Naime, kako se saznalo, dokazi o dugovječnosti ovoga čovjeka se nalaze na stranicama New York Times-a iz 1933. godine, a u tom tekstu je pisalo da je profesor Čengdu univerziteta Vu Čung Čeh pronašao dokaze. U tim dokazima se pokazuje kako je kineska carska vlada 1827. čestitala 150 rođendan Li Čing Juenu, da bi isti dokument iz 1877. bio pronađen gdje mu se čestita njegov 200. rođendan i gdje mnogi njegovi sugrađani svjedoče o njegovoj dugovječnosti. Isto tako, prema njihovim svjedočenjima koji su pronađeni u arhivama kineske vlade, ali i medija, Li Čing Juen je svoju karijeru herbaliste započeo kada je imao samo 10 godina, i od tada je počeo da proučava biljke za dugovječnost i potenciju, te je njihove moći primjenjivao na sebi
Čak čitavih 40 godina on je preživljavao na biljkama kao što su lingzi, godži bobice, divlji džinseng, gotu kola i mnoge druge dok je redovno pio pirinčano vino. kada je imao 71. godinu, tj. 1749. godine se priključio kineskoj vojsci a tu je vojnike podučavao borilačkim vještinama,a postoje podaci da se ženio čak 23 puta te da je imao 200 djece. Naučio je da čita i da piše kada je imao 10 godina, i tada je krenuo na proputovanja kroz oblasti Kansu, Šansi, Tibetu, Anamu, Sijamu i Mandžuriji te je tako proučavao i sakupljao biljke. Prvih 100 godina je radio to, a onda je prešao na prodavanje bilaka koje bi drugi sakupili za njega.
Prema jednom od Lijevih potomaka, postojao je čak i jedan još stariji čovjek, koji je živio čak 500 godina a koji je Lija naučio tehnikama Či kunga, a ta se tehnika koristi u kineskoj medicini i sastoji se od različitih šema disanja, sa raznim kretanjma tijela i sa fizičkim stavovima. Na samrti, 6. maja 1933.godine, Li je rekao jednostavnu rečenicu: “Uradio sam sve što sam mogao za ovaj svijet.”
