Nije tajna da je snaga Rusije u zajedništvu sa Ukrajinom i da ona samo sa njom predstavlja veliku svjetsku, a bez nje samo evroazijsku regionalnu silu.
“Snaga Rusije može biti potkopana samo ako se od nje odvoji Ukrajina”- Bizmark.
Ukrajina kroz istoriju nije nikada postojala kao nezavisna država, a ova današnja je nastala gasenjem Varšavskog ugovora i raspadanjem Sovjetskog saveza. Na ovim prostorima krajem X vijeka prvo nastaje Kijevska kneževina, temelj Ruske drzave i kolijevka ruskog identiteta i državnosti, koja se odrzava sve do sredine XIII vijeka.
Potom mongolske Zlatne Horde zauzimaju istočne a Poljsko-litvanska unija zapadne dijelove prostora tadašnju – Malorusiju. Onda sesredinom XVII vijeka kozačkim ustankom u centralnom prostoru stvara Zaporoska republika iliti Hetmanska država koja se održavado sredine XVIII vijeka, nakon čega se prikljucuju ojačaloj Ruskoj imperiji, koja objedinjuje zapadne i južne djelove ovog prostora sa crnomorskim primorjem.
Tokom I svjetskog rata zapadni djelovi zajedno sa Galicijom su u sastavu Austro-Ugarske, kasnije Poljske, a nakon Brest-litovskog sporazuma sve do 1922. i Njemačke. Nakon toga ulazi u sastav Sovjetskom saveza a poslije II svjetskog rata i velikih stradanja i dobijanja Krima, Hruščovljevim dekretom, zaokružuje današnji državni teritorij. Ukrajina stiče nezavisnost u avgustu 1991. a od jeseni 1992. je u Zajednici država – ZND.
Ukrajina je največa čisto evropska zemlja sa povrsinom od 603.550 km2 i oko 43,7 miliona stanovnika, godišnjim GDP oko 155,300 mlrd $ i GDP per capita 3,741 $, izvozom od 53,929 mlrd $ i uvozom od 49,220 mlrd $, i zaduženošću 60,78 odsto od GDP. Glavni spoljno trgovinski partneri su: Rusija, Kina, Njemačka, Poljska, Bjelorusija, Italija i Turska. (izvor. World bank 2020.) Energetski i sirovinski Ukrajina je gotovo zavisna od Rusije dok je njena privredna naslonjenost još kompleksnija i od samih resursa. Donski industrijski bazen na istoku je centar metalurgije i mašinogradnje i jedna od najvećih industrijskih oblasti svijeta, a nekada je bio centar vojne industrije Sovjetskog saveza. Napomena: 7,1 % površine Ukrajine pripada Krimskoj republici kao i trećina oblasti Luganske i Donbasa.
Graniči sa sedam evropskih država, a najduza drzavna granica je na istoku sa Rusijom 1.576 kilometara i na sjevero-istoku sa Bjelorusijom 891 km.
Dvije trećine zemljišta je poljoprivredno obradivo, a od čega je 58 % visoko rodna “crnica”. Napomena: Oblasti pod “crnicom” su bile žitnica nekadašje Rusije i Sovjetskog saveza. Njenim prostorom protiče i sedam rijeka, a najduže su Dnjepar 2.287 km i Dnjestar 1.411 km. Izlazi i na dva topla mora, Crno i Azovsko, što joj daje dodatni geopolitički značaj.
Po državnom uređenju Ukrajina je polupredsjednička parlamentarna republika. Parlament – Vrhovna Rada broji 450 poslanika, a vlada u Kijevu 17 ministarstava. Administrativno je podjeljena na 24 oblasti, 2 opstine sa statusom oblasti i 1 autonomnu republiku. Napomena. SAD i zemlje Zapada nisu priznale odvajanje i proglasenje “Autonomne Republike Krim” i “Saveznog grada Sevastopolja” 2014.
Ukrajinci čine 77 % stanovništva, Rusi 18 % a svi ostali 5 %. Službeni jezik je ukrajinski 68 % dok Ruski jezik koji je u širokoj upotrebi i govori oko 30% stanovništva.
Rusi žive uglavnom u istočnom industrijskom dijelu zemlje oko Harkova i oblastima Donbasa i Luganska. Napomena: Sve do Oktobarske revolucije 1917. ruski narod se dijelio na tri grupacije: Velikoruse-današnje Ruse, Maloruse – današnje Ukrajince i Bjeloruse koji su zadržali svoj naziv.
Veliki knez Vladimir Krstitelj je prihvatio pravoslavno hrišćanstvo krajem X vijeka, a većina Ukrajinaca se izjasnjava kao hrišćani 88 %. Bogosluženje se provodi u četiri odvojene crkve. Najstarija je Ukrajinska pravoslavna crkva kao dio Moskovske patrijaršije i Ruske pravoslavne crkve sa 9 miliona vjernika, a najveća Ukrajinska pravoslavna crkva – Kijevske patrijarsije sa 17 mil vjernika je nastala nakon raspada SSSR 1995. i priznata od Vaseljenskog patrijarha tek 2019. Na zapadu zemlje ima Autokefalna Ukrajinska pravoslavna crkva nastala 1919. kao odgovor na Oktobarsku revoluciju i Grko-katolička – Unijatska crkva sa sjedištem u Lavovu.
“Ko vlada Istočnom evropom vlada Heartlendom, ko vlada Heartlendom, vlada svjetskim ostrvom – Evropa i Azija, a ko vlada svjetskim ostrvom, vlada svijetom”- H. Mackinder.
Pristup i kontrola energetskim resursima, upravljanje globalnim finansijskim tokovima i sistemima, ekonomska, vojna i politička premoć, neizostavni su geopolitički izazovi velikih sila kojima se određuje njihova sudbina, ali i sudbina svijeta. Rusija kontroliše najveći dio evroazijskih resursa nafte i prirodnog gasa. Izgradnjom novih energetskih puteva “Sila Sibira”, “Turski tok” i “Sjeverni tok 2”, uspostavljena je arterija Heartlenda XXI vijeka koja bi trebala snadbjevati Evropsku uniju na zapadu, Kinu na istoku i Tursku na jugu. Napomena. Procjena je da bi iz ovih izvora EU trebala pokrivati 35 % a Kina 10 % potreba nafte i gasa. (izvor. Izvjestaj BP).
“Energetski resursi u našem svijetu postaju primarni instrument u borbi za svetsku dominaciju”– A. Dugin.
Ukrajina kroz istoriju nikada nije bila homogena zemlje a njene manjkavosti, uvećavane kroz post-sovjetku tranzicionu eru, su iskorištavane za podsticanje nacionalnih i regionalnih animoziteta.
Formulisanjem osnovnih principa indentiteta Ukrajine u svojoj knjizi “Ukraina is Not Russia” 2003. bivsi ukrajinski predsjednik Leonid Kuchma je na neki naćin pokrenuo tzv. “Orange revolution” koja je kulminirala 2014. državnim udarom, smjenom pro-ruskog predsjednika V. Yanukovych-a, i novom pro-Zapadnom i anti-Ruskom vladom. Odgovor je uslijedio kroz aneksiju Krimskog poluostrva i proglašenje “Autonomne Republike Krim” i “Saveznog grada Sevastopolja” kao iodvajanje dijelova regiona Donbasa i Luganska.
Osam godina kasnije, Ukrajina je u središtu sukoga podijeljena i zavađena, u središtu deindustrilizacije i depopulacije sa rangom druge najsiromašnije države Evrope. Napomena: Prema podacima vlade u Kijevu od 2001. zemlju je napustilo oko 11 miliona stanovnika, najvise u Rusiju i Poljsku.
“George, morate shvatiti da Ukrajina nije čak ni drzava. Dio njene teritorije je u istočnoj Evropi a veći dio je dat nama”, upozorio je ruski predsjednik V. Putin američkom predsjedniku G. W. Busha nakon odluke Aliance da pozove Ukrajinu da im se pridruzi, na NATO summit-u u Bukurestu 2008. “Mi smo jedan narod“, ponovio je u julu ove godine, govoreci o istorijskom jedinstvu Rusa i Ukrajinaca, insistirajuci na njihovom kulturnom i vjerskom jedinstvu, i okrivljujuci Zapad za pokušaj odvlačenja Ukrajine od Rusije.
Hladni rat je okončan “uglavnom mirno” njemačkim ujedinjenjem, raspuštanjem Varsavskog ugovora i raspadom Sovjetskog saveza.
U diplomatskim krugovima se govorkalo da je tadašnjem sovjetskom predsjedniku M. Gorbachevu, pored izdašnih kreditnih linija za “rusku perestrojku”, obećano i da se NATO neće širiti dalje prema istoku. Da su priće jedno, a stvarnost nesto sasvim drugo, najbolje svjedoče činjenice siromašenje ruskog drustva, tajkunizacije ekonomije, i promptno prihvatanje pod okrilje Aliance baltičkih drzava (Litvanije, Letonije i Estonije).
“Širenje NATO dalje prema istoku je crvena linija za Moskvu, a potencijalno pristupanje Ukrajine bloku pod vodstvom SAD je neprihvatljivo”, izjavila je nedavno potparolka ruskog ministarstva inostranih poslova M. Zaharova, upozorivši na “ozbiljne negativne posljedice” u slučaju pogoršanja stanja na granici između Rusije i Ukrajine. Od okoncanja Hladnog rata, Rusija je vise puta uvjeravana da se nadležnosti NATO i vojne snage neće pomjerati prema istoku ali sva ta obećanja su zaboravljena i neispunjena, što je rezultat trenutne tužnog stanja evropske bezbjednosti.”
“Ukrajina kao suverena država ima pravo da donosi vlastite odluke i Alianace nece stavljati veto na buduci status Ukrajine”, odgovorio je generalni sekretar Aliance J. Stoltenberg sa nedavno održanog sastanka ministara inostranih poslova njenih članica u Rigi.
Za ruskog predsjednika V. Putina, koji je tokom proteklih 20 godina dobrim dijelom uspio zaustaviti urušavanje ruskog društva, proces raspada Sovjetskog saveza nije završen i on svoju misiju vidi u okupljanju i povratku ruskih teritorija koje su na raznim istorijskim raskrsnicama, izgubljene kroz rat ili drzavni kolaps. U saopštenju ministarstva inostranih poslova Rusije nakon virtuelnog sastanka predsjednika SAD i Rusije, održanom prije par dana, traženo je u interesu evropske sigurnosti, službeno odricanje odluke NATO summit-a u Bukurestu iz 2008.po kojoj bi Ukrajina i Gruzija postale šlanice Aliance“.
Prema objavljenim informacijama američke obavjestajne zajednice i procjena direktora CIA-e W. Burnsa, prijetnja sankcijama ne utiče mnogo na rusko vojno grupisanje na istočnoj granici Ukrajine, i ukoliko zahtjevi Rusije ne budu prihvaćeni, kako oni kažu, sukobi se mogu očekivati krajem januara 2022.
Na nedavnom sastanku ministara inostranih poslova clanica Aliance u Rigi rečeno je, pored ostalog, i da se Zapad plaši ruskog pokretanja cyber i hibridnih ratova, ali i nekih drugih akcija protiv njenih članica, misleći prije svega na susjedne baltičke države.
Iz Vašingrona i Brisela se prijeti Rusiji produženjem starih i uvođenje novih ekonomskih sankcija koje bi se pored ostalog odnosile, na prekid ruskog bankarskog sistema i prekid međunarodnog sistema pla
anja – Swift, na sprječavanje otvaranja ruskom gasovoda “Sjeverni tok 2”, na određene mjere prema ruskom suverenom fondu – RDIF, kao i na ograničavanje rada banaka koje konverzuju Ruske rublje u starnu valutu.
PROČITAJTE JOŠ
- Indo-pacifički hladni rat u nastajanju
- BOREL PORUČUJE “EU ne želi da Bjelorusija postane nova Ukrajina”
- POSTIGNUT MIROVNI SPORAZUM Ukrajina i Rusija dogovorile obustavu vatre do Nove godine
Imajući u vidu dijametralno suprostavljene stavove i interese članica Unije po mnogim pitanjima kao i da migrantska kriza duž granice između Bjelorusije i Poljske zamagljuje pogled Brisela ka Ukrajini, da je Berlin tek izabrao novu koalicionu vladu, da je Pariz zaokupljen predstojećim predsjedničkim izborima, da se London još uvijek suočava sa posljedicama Brexita, a da su na drugoj strani, Rusija i Kina u međuvremenu izgradile vjerovatno najbolje odnose kroz svoju dugu istoriju, onda diplomatske spekulacije “kako je ovo pravo vrijeme za Rusiju da podigne ulog u Ukrajini i da se vrati za pregovarački sto velikih igrača”, imaju osnova za ozbiljno razmišljanje.
Amerikanci su tajming za neki prodor u srce evroazije odavno propustili. Njihov novi geopolitičkih fokus je na Indo-pacifiku i uređenju odnosa sa Kinom. Mada je prema optužbama svog predhodnika D. Trama, Bajden veoma dobro upoznat sa ukrajinskim dešavanjima, on zaokupljen unutrašnjim problemima, polarizovanim i disfunkcionalnim političkim okruženjem ne pokazuje neki veliki interes za Ukrajinom.
Zapad je Ukrajini puno toga obećao, ali malo šta i ispunio, tako je ona danas na velikim izazovima. Dmytro Kuleba, ministar inostranih poslova Ukrajine u svom autorskom tekstu Foreign Affairs od prije para dana o aktuelnoj krizi pored ostalog kaže da se evromajdanski protesti 2013. nisu odnosili na vojnu alijansu nego na ekonomsku i političku integraciju sa EU, da Ukrajinci nikada neće odustati od integracije sa Zapadom, i da Rusija planirala blic-krig sa krajnjim ciljem podjele Ukrajine na pola i uspostavljanja marionetske drzave pod nazivom “Novorossiya” u osam istočnih regiona Ukrajine.
“Biti neprijatelj Amerike je opasno, a biti prijatelj je pogubno”– H. Kissinger.
(MSc Branko T. Nešković, bivši ambasador BiH u Ujedinjenom kraljevstvu Velike Britanije i Sjeverne Irske i Republici Rumuniji