći snažan izvor elektromagnetskoga zračenja. Ovo elektromagnetno polje odbija energetske čestice koje dolaze u solarnim vjetrovima i tako štite Zemljinu atmosferu od uništenja. Zbog velike prodorne moći čestica u Van Allenovim pojasima, moguća su oštećenja svemirskih letjelica, međutim apsolutno je netačno da spaljuju sve što dodirnu, ili da postoji “prozor” u kom se to ne dešava. Sve Apollo misije koje su stigle do Mjeseca morale su proći kroz taj pojas, a astronauti su bili izloženi oko 23 puta manjoj količini radijacije u odnosu na onu koja se smatra smrtonosnom dozom.
U Saffovom tekstu se dalje objašnjava kako se “imaginarni” Karner, nakon primanja islama, još više posvetio svojoj struci u Američkoj svemirskoj agenciji ”NASA”, te je istraživanje nastavio fokusirajući se na „fenomen ljubljenja Crnog kamena“.
Karner je nastavio svoj istraživački pohod, ali sada preko islama, pa je pokušao dokučiti i interpretirati fenomen ljubljenja Crnog kamena (Hadžerul-esved) koji se nalazi u Ka'bi, i otkrio je da Crni kamen registruje i ”zapisuje” svakog hodočasnika koji, u toku obreda obilaska oko Ka'be (tavaf) poljubi Crni kamen ili pokaže svojom rukom prema njemu. Otkrio je, na osnovu analize uzorka Crnog kamena, da on emitira 20 nevidljivih zraka u različitim smjerovima putem kratkih talasa, a svaka ta zraka prodire kroz 10.000 ljudi. U kontekstu Karnerovog otkrića, valja spomenuti i riječi imama Šafije koji je rekao da: ”Crni kamen pamti svakog hodočasnika, svejedno hodočastio on Ka'bu radi hadža ili radi umre, i registrira njegovo ime samo jedanput, stavljajući znak na osnovu broja krugova koje hodočasnik napravi oko Ka'be.”
To isto potvrdio je i egipatski znanstvenik dr. Abdul-Basit Muhamed Sejjid, direktor Instituta za proučavanje znanstvene nadnaravnosti Kur'ana u Egiptu.“
Ovaj dio priče “Saff” je reciklirao i u članku pod naslovom “Crni kamen u Kabi pamti svakog hodočasnika i registrira njegovo ime”, koji je objavljen prošle godine.
Trenutno ne postoji ni mikroskopska niti hemijska analiza “Crnog kamena”. Jedini dokaz koji članak navodi za tvrdnju da crni kamen emituje „20 nevidiljivih zraka“ je intervju izvjesnog dr. Abdul-Basit Muhamed Sejjida, direktora Instituta za proučavanje znanstvene nadnaravnosti Kur'ana u Egiptu. Znanstvena nadnaravnost sama po sebi nije moguća: ako je nešto znanstveno, ono samim tim nije nadnaravno; i obratno, nadnaravnost poriče mogućnost naučnog poimanja. Prema ovom članku, navodni Karner je došao do kamena kroz niz događaja koji su ravni špijunskoj priči:
Na osnovu tog uzorka, Karner je došao do rezultata o kojima je govorio dr. Abdul-Basit u svom intervjuu za novine ”Al-šuruk al-džezairijje”, u kojem je otkrio krađu komada Crnog kamena od strane Velike Britanije koja je ciljano angažirala svog čovjeka (špijuna) i poslala ga u Maroko, gdje je deset godina studirao arapski jezik, a zatim je otišao u Egipat da izvrši svoj zadatak. Naime, on se u Egiptu uvukao među hadžije, pa je, kada su bili u Mekki, sat prije zore iskoristio priliku, jer u to vrijeme, prije sto godina, nije bilo jake straže kod K'abe i tada je pojedinac sâm mogao tavafiti i obilaziti oko Ka'be. Taj špijun je otkinuo tri mala komadića Crnog kamena s ciljem da Englezi saznaju stvarnu istinu o tom kamenu. Dvanaest godina nakon toga, Britanski muzej objavio je da Crni kamen (Hadžeru-l-esved) nije iz Sunčevog sistema i da muslimani, prilikom hodočašća, ljube kamen koji ne dolazi iz Sunčevog sistema. To je priča koju je Karner slušao nakon što je primio islam, pa je on posjetio Britanski muzej i uzeo je uzorak Crnog kamena kolik’ zrno leblebije koji je otkinuo uz pomoć lasera, kako bi dokazao svoje otkriće. Priču o krađi komadića Crnog kamena, koju je organizirala Velika Britanija, spominjali su i prepričavali mnogi znanstvenici među kojima i poznati egipatski geolog Zaglul Nedždžar, koji je sa potpunim ubjeđenjem tvrdio da je taj engleski špijun primio islam i da je napisao knjigu ”Put u Mekku” u kojoj je obznanio svoju pokornost Gospodaru svih svjetova, Allahu, dž.š.“
Iz ovog pasusa možemo utvrditi da su priču o krađi Crnog kamena “prepričavali” jako loši naučnici, jer je nigdje nisu zapisali, niti su prijavili krivično djelo krađe. Štaviše, jedina zapisana krađa desila se u 10. vijeku nove ere, pa samim tim “Karner” nije mogao uzeti uzorak iz Britanskog muzeja, jer takav uzorak ne postoji. U Britanskom muzeju postoje fragmenti crnog kamena od kojeg je bila napravljena skulptura sa prikazom Sfinge iz grčke mitologije. Jedina poveznica između ova dva kamena je boja.
S obzirom na to da nikakva analiza nije napravljena, o porijeklu “Crnog kamena” je teško govoriti. “Ono što imamo su izvještaji iz ranijih perioda kada su neki autori na kratko vrijeme imali uvid u vanjsku strukturu i neke karakteristike Crnog kamena”, kaže Alan Ćatović, autor popularno-naučnih knjiga “Naš svemir” i “Alhemičari univerzuma”. “Postoji nekoliko hipoteza o porijeklu Crnog kamena na Kabi u Meki, od kojih neke smatraju da se radi o kamenom meteoritu (Paul Partsch 1857, W. Cambell Smith (1932), Philip k. Hitti 1937), no, geolozi su uglavnom skeptični prema hipotezi o meteoritskom porijeklu.”
Za provjeru tvrdnje da Crni kamen nije iz Sunčevog sistema, kontaktirali smo astronoma i predsjednika Astronomskog društva “Orion” iz Sarajeva, Muhameda Muminovića, koji nam je pojasnio da astronomi do sada nisu otkrili niti jedan meteorit koji je došao iz međuzvjezdanog prostora, odnosno da nije porijeklom iz našeg Sunčevog sistema. “Obzirom na enormne praznine koje postoje između zvijezda, smatra se da su šanse da nas pogodi meteorit koji potječe iz nekog drugog planetskog sistema gotovo ravne nuli”, objašnjava Muhamed.
Meteoriti
Većina meteorita su komadići asteroida koji su se fragmentirali davno u asteroidnom pojasu (između Marsa i Jupitera). Meteoroidi mogu nastati i od kometa, dok drugu grupu sačinjavaju meteoroidi nastali od asteroida. Komete stvaraju meteoroide tako što se prilikom približavanja Suncu zagrijavaju i gube dio svoje mase (zaleđeni komadi stijena i prašine). Kada meteoroid bude privučen gravitacijom Zemlje, on se prilikom prolaska kroz atmosferu zagrijeva i, u slučaju da nema dovoljno veliku masu, sagorijeva, ostavljajući svijetli trag. Tu pojavu zovemo meteor (kolokvijalno “zvijezda padalica”). U slučaju da meteor “preživi” prolazak kroz atmosferu i padne na Zemlju nazivamo ga meteorit. Pored kometskog i asteroidnog porijekla, ima dokaza da neki (rijetki) meteoriti, nađeni na Zemlji, potiču sa Marsa i Mjeseca.
Na kraju priče dolazimo do tvrdnje koja je stavljena u naslov članka.
Karner je nastavio sa svojim otkrićima, pa je tako otkrio tajnu sigurnosti i smiraja u noći Lejletul-Kadr (...) Naučno je dokazano da se na Zemlju obruši i padne u jednom danu, od jacije do sabaha (zore), između 10.000 i 20.000 meteora, osim u noći Lejletul-kadr, u kojoj se na Zemlju ne spuštaju i ne padaju nikakve zraka. I to je upravo potvrdila 'NASA.' (...) Znanstvenik Karner otkrio je i to da su ljudi iz Agencije za svemirska istraživanja 'NASA', još prije deset godina otkrili ovu tajnu noći Lejletul-kadr, ali je nisu obznanili bojeći se da zbog toga ljudi prime islam.
Zanemarujući činjenicu da nam je dr. Karner javio da ovo nisu njegovi navodi, detaljnom pretragom Interneta nismo našli ni jedan jedan slučaj u kojem je izvješteno da su meteori prestali “bombardovati” Zemlju. Sve što je naučno dokazano moguće je provjeriti, pa smo zamolili astronoma Muhameda Muminovića za provjeru ovog navoda. “Meteori neprekidno prodiru kroz Zemljinu atmosferu. Većina onih manjih sagori u gornjim slojevima atmosfere. Oni koji dospiju do tla mogu biti veličine zrna riže i manji i takvih u prosjeku padne nekoliko hiljada svaki dan. To su naravno statističke procjene. Obzirom na ogromne vodene površine na Zemlji većina njih pada u mora i okeane. Samim tim ne postoje nikakvi periodi ili dani kada se to ne dešava, jer je to kosmički proces koji se zbiva milijardama godina”, objašnjava Muminović.
Postoje i posebni meteorski rojevi, poput augustovskih Perzeida koji predstavljaju najgušći meteorski potok. Perzeidi, kao i drugi meterski rojevi, pojavljuju se svake godine u određenom periodu. Zanimljivo je napomenuti da se Lejletul-kadr ponekad poklapa upravo sa avgustovskim Perziedama (takav je slučaj bio 14.8.2012. i 3.8.2013.) ali nigdje nije zabilježeno da je na te datume prestala spektakularna “meteorska kiša”. Perzeidi su meteorski roj koji je vidljiv od 25. jula do 20. avgusta svake godine.
Kao što ni meteori ne prestaju bombardovati Zemlju, tako je i sa kosmičkim zrakama za koje Muhamed Muminović kaže da su to zapravo elementarne čestice ogromnih energija: “Njima je naša planeta bombardirana svakog trena i to iz svih pravaca u svemiru. Oko 90% čestica koje grade kosmičke zrake su protoni, odnosno jezgra vodika. Oko 9% sastava su jezgra helija, a preostalih 1% čestica su teža jezgra, elektroni i neke antičestice. Zemljina atmosfera nas uspješno štiti od njihove razorne moći. Postoji nekoliko opservatorija u svijetu koje se bave isključivo istraživanjem kosmičkih zraka i nikada nije utvrđeno da kosmički zraci prestaju bombardovati Zemlju”.
S obzirom na to da su udari meteora u zemljinu atmosferu vidljiva pojava svima, a ne samo NASA-i, zavjera tako velikih proporcija je nemoguća, jer u nebo svake noći gledaju kako naučnici, tako i astonomi amateri.
Pored toga što su sve tvrdnje koje su predstavljene kao “naučne” u potpunosti pogrešne, nismo uspjeli potvrditi čak ni postojanje dr. Abdul-Basit Muhameda Sejjida kao direktora Instituta za proučavanje znanstvene nadnaravnosti Kur'ana u Egiptu. Pronašli smo navode da u Egiptu postoji dr. Abdul-Basitu Muhamed Sejjid koji je doktor medicine, za kog se navodi da je, inspirisan Kur’anom, napravio kapi za tretiranje katarakte. U potrazi za izvorom čitave priče, preko foruma iz Južnoafričke republike i bloga Elders of Zyon, došli smo do članka na arapskom jeziku iz 2012. godine. Prije njega nismo našli ništa objavljeno na ovu temu.
Obratili smo se redakciji portala "Saff" sa upitom za izvor ovog članka, ali do momenta objavljivanja nismop dobili nikakav odgovor.
Čitav članak je pokušaj da mišljenja, stavove, vrijednosti, i u ovom slučaju, dogme, dobijene nenaučnim metodom, predstavi kao naučna otkrića ili činjenice, što ocjenjujemo kao pseudonauku. Zbog neistinitog i neprovjerljivog opisa pojava i događaja, te njihovog predstavljanja kao dijela ili rezultata skrivenog plana, članak dobija i ocjenu teorija zavjere i lažna vijest.
(raskrinkavanje.ba)
Mail dr. Jamesa Karnera
Ja jesam James Karner koji radi na identifikaciji meteorita i jesam jedan od glavnih istraživača na projektu “Antarctic Search for Meteorites” (ANSMET), čije istraživanje finansira NASA. Međutim, nikada nisam komentarisao Lejletul-kadr, islam ili bilo koju sličnu temu, niti sam ikada intervjuisan u vezi sa takvim temama.