Iako se svi trudimo živjeti što kvalitetnije, aktivnije i dulje, na granici Indije i Pakistana živi narod Hunza čiji stanovnici imaju u prosjeku između 110 i 120 godina, a najstariji među njima doživjeli su nevjerojatnih 160 godina. Gotovo se nikada ne razbolijevaju, a uz duži životni vijek još i izgledaju jako mladoliko. Plešu, pjevaju, sviraju, vježbaju, jedu zdravo… A osim što su dugovječni, smatraju se i jednim od najsretnijih naroda na svijetu!
OAZA MLADOSTI: NAROD HUNZA U PROSJEKU ŽIVI IZMEĐU 110 I 120 GODINA
Narod Hunza, kojih je oko 87.000, živi na granici Pakistana i Indije, a za sebe kažu da su potomci Aleksandra Velikog koji je s grupom vojnika tijekom indijskog pohoda osnovao njihovu zajednicu. Kako ga više nisu mogli pratiti, ostali su živjeti na Himalaji. Pripadnici ovog naroda kupaju se u ledenoj vodi, čak i na temperaturi 15 ispod nule, sa sto godina plešu i vježbaju, starije žene izgledaju kao djevojke, a nerijetko se desi i porod u šezdeset petoj godini života. Zahvaljujući medicinski potpomognutoj oplodnji, to je samo jednoj Europljanki uspjelo. Sigurno se pitate kako je to moguće? Ni stručnjaci nisu posve sigurni pa posljednjih godina učestalo provode istraživanja njihovih životnih navika u nadi da će otkriti recept za dugovječnost.
Hunze navode kako tajna njihove mladolikosti leži u zdravim navikama i prehrani koja je uglavnom vegetarijanska: ljeti jedu sirovo voće i povrće, a zimi konzumiraju proklijale žitarice i ovčji sir. U periodu dva mjeseca prije proljeća, kada voće nije zrelo za jelo, Hunze ništa ne jedu. To je vrijeme poznato kao ‘gladno proljeće’ i u njihovoj se povijesti strogo poštuje. Na jelovniku se često nađe cvjetača, rajčica, luk, češnjak, mrkva, kupus i repa, a hranu jedu sirovu ili kratko kuhanu. Zapravo jedu onoliko koliko je njihovom organizmu potrebno pa se u tome uvelike razlikuju od zapadnog, modernog svijeta koji itekako ima veliki problem s prejedanjem i prekomjernom težinom.
DOBRO RASPOLOŽENJE I ODSUSTVO STRESA DOPRINOSE NJIHOVOM MENTALNOM I FIZIČKOM ZDRAVLJU
Pažnju znanstvenika ovaj je narod privukao još sredinom 20. stoljeća kada ga je posjetila francuska medicinska ekspedicija koja je službeno utvrdila da je prosječni vijek Hunza puno dulji nego kod Europljana. Nekoliko godina kasnije održao se Međunarodni kongres o raku u Parizu gdje je potvrđeno da ovaj narod ne obolijeva od te teške bolesti, što je bila nevjerojatna vijest u svim svjetskim medijima. Potvrđeno je i da Hunze rijetko obolijevaju od ostalih bolesti poput dijabetesa ili pak srčanih bolesti, a i sezonska gripa im je nepoznanica.