„Prema hrvatskoj tradiciji, kad se par vjenča, svećenik im ne govori da su pronašli savršenu osobu. Naprotiv! Umjesto toga, on im kaže: „Našli ste svoj križ. Križ je voljeti, nositi ga sa sobom, križ koji nije za baciti nego za blago.”
U Hercegovini Križ predstavlja najveću ljubav, a raspelo je blago kuće.
Kada mladenka i mladoženja uđu u crkvu na dan vjenčanja, sa sobom nose raspelo. Svećenik blagoslovi raspelo. Kada dođe vrijeme za razmjenu zavjeta, mlada stavlja desnu ruku na raspelo, a mladoženja svoju ruku na njezinu, tako da se obje ruke spoje na raspelo. Svećenik prekriva ruke svojim ruhom dok razmjenjuju zavjete, prema obredu Crkve, da budu vjerni jedni drugima, u radosti i tuzi, u bolesti i zdravlju, dok ih smrt ne rastavi.
Zatim, umjesto da se poljube, mlada i mladoženja ljube prvo raspelo. Oni koji svjedoče ceremoniji razumiju iz nje da ako jedan od njih napusti drugoga, on ili ona ostavlja Krista na Križu.