U izgubljenom kraljevstvu visoko na Himalajima, na jednoj od ekstremnih tačaka sjeverne Indije, na granici Kašmira, Kine i Afganistana živi narod sa nevjerovatnim tajnama za dugovječan i zdrav život – Hunza narod.
Oni nisu društvo neke mitske legende, već pravi ljudi koji žive svoj život na „krovu svijeta”. Često dostignu starost i do 145 godina.
U okviru ovog malenog, miroljubivog društva, od svega 30.000 ljudi koji žive u nepristupačnim dolinima na oko 3000 metara nadmorske visine, možete naći žene koje rađaju u svojim 60-im i muškarace koji izgledaju kao da su u 40-im a zapravo su duplo stariji. Rečeno je, da pored starenja – sa čime se nose više nego dostojanstveno – oni su najsretniji ljudi na svijetu.
Ovo je važna razlika Hunza ljudi, njihovo zdravlje nije definisano samo nedostatkom bolesti, već prije svega zbog njihovog cjelokupnog kvaliteta života, i direktnog iskustva radosti. Izgleda da imaju bezgraničnu energiju i entuzijazam za svakodnevne aktivnosti. Kada se malo bolje razmotri ovo stanje življenja u Hunza zajednici, može se zaključiti da imamo mnogo toga da naučimo od njih.
Hunzi žive skoro dva puta duže od prosječnog Amerikanca – bez uzimanja farmaceutskih lijekova, bez vožnje skupih automobila, i bez brze hrane na svakom uglu predgrađa. Oni nemaju predgrađa. Samo planinsku dolinu, koja je čista, i nije kontaminirana modernim industrijskim hemikalijama, GMO hranom, ili zagađenom vodom.
Njihov vrlo zanimljiv način života čini da se zapitamo za sve ono što smatramo „svetim” na našem podneblju. Čak se i Hunza čovjek sa 100 godina (dok je američki prosječan životni vijek samo 70) ne smatra starom osobom. Dakle, šta je njihova velika tajna? Kako da živimo život kao Hunza narod, osim prelaska u udaljeno selo Himalaja?
Hunza klima je oštra, zbog svog geografskog položaja, tako da ljudi skromno jedu tamo. Tipično, jedu malo mesa i jedu samo dva manja obroka dnevno. Oni svoj prvi obrok ne jedu prije podneva, iako se često angažuju i započinju fizički rad od 5:30 ujutru. Doručak, uglavnom vegetarijanski sa cijelim zrnevljem, održava njihov digestivni sistem zdravim.
Komparativno, zbog svih dodatnih rafinisanih ugljenih hidrata i šećera, zapadnjaci često konzumiraju mnogo više kalorija u svakom obroku nego što je to zaista potrebno – da ne pominjemo one koji ne dobijaju nikakvu ćelijsku regeneraciju od dobre ishrane.
Za razliku od većine zapadnjaka, Hunzi jedu prije svega radi uspostavljanja i održavanja zdravlja, a ne zbog zadovoljstva.
Hunza hrana je potpuno prirodna, ne sadrži hemijske dodatke. Zapadna ishrana je puna pesticida, herbicida, fungicida, genetski modifikovanih organizama, obrađenih hemikalija, šećera, vještačkih šećera i aroma.
Hunzi obrađuju voće tako što ga ostave da se suši na suncu. Najzastupljenija je kajsija, koju jedu u velikim količinama, svježu, ali i osušenu. Proizvode mlijeko i sir, ali bez hemikalija ili hormona. To je protiv Hunza zakona kao što je i protivzakonito da praše svoje bašte pesticidima.