Danas se bojim da broj smrtnih slučajeva uzrokovanih ljekarima ubrzano raste i sumnjam da ljekari već neko vrijeme ubijaju više ljudi od raka. Zaista, snažno sumnjam da su ljekari sada glavni uzrok smrti u zapadnom svijetu. Iz raznih razloga, nekih složenih a nekih jednostavni, moderna državna zdravstvena zaštita je danas nepopravljiva i ubija više ljudi nego što ih spašava.
Zdravstvena zaštita se mijenja fenomenalnom brzinom. Vlade zatvaraju male bolnice i odjele za hitne slučajeve i koncentrišu usluge u sve veće i veće bolnice. To se radi kako bi se zadovoljila EU čije birokrate vjeruju da je veliko lijepo, a veće je još ljepše. Pacijentima kojima je potreban ljekar opšte prakse se kaže da nazovu telefonom radi savjeta, umjesto da posjete ordinaciju.
Izgovor za ovo je da će spasiti planetu Zemlju smanjenjem upotrebe benzina. Pacijentima koji su povrijeđeni u nesrećama rečeno je da se najave telefonom i unaprijed dobiju dozvolu ako misle da bi ih trebali vidjeti na odjelu hitne pomoći. Sve ovo može zvučati bizarno, ali to je nažalost istina danas.
Danas je kompletna medicina samo u zarađivanju novca, a ljudi koji rade u državnom zdravstvu vođeni su isključivo samo jednom željom - da zarade više od ljudi koji rade u takozvanom privatnom sektoru. Ti problemi nisu novi. Još u julu 2011. u službenom britanskom izvještaju objavljeno je da menadžeri NHS-a (National Health Service) namjerno odgađaju operacije u nadi da će se pacijenti skinuti sa lista čekanja "bilo umiranjem ili plaćanjem vlastitog liječenja".
U izvještaju Komisije za saradnju i konkurenciju navodi se da je ova taktika jedna od mnogih koje koriste menadžeri NHS-a. U isto vrijeme, ljekarima opšte prakse je rečeno da su ograničeni u broju uputnica koje mogu izdati. Nakon što je godinama prijetio kolapsu, NHS se konačno raspadao. Veliki problemi se ignorišu i potiskuju, a oni koji ukazuju na njih bivaju odbačeni kao luđaci, heretici ili fanatici. Svako ko se usudi širiti istinu ili postavljati pitanja bit će podvrgnut kampanjama klevetanja.
Naša sloboda i sloboda govora su ugušeni međustranačkim konsenzusom i poslušnim medijima. Političari i komentatori koncentrišu svoje napore na uska, specifična pitanja. Velika pitanja, važna pitanja se nikada ne postavljaju. I tako, nije iznenađujuće, nema ni odgovora na njih.
Najpoznatija i najduže uspostavljena medicinska služba na svijetu, britanska NHS, sada se sastoji od slojeva administracije posvećenih obmanama i posvećenih principu ratobornog iskrivljavanja istine; prakticirajući (i najbolji je eksponent na svijetu) institucionalizirane obmane. U medicini se sada sve vrti oko novca. Sistem ne postoji da nas štiti, već da zaštiti sebe. Političari štite NHS jer se ne usuđuju da ga unište. Ljekari, medicinske sestre i drugi radnici NHS-a ga štite jer ih štiti, hrani i čini neke od njih (zapravo, dobar broj njih) izuzetno bogatim, a da ne moraju previše raditi.
NHS vode nekompetentni ljudi koji nikada ne dovode u pitanje svoju kompetenciju i tako ne prepoznaju svoje nedostatke. Diskusije o zdravstvu nikada se ne dotiču stvarnih problema. Velika pitanja - kao što je treba li uopšte postojati NHS - smatraju se politički neprihvatljivima. Niko ne voli priznati da je NHS opasan po naše zdravlje ili da bi bolnice trebale imati zdravstveno upozorenje koje visi preko vrata.
NHS se spotiče: čudovište bez glave, bez smjera, koje na životu održavaju ljetne proslave i rasprodaje gdje se lokalni dobrotvori okupljaju kako bi prikupili novac za kupovinu skalpela, posuda za krevet i nove posteljine. Nevini, naivni i dobronamjerni prikupljači sredstava ne shvaćaju da svaki donirani peni štiti korumpirani sistem i održava cijeli jadni nered u životu. Ali NHS je umro prije mnogo godina. Neuredan, neorganizovan, korumpirana organizacija koja opstaje je brak između države i potrošača koji se davno raspao, uništen povjerljivom naivnošću jednog partnera i nepromišljenom, kratkovidnom pohlepom drugog.
Ljekari i medicinske sestre su - kao i pacijenti na dugom boravku - postali institucionalizirani. Oni prihvataju sve i ništa ne dovode u pitanje. Oni su svoje duše prodali državi. NHS sada ubija više ljudi nego što spašava. Nikoga više nije briga za pacijente. Među zaposlenima više ne postoji etos "javne usluge".
Prije više od deset godina napisao sam da se bojim da će se stvari nastaviti pogoršavati. I bio sam u pravu. Danas se studenti medicine i mlade medicinske sestre podučavaju u okviru sistema koji je usmjeren na odbranu administratora i farmaceutskih kompanija i u kojem se pacijenti smatraju smetnjom. Osoblju nije dozvoljeno da sluša nikoga - kao što sam ja - koji nudi realističan, iskren pogled na ono što ide po zlu. Ljekari bi radije gurnuli probleme pod tepih nego da ih razotkriju, ugrožavajući svoju ugodnu egzistenciju.
Ljekari postoje samo iz dva razloga - da brinu o oboljelim i da spriječe zdrave da se razbole. To je to. Ostalo je nebitno. Oni moraju vratiti svoju tradicionalnu odgovornost - i autoritet (i moć) koji uvijek treba da prati odgovornost. Ali današnju medicinsku profesiju potkupile su farmaceutske kompanije, preplavile birokrate i političari.
Suština je da NHS nije Nacionalna zdravstvena služba. Kada uz užasnu prozivku bolesti koju izazivaju ljekari, dodate stalno rastuće nezadovoljstvo produženim listama čekanja, arogantnim medicinskim radnicima, ravnodušnošću i nedostatkom uljudnosti ili brige, nije iznenađujuće da milioni ljudi danas napuštaju tradicionalnu medicinsku pomoć i počnu tražiti pomoć ili od privatnih ljekara ili od alternativnih praktičara.
Nekada sam vjerovao u NHS. Kao rezultat efekta stalnog petljanja, uvođenja meta, beskonačnog povećanja slojeva dodatne birokratije, političke korektnosti i advokata, otvorio se ogroman jaz između doktora i pacijenata. Nacionalna zdravstvena služba Ujedinjenog Kraljevstva, eksperimentalni socijalistički sistem, je promašen jer je iskrivljen propisima, ciljevima i zakonima.
Svako ko NHS ne smatra neuspjehom trebao bi se zapitati zašto toliko ljudi sada leti u Indiju i Tajland da bi dobilo medicinsku njegu koja će, opšte je poznato, biti bolja i sigurnija. I mnogo, mnogo jeftinija. Kada bi se novac potrošen na NHS podijelio građanima kako bi ih koristili za privatnu zdravstvenu zaštitu, kvalitet dobijene skrbi drastično bi skočio. Velika Britanija ima hiljade nezaposlenih ljekara i NHS koji je prepun administratora. Ludilo.
Ja sam medicinski kvalifikovan i, ako sam stručnjak za bilo šta, onda je to jatrogeneza - bolest koju izazivaju ljekari. Proveo sam skoro pola vijeka proučavajući upravo ovaj problem. Koliko ljudi sada ubijaju ljekari? Jedina sigurnost je da je to daleko, daleko više nego što brojke govore. Danas se medicina koja se oslanja na lijekove proširila jer su odjeli za odnose sa javnošću velikih farmaceutskih kompanija radili prekovremeno kako bi uvjerili ljekare i pacijente da su lijekovi jedini način za prevenciju i liječenje bolesti. Ljekari su naprosto kupljeni i oni sada propovijedaju jevanđelje farmaceutskih kompanija.
Nije slučajno da je jatrogeneza danas jedan od tri vodeća uzroka bolesti i smrti, a vrlo vjerojatno čak i vodeći uzrok bolesti i smrti. Ljekari i lijekovi mogu biti korisni. Oni mogu spasiti živote. Ali sa njima se mora postupati oprezno - kao da su, poput cigareta, označene zdravstvenim upozorenjem Vlade.
Svi imamo obavezu da preuzmemo ličnu odgovornost za svoje zdravlje i svoju sudbinu. Moramo postati potrošači zdravstvene zaštite koji su sposobni sami donositi najvažnije odluke i birati koje tretmane prihvatiti, a koje odbiti. Moramo koristiti ljekare kao tehničare - tamo da savjetuju i pružaju tehničku podršku - ali moramo naučiti kako i kada da sami donosimo velike odluke. To jednostavno moramo naučiti. Dobro došli u medicinsku revoluciju.
Dr. Vernon Coleman, MB ChB Dsc, adaptirano i preuzeto iz njegove knjige objavljene 2011. godine