“Ne mogu da budem dio svijeta gdje muškarci oblače svoje supruge kao prostitutke, pokazujući sve ono što bi trebalo da bude dragocjeno. Gdje ne postoje čast i dostojanstvo, i gdje se jedino možete osloniti na “Obećavam”.
Gdje žene ne žele djecu, a muškarci ne žele porodicu?
Gdje budale vjeruju da su uspješne dok se kriju iza točkova očevih automobila, a očevi koji imaju imalo moći pokušavaju da vas ubijede da ste niko i ništa?
Gdje se ljudi lažno deklarišu da vjeruju u Boga sa čašicom alkohola u ruci, i bez ikakvog razumijevanja svoje religije?
Gdje se ljubomora smatra sramotnom, a skromnost je mana?
Gdje ljudi zaboravljaju na ljubav, ali traže idealnog partnera?
Gdje ljudi popravljaju svaki šum na kolima, ne štedjeći ni vrijeme ni novac, a oni sami izgledaju toliko siromašno da samo skupa kola mogu da ih pokriju?
Gdje momci troše novac svojih roditelja u noćnim klubovima, imitirajući primitivne zvuke, a djevojke se zbog toga zaljubljuju u njih?
Gdje se muškarci i žene već godinama ne razlikuju, i gdje se sve to naziva slobodom izbora, ali za one koji izaberu drugačiji put bivaju žigosani kao retardirani nasilnici?
Ja biram svoj put, ali šteta je što ne nalazim razumijevanje u ljudima među kojima sam najviše želio da ga pronađem…”