“U svome radnom vijeku nisam se susrela sa sličnom situacijom kao što je ova prouzrokovana pandemije virusa korona. Ono što karakteriše ovaj virus je njegova izuzetna ekspanzija, visoka prenosivost i sposobnost da se u vrlo kratkom roku zarazi ogroman broj ljudi. Ovo je poseban izazov za nas zdravstvene radnike i treba mu odgovoriti na pravi način kako bismo očuvali zdravlje naših građana”, kaže Elijaševa.
U prvim borbenim redovima protiv virusa korona, za ovu liječnicu posljednjih sedmica ne postoji radno vrijeme, a njene kolege, ostali medicinski radnici, dive se njenoj hrabrosti i kažu kako ona lično posjećuje rizične pacijente u samoizolaciji, nadgleda i prati njihovo zdravstveno stanje.
U redovnim okolnostima, Elijaševa radi i kao ljekar porodične medicine i rukovodi jednim od medicinskih timova u sanskom Domu zdravlja. Ipak, kaže kako joj je epidemiologija primarna oblast kojoj je posvetila profesionalnu karijeru.
Ona je omiljena među svojim kolegama medicinarima, ali i pacijentima i za nju jednostavno svi imaju samo riječi hvale i uvažavanja, posebno danas, kada se na muci poznaju junaci.
Gledajući našu Nadu kao čovjeka (ženu), kao našu sugrađanku i susjedu, konačno kao istinskog komandanta u obrani grada i naših građana, jer su liječnici epidemiolozi i najvažniji, Nada je prije svega pobijedila kao čovjek.
Nada je zapravo, prvo kao čovjek uvijek bila spremna odazvati se svojim sugrađanima. Nikada njezin odgovor nije bio (parafraziram): vidjećemo, strpite se, sutra ćemo… Njezin odgovor je uvijek bio: „stižem“, „krećem prema vama“, „eto me odmah“ i sl.
To je ono što je razlikovalo naše lokalne zdravstvene radnike od gradova i ustanova u kojima se uopće nisu htjeli javljati bolesnicima, a nekamoli ih posjećivati.
Pozive za pomoć svojih sugrađana naša je Nada prihvatala s radošću i nikada je nisu zvali po drugi put. Upravo je ta riječ pažnje, riječ solidarnosti i čovječnosti najbolji lijek u preveniranju straha i panike u ovakvim okolnostima.
S toplinom brige za svoga susjeda, naša je Nada dokazala da ima nade za čovječanstvo. Koliko dobronamjernosti i osjećanja jedni za druge budemo imali toliko će biti i istinskog života na ovoj našoj jedinoj nam zemlji.
