Oni kao da su s neke druge planete, ali nisu. Hunza narod živi na planinama sjevernog Pakistana, ima ih oko 87.000, a posebni su po tome što žive prosječno sto godina, ali mnogi od njih bez problema dožive i 120. Pojedinci su živjeli i 160 godina. Rijetko su bolesni, ne znaju šta su to tumori, vrlo mladoliko izgledaju, a njihove žene rađaju i sa 65 godina, piše “24sata“…
Oni su živi dokaz kako prehrana i način života utiču na čovjeka. Hunze se kupaju u ledenoj vodi, čak ako je ispod nule. Jedu samo ono što sami uzgoje. Hrane se sirovim voćem i povrćem, orašastim plodovima, jedu jako puno sušenih kajsija, razne žitarice (uglavnom heljdu i ječam), mahunarke, a ponekad i ovčji sir, mlijeko i jaja.
Puno hodaju, malo jedu
Za njih međuobroka nema, samo doručak i ručak. Puno hodaju, čak 15 do 20 kilometara dnevno. Meso jedu izuzetno rijetko, dva puta godišnje pojedu malo jagnjetine ili piletine. Takođe, jako puno se smiju.
Jedan dio godine ne jedu ništa u trajanju između dva i četiri mjeseca već piju samo sok od sušenih kajsija. To je kod njih tradicija od davnina koju jako poštuju, a odvija se u doba godine kad voće još nije zrelo. I doktori se slažu da su upravo način njihove prehrane i periodi gladovanja zaslužni za dobro zdravlje i dugovječnost.
Naime, navika konzumiranja velike količine kajsija možda je upravo zaslužna u zaštiti od tumora. Sjemenke kajsije bogate su B-17 vitaminom koji djeluje antikancerogeno, a oni od sjemenki prave ulje. No, riječ je o izuzetno malim dozama koje mogu biti opasne po život ako se pretjera. Tamo je čak stvar prestiža koja porodica ima više stabala kajsije na svojoj zemlji. Nažalost, danas i među njih dolazi nezdrava industrijska hrana te su se pojavili karijes i stomačne tegobe, što prije nisu poznavali.
Ovaj živahan i izdržljiv narod za sebe kaže da su potomci Aleksandra Velikog i njegove vojske. Neki od njih su u vrijeme osvajanja ostali u svojim selima i oženili se.
Mediji su 1984. godine pisali o Saidu Abdulu Mobudu iz naroda Hunza koji je došao na londonski aerodrom i zbunio službenike pokazavši im pasoš. U njemu je pisalo da je rođen 1832. godine.