U svakom slučaju, sigurno je da je ovaj kineski travar i majstor borilačkih veština doživeo duboku starost. Prema nekim izvorima, on je doživeo 197 godina, dok postoje i navodi da je živeo neverovatnih 256.
O dugovečnosti Li Čing Juena pisao je NJujork tajms u izdanju iz 1933. godine, prema čijem članku je profesor Čengdu univerziteta Vu Čung Čeh pronašao dokaze.
U tim dokazima stoji da je Kineska carska vlada 1827. čestitala 150 rođendan Li Čing Juenu, kao i da je pronađen isti dokument iz 1877. u kojem mu se čestita njegov 200. rođendan i gde mnogi njegovi sugrađani svedoče o njegovoj dugovečnosti.
Isto tako, prema njihovim svedočenjima pronađenim u arhivama kineske vlade i medija, Li Čing Juen je svoju karijeru herbaliste započeo kada je imao samo 10 godina, otkada je sakupljao i proučavao biljke za dugovečnost i potenciju i primenjivao njihove blagodeti na sebe.
Čitavih 40 godina on je preživljavao na biljkama kao što su lingzi, godži bobice, divlji džinseng, gotu kola i mnoge druge dok je redovno pio pirinčano vino.
U svojoj 71. godini, tačnije 1749. godine pridružio se kineskoj vojsci gde je podučavao borilačke veštine. Ženio se čak 23 puta i imao preko 200 dece.
Takođe, naučio je da čita i piše kada je imao 10 godina i tada kreće na proputovanja po Kansu, Šansi, Tibetu, Anamu, Sijamu i Mandžuriji sakupljajući i proučavajući biljke. Prvih 100 godina radio je ovo da bi zatom prešao na prodavanje biljaka koje bi drugi sakupili.
Prema jednom od Lijevih potomaka, postojao je čak i jedan još stariji čovek, koji je živeo čak 500 godina a koji je Lija naučio tehnikama Či kunga, koji se koristi u kineskoj medicini i predstavlja koordinaciju različitih šema disanja sa raznim fizičkim stavovima i kretanjima tela.
Na samrti, 6. maja 1933.godine, Li je rekao jednostavnu rečenicu:
"Uradio sam sve što sam mogao za ovaj svet."