Upravo se to dogodilo 10. rujna 1976. godine, otprilike 35 kilometara od Zagreba.
Jugoslaviju, smještenu između Istoka i Zapada tijekom Hladnog rata, često su prelijetali zbog nemogućnosti mnogih zapadnih zračnih prijevoznika da lete iznad istočnoeuropskih zemalja pod utjecajem Sovjetskog Saveza.
Zrakoplov DC-9 jugoslavenske tvrtke Inex Adria prevozio je pet članova posade i 108 putnika koji je u 10.48 sati letio iz Splita za Köln/Bonn u Njemačkoj.Nekoliko trenutaka prije, zrakoplov Hawker Sideli Trident 3B u vlasništvu British Airwaysa s 54 putnika i devet članova posade poletio je iz zračne luke Heathrow u Londonu i krenuo prema Turskoj.
Piloti oba zrakoplova bili su iskusni, s više od 10.000 zabilježenih sati leta. Kontrola leta javila je avionu: “Imate avion ispred sebe.” Odgovor je bio izvijestiti o trenutnoj razini leta. Kontrola leta naložila je da visina ostane konstantna i da se prijavi prolazak Zagreba. JP550: Možete li potvrditi našu trenutnu visinu? Kontrola leta: Koja je vaša trenutna visina penjanja?
Ispred vas je avion označen kao ISN 335 s lijeva na desno. JP550: Razumijemo, održavamo našu visinu od 330. Ovo je bila posljednja komunikacija iz zrakoplova Inex Adria. Prema izvješću Jugoslavenskog komiteta za promet i veze iz 1982. o padu zrakoplova, sudar se dogodio u 10:14:41, na visini od 10.000 metara i brzinom od oko 900 km/h.
Pregledom olupine utvrđeno je da je lijevo krilo zrakoplova Inex Adria prorezalo kokpit i putnički dio zrakoplova British Airwaysa.Eksplozivna dekompresija Tridenta uzrokovala je raspadanje prednjeg dijela trupa, što je dovelo do toga da je Tridentov rep udario o tlo i otklizao na malu udaljenost.
DC-9, koji je izgubio više od trećine lijevog krila, odmah je krenuo u poniranje i srušio se, prvo udarivši u desno krilo. Tragično, nitko nije preživio sudar obaju zrakoplova, što je rezultiralo sa 176 smrtnih slučajeva.
Uzrok nesreće pripisuje se Kontroli zračnog prometa u Zagrebu. Unatoč gustom zračnom prometu iznad Jugoslavije, tehnologija koju je koristilo osoblje kontrole zračnog prometa bila je zastarjela i neadekvatna. Nadalje, tijekom tog razdoblja postojao je ozbiljan nedostatak kvalificiranih pojedinaca sposobnih za obavljanje ovog zamršenog zadatka.
Kako javlja Index.hr, kontrola zračnog prometa je jednom od zrakoplova kasno dostavila informaciju o statusu odlaska, što je u konačnici rezultiralo katastrofom.Da je ova ključna informacija stigla do zrakoplova samo nekoliko sekundi ranije, nesreća bi potencijalno mogla biti izbjegnuta.
Potom je kontrolor letenja Gradimir Tasić (28) proglašen krivim i prvotno osuđen na sedam godina zatvora. No, pobunom njegovih kolega kazna mu je brzo preinačena. Zbog nedostatka kadra našao se u tri uzastopne smjene po 12 sati.
Najmiliji žrtava posjećivali su mjesto pada zrakoplova dugo nakon incidenta. Na jednoj od lokacija nalazio se mali križ koji je služio kao simbol tragedije. Ova konkretna nesreća smatrana je jedinim fatalnim događajem u povijesti British Airwaysa i jednim od najznačajnijih u bivšoj Jugoslaviji.