Prema riječima jednog od Lijevih učenika, Li se jednom prilikom sreo sa čovjekom starim 500 godina, koji ga je naučio Ljigong vježbama i dao mu preporuke za ishranu
Kako se navodi u članku Njujork Tajmsa iz 1930. godine, Vo Čung Či, profesor sa Univerziteta Čengdu otkrio je bilješke Imperijalne kineske vlade iz 1827. godine u kojima ona čestita Li Čing Jenu njegov 150. rođendan, a zatim i dokument iz 1877. u kojem mu čestitaju 200. rođendan!
Li Čing Jen je najpoznatiji po tome što je doživio izuzetnu duboku starost, odnosno, prema navodima je doživio 197 ili čak 256 godina, što ga čini daleko dugovječnijim od Žane Kalman, koja se zvanično smatra najstarijom osobom na svijetu.
Dopisnik Njujork Tajmsa je 1928. godine napisao kako su mnogi starci iz Lijevog komšiluka rekli da su njihovi preci poznavali Lija kad su bili dječaci, a da je Li u to vrijeme bio odrastao čovjek. Priča se da je on započeo svoju karijeru sa 10 godina, sakupljajući biljke iz planinskih predjela, pri čemu je otkrio da one potpomažu dugovječnost.
On je skoro 40 godina živio na ishrani koja je uključivala reiši pečurku (hrastovu sjajnicu), godži bobice, divlji ginseng, He Shou Nju (Fallopia Multiflora), Gota Kola (azijska Centela) i vino od pirinča. On se 1749. godine, kada je imao 71 godinu, pridružio kineskoj vojsci, postavši učitelj borilačkih vještina.
Kažu da su Lija veoma voljeli u njegovoj zajednici, da se ženio 23 puta i imao preko 200 djece!
Prema opšteprihvaćenim pričama u njegovoj provinciji, Li je rano naučio da čita i piše, a već sa 10 godina je putovao u Kansu, Šansi, Tibet, Anam, Sijam i Mancur u potrazi za lekovitim biljem. On se time bavio prvih sto godina, a onda je počeo da prodaje biljke koje su brali drugi. Prodavao je bilje koje je koristio za svoju ishranu i pirinčano vino.
Prema riječima jednog od Lijevih učenika, Li se jednom prilikom sreo sa čovjekom starim 500 godina, koji ga je naučio Ljigong vježbama i dao mu preporuke za ishranu koje su mu pomogle da produži svoj život. Lija su svojevremeno pitali koja je njegova tajna, a on je prosto odgovarao:
“Utišajte srce, sjedite kao kornjača, hodajte živahno kao golub i spavajte kao pas”.
Li je tvrdio da su unutrašnji mir i smirenost uma u kombinaciji s tehnikama disanja tajne nevjerovatne dugovečnosti, ali očigledno je i njegova ishrana takođe igrala veliku ulogu. Uz prosječan život u zapadnom svijetu od oko 70-85 godina, pomisao da bi neko mogao da živi i preko 100 godina čini se pomalo čudna.
Moramo uzeti u obzir da postoje ljudi koji ne vode naporan život, ne moraju da se nerviraju zbog dugova, ne udišu zagađeni gradski vazduh i fizički su aktivni. Ne jedu prerađenu hranu, šećere, brašno niti bilo koju hranu koja na sebi ima pesticide. Ne jedu genetski modifikovanu hranu, ne koriste antibiotike, ne konzumiraju alkohol i ne puše.
Pored toga što ne jedu brzu hranu, oni često konzumiraju supernamirnice i biljke koje pozitivno djeluju na naše organe i imunitet. Provode vrijeme u prirodi uvježbavajući tehnike disanja i meditirajući, poboljšavajući time svoje mentalno, fizičko i emocionalno zdravlje, pa bi u moderno vrijeme zapravo ovo mogao biti recept za dugovječnost.
Da i svi mi radimo sve te stvari, život duži od 100 godina bi vjerovatno bio normalna pojava. Ako bismo tretirali svoje tijelo kako treba, ko zna koliko bismo dugo živjeli!
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.