U vodu je prvi uskočio 21-godišnji student elektrotehnike iz Čačka, Stevan Stevica Tomašević, i ubrzo nakon toga bio napadnut. Napad je bio smrtonosan već u prvom naletu jer je od strahovitog ugriza morske nemani mladić bio gotovo prepolovljen.
VELIKA BIJELA AJKULA. Prema tvrdnjama lokalnih ribara, Tomaševića je napala velika bijela ajkula koja je navodno bila dugačka čak 6,5 metara. Prema sjećanjima starijih Budvana, doplivala je u crnogorsko podmorje za jednim američkim brodom, piše Mondo.
Familija i prijatelji ovog mladića isplovili su čamcima do mjesta nesreće i oprostili se od njega bacivši cvijeće i vijence u more. Mjesec nakon tragedije, pri vrhu visoke stijene koja se uzdiže iznad uvalice na rubu plaže Mogren, familija mladića postavila je spomen ploču koja i danas stoji na istom mjestu, ali se natpis više ne vidi.
Na tabli je ispisano: “U uvali iza ove stijene, kupajući se sa drugovima, 13 VII 1955 izgubi život Stevan – Stevica Tomašević, student elektrotehnike iz Čačka, u svojoj 22 godini, kao žrtva morske nemani. Neutješna porodica i drugovi”.
O ovom događaju mediji nisu izvještavali! Prvi tekst posvećen ovom događaju koji može da se nađe u arhivi bio je članak objavljen u Pobjedi od 14.08.1955. godine, a bio je posvećen postavljanju spomen table. Tek u trećoj rečenici spominje se kako je mladić stradao. “Nesrećni mladić koji je u Budvi ljetovao u koloniji studenata, nastradao je prilikom kupanja od morskog psa”, pisalo je list.
Zaključuje se da napad ajkule na čovjeka nije u ono vrijeme bila “društveno-podobna tema” da bi mediji o tome izvještavali. Čak i kada se pominjala nesreća kod Mogrena, to je bilo tek uzgred, bez osnovnih informacija i uglavnom uz netačne podatke.
POSTOJI LEGENDA po kojoj je mladić skočio sa stijene direktno u čeljusti nemani koja ga je nakon toga progutala, a njenom nastajanju je vjerovatno doprinio ovakav odnos medija.
U skoro svim verzijama ove priče, mladić je bio žrtva velike bijele ajkule. Ova ajkula veoma rijetko zalazi u Jadransko more, a još rijeđe prilazi obali. Prije 16 godina na pučini je mladunče ove nemani izvukao poznati budvanski ribar Ilija Rafailović.
OSTALI SLUČAJEVI. Prema hrvatskim medijima iza svih smrtonosnih napada ajkula na istočnoj strani Jadrana stoji upravo velika bijela ajkula. Zanimljiv je podatak da su sve žrtve stradale od napada ajkule bili turisti!
Prvi registrovani napad se desio u Kraljevici 21.08.1934. godine, a žrtva je bila 17-godišnja Verica Novak iz Ljubljane. Mještani su rekli su je ribari upozoravali na ajkulu, ali da ih nije čula. Tijelo djevojke nije nikada pronađeno.
Ubrzo poslije tragedije kod Mogrena, od napada ajkule kod Opatije stradala je 32-godišnja Njemica Karla Podzun, koju je ajkula napala nekoliko metara od obale. Nakon prvog ugriza počela je da vrišti, ali prije nego što je iko stigao da joj pomogne ajkula je uspjela da je odvuče u dubinu.
Studentu iz Beograda pet godina kasnije, nedaleko od ovog mjesta, ajkula je otrgla obje noge i dio ruke.
Novi smrtonosni napad desio se opet pet godina kasnije, a tada kod Bakra stradao je 33-godišnji Čeh Jozef Treliac. Dok je plivao uz ribarsku mrežu sa ulovom tuna napala ga je bijela ajkula. Uspio je nekako da se dovuče do obale ali je ubrzo preminuo u bolnici.
Sljedeća nesreća se dogodila u Istri, septembra 1917. godine, a tada je žrtva bio poljski turistaStanislav Klepa. Ajkula mu je odgrizla obje noge, pa je iskrvario na putu do bolnice.
Posljednji smrtonosni napad velike bijele ajkule desio se 10.09.1974. godine kod Omiša, a tada je žrtva bio 21-godišnji Nijemac Rolf Šnajder.
Na istočnoj strani Jadrana zabilježen je još samo jedan napad ajkule koji nije bio smrtonosan. Desio se kod Visa 06.10.2008. godine. Slovenskog turistu Damjana Peseka ajkula je ugrizla za lijevu potkoljenicu.
Prirodni plijen velike bijele ajkule je tuna. To je jedna od rijetkih riba koja se posljednjih godine češće susreće u crnogorskom akvatoriju.