Izbori 2026 · 07.09.2026.

BiH kroz historiju nije uvijek bila građanska država

Od Bosanskog sabora u vrijeme Austro-Ugarske do Predsjedništva i domova naroda u dejtonskoj BiH, političko uređenje Bosne i Hercegovine mijenjalo se kroz različite modele, koji nisu počivali isključivo na građanskom principu.

Kandidat za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda Slaven Kovačević je u podcastu koji je Demokratska fronta prenijela na svojoj Facebook stranici 4. septembra 2026. godine izjavio da je Bosna i Hercegovina kroz historiju uvijek bila građanska država.

Bosna i Hercegovina je bila, koliko ja znam, kroz svoju istoriju redovito građanska.

Slaven Kovačević, 4.9.2026.

Građanski princip prema kome bi dužnosnici bili birani jednakim pravom glasa svih građana i građanki, bez obzira na njihovu kolektivnu pripadnost bilo kojoj grupi, u Bosni i Hercegovini je postojao osam godina, od 1945. do 1953. godine, kada su građani i građanke mogli glasati samo za kandidate koje je odobrila Komunistička partija. Ipak, od uspostave suvremenog parlamentarnog sistema do danas, BiH je gotovo uvijek imala etničke i druge kolektivne elemente u svom političkom uređenju.

Prvi suvremeni parlament u BiH uvela je Austro-Ugarska, kada je Zemaljskim ustavom iz 1910. godine formiran Bosanski sabor. Međutim, mandati u Saboru bili su raspoređeni prema vjerskoj pripadnosti stanovništva. Zastupnici su birani iz tri glavne vjerske zajednice – muslimanske, pravoslavne i katoličke – uz poseban status za ostale. Od 72 izabrana zastupnika, pravoslavnima je pripadao 31 mandat, muslimanima 24, katolicima 16, a Jevrejima jedan mandat. Osim toga, Sabor je imao i 20 virilnih članova koji su dobivali mandat automatski po funkcijama koje su obnašali, a među kojima su bili i predstavnici vjerskih zajednica.

U periodu Kraljevine Jugoslavije, Vidovdanskim ustavom iz 1921. godine, uveden je centralizirani sistem, a Bosna i Hercegovina nije imala vlastiti parlament niti je postojala kao posebna jedinica. Nakon Drugog svjetskog rata, potpuno građansko uređenje postojalo je osam godina.

Novi politički sistem s općim pravom glasa i izborima zastupnika u Skupštinu Narodne Republike BiH, bez obzira na njihovu etničku i vjersku pripadnost, uspostavljen je 1945. godine. Iako građanski, ovaj sistem nije bio demokratski. Komunistička partija kontrolirala je ko može biti kandidat. Na izborima se glasalo ubacivanjem kuglice u kutiju liste koju je predvodila Komunistička partija ili kutiju bez liste i imena kandidata, koja je kolokvijalno prozvana “ćorava kutija”.

Međutim, građanski princip prilikom izbora ukinut je 1953. godine, kada je Skupština dobila i drugi dom – Vijeće proizvođača – u koji su zastupnici birani na osnovu radnog mjesta. Ovaj je sistem dodatno proširivan i mijenjan u narednim godinama, ali je zadržao izbor zastupnika na osnovu radnog mjesta ili funkcije.

Ustav BiH iz 1974. godine ponovo je vratio i nacionalni princip, jer je direktno propisao jednaku zastupljenost u skupštinama.

Hrvatima, Muslimanima, Srbima i pripadnicima drugih naroda i narodnosti osigurava se srazmjerna zastupljenost u skupštinama društveno-političkih zajednica.

Ustav Socijalističke Republike BiH, 1974.

I na izborima 1990. godine članovi Predsjedništva SRBiH birani su po etničkom modelu. Predsjedništvo je imalo sedam članova: po dva predstavnika Muslimana/Bošnjaka, Srba i Hrvata te jednog predstavnika ostalih. Također, donošenjem novog Ustava u sklopu Dejtonskog mirovnog sporazuma, zadržan je etnički izbor članova Predsjedništva BiH, a uvedeni su i drugi etnički elementi, poput domova naroda u državnom parlamentu i entitetskim parlamentima.

S obzirom na to da su u Bosni i Hercegovini od uspostave suvremenog parlamentarizma do danas, osim u periodu od 1945. do 1953. godine, postojali i drugi elementi prilikom izbora i imenovanja dužnosnika, tvrdnju Slavena Kovačevića da je Bosna i Hercegovina kroz historiju redovito bila građanska ocjenjujemo kao neutemeljenu.

(Istinomjer.ba)

Izvor: Istinomjer