Davali su im plin i druge stimulanse kako bi ostali budni. Na početku eksperimenta im je obećana sloboda ako uspiju ostati budni punih 30 dana.
U početku je sve bilo normalno
Znanstvenici su ih promatrali kroz dvostruko staklo smješteno iza ogledala, a soba je bila ozvučena kako bi se mogli pratiti njihovi razgovori. U početku, sve je bilo normalno, no već petog dana moglo se primijetiti da je razina stresa porasla. Potom su međusobno prestali pričati jedni s drugima, a u mikrofon su počeli šaptati kompromitirajuće stvari jedni o drugima.
profimedia (ilustracijia)
Devetog su dana počeli vrištati. Dvojica među njima satima su trčali po sobi i urlali bez prestanka. Ni ponašanje ostalih nije bilo ništa manje zabrinjavajuće. Počeli su drapati stranice iz knjiga i fekalijama ih lijepiti na ogledalo pa ih znanstvenici više nisu mogli promatrati.
Kada su već mislili prekinuti eksperiment, situacija se naglo smirila. Tri dana nisu urlali, niti razgovarali pa su odlučili ući u sobu. Preko razglasa su im poručili da je eksperiment gotov. Naredili su im da legnu na pod i obećali da će ih pustiti na slobodu ako učine ono što im kažu. Glas iz sobe im je na to odgovorio:
"Više ne želimo da nas oslobodite."
Idućih nekoliko dana, znanstvenici su razmišljali o sljedećem koraku, a 15. dana su zaključili da će prekinuti pokus. U sobu je pušten svjež zrak kako bi isparili plinovi za stimulaciju nesanice. Zatvorenici su shvatili da će ih uskoro osloboditi, no uopće nisu djelovali sretno zbog toga. Naprotiv, počeli su vrištati i moliti znanstvenike da im vrate plin za stimulaciju. Kada su vrata otpečaćena, u prostoriju je ušla vojska i zatekla uznemirujuć prizor.
Osakaćena tijela
Jedno mrtvo tijelo ležalo je na podu u lokvi krvi. S lica su mu nedostajali koža i meso. I drugi su bili osakaćeni, a ono što je bilo najjezivije, činilo se da su si ozljede zadali sami, svojevoljno. Abdomen im je svima bio otvoren i proždirali su vlastito meso. Četvorica koji su bili i dalje na životu grozničavo su se opirali pokušajima da ih se iznese iz prostorije. Jedan od njih izgubio je previše krvi i umro nakon što je tri minute tijelom udarao u zid u pokušaju d aizbjegne izvlačenje.
profimedia (ilustracijia)
Ostali su hitno prebačeni u bolnicu. Kada su liječnici pokušali operirati jednog zatvorenika, imao je toliki strah od anestezije da se pokušao otrgnuti sve dok nije slomio većinu kosti. Kada su mu konačno uspjeli ubrizgati anestetik, srce mu je stalo i umro je na bolničkom stolu.
Preostala dvojica operirana su na živo. intenzivna bol im uopće nije smetala i luđački su se smijali što je izluđivalo liječnike. Kada su ih upitali zbog čega se žele vratiti u sobu za eksperiment, obojica su odgovorila:
"Moram ostati budan."
Sve je zataškano
Znanstvenici su ih namjeravali eutanazirati, no s vrha im je naređeno da se pokus nastavi. Štoviše, dobili su naputak da trojica znanstvenika uđu u sobu sa zatvorenicima za kaznu zbog loših rezultata eksperimenta.
U tom je trenutku vođa tima znanstvenika poludio. Uzeo je pištolj, ubio vojnog časnika koji je nadgledao eksperiment i jednog od preostalih zatvorenika. Uperio je potom pištolj u posljednjeg preživjelog i upitao:
"Tko si ti? Moram znati."
Muškarac se lukavo nasmiješio i odgovorio mu:
"Zar si zaboravio? Mi smo ti. Mi smo ludilo koje se krije u svima vama, ludilo koje čući u najdubljem kutku vašeg životinjskog uma, ludilo koje moli da bude oslobođeno. Mi smo ono što se svaku noć krije u vašim posteljama. Mi smo ono što uspavate svaku noć kada odlazite u luke snova u koje se ne možemo probiti", kazao je muškarac čudnim glasom, a znanstvenik ga je ubio metkom u srce. Kada je umirao, zatvorenik je prošaptao.
"Tako... Blizu...Slobodi..."
U tom trenutku upala je vojska. Znanstvenik je uhićen i poslan u Sibir, a čitavo znanstveno postrojenje spaljeno do temelja skupa s kompletnom dokumentacijom. Esksperimenti sa spavanjem više se nisu provodili, ali spomen na događaj ostao je u visokim vojnim krugovima i prerastao u legendu koja se prepričava i danas, a inspirirala je nekoliko horor filmova koji su danas hit na internetu.