Foto: La_Mar, Shutterstock
Na Facebooku je 31. avgusta 2023. godine objavljen kolaž koji se sastoji od fotografije španskog arhitekta Antonija Gaudija i fotografije na kojoj se vide taksi-vozila u žutoj i crnoj boji. Sliku prati opis u kome se “objašnjava” da boja taksija ima veze sa Gaudijem. Prema priči, Gaudija je 7. juna 1926. godine udario tramvaj na ulici u Barseloni, a taksisti su odbili da ga odvezu u bolnicu jer ga niko nije prepoznao zbog zapuštenog izgleda. Gaudi je nakon dva dana preminuo, a gradska vlast u Barseloni navodno je naredila svim taksistima u gradu da “zauvijek nose boju žalosti za velikim Gaudijem i boju srama ljudske bezobzirnosti”.
Ranije u avgustu i julu 2023. godine, identične tvrdnje podijelilo je nekoliko korisnika/ca Facebooka (1, 2, 3).
“Objašnjenje” zašto su taksi-vozila u Barseloni žuto-crna odranije je prisutno na našem govornom području. Najranija trenutno dostupna objava ovih tvrdnji koju smo uspjeli pronaći je od 30. juna 2020. godine. Priču su prenijeli i pojedini mediji u regionu: Frontal (.ba) 2. jula 2020. godine, Face TV Sarajevo na Facebook stranici 28. avgusta 2020, Sarajevska sehara 30. avgusta 2020. godine i Nacional 7.6.2022. godine.
Tvrdnje da taksi-vozila u Barseloni imaju crnu i žutu boju zbog smrti Antonija Gaudija pronašli smo i na stranici turističke agencije Paradiso (7.9.2020)
Šta su činjenice?
Antoni Gaudi bio je slavni katalonski arhitekta specifičnog stila, koji su karakterisale izražajne boje i tekstura, i izuzetna ekspresivnost. Njegovo najpoznatije djelo je katedrala La Sagrada Familia u Barseloni, a projektovao je i niz drugih građevina u ovom gradu. Gaudi je umro 10. juna 1926. godine, tri dana nakon što ga je udario tramvaj dok je hodao prema crkvi Sant Felip Neri. Popularna je priča o njegovoj smrti, a u različitim verzijama pominju se različiti detalji.
Tvrdnje prema kojima je boja taksi-vozila u ovom gradu povezana sa njegovom smrću ipak nisu tačne, premda pojedini detalji viralne objave jesu.
Google pretraga daje nekoliko izvora na španskom jeziku u kojima se objašnjava zašto su taksiji u ovom gradu u crnoj i žutoj boji (1, 2, 3). Ove stranice navode da je prema propisima iz 1924. godine u opticaju bilo nekoliko boja kojima su se označavala vozila, da bi nakon 1930. godine gradsko vijeće odredilo jedinstvenu cijenu vožnje i jedinstvenu boju za sva taksi-vozila. Prema navedenim izvorima, ove izmjene uvedene su nakon što se broj vozila u gradu popeo na 4.000 tokom Svjetske izložbe održane 1929. i “rata cijena” koji je uslijedio. Tako se na stranici La Razon navodi:
Bilo je to ranih dvadesetih godina prošlog vijeka. S proširenjem ove usluge, Gradsko vijeće je 1924. godine usvojilo Pravilnik o saobraćaju, koji je, između ostalih mjera, učinio obveznim korištenje taksimetra i nametnuo traku u boji ispod prozora putničkih sjedala i zadnjeg dijela svakog taksija kako bi se vozila lakše identifikovala. Boja trake takođe je varirala u zavisnosti od tarife: bijela (40 centi po kilometru), crvena (50 centi), žuta (60 centi) i plava (80 centi).
Međutim, s održavanjem Svjetske izložbe 1929. godine, broj vozila se povećao na 4.000 i izbio je pravi rat cijena. Zbog toga je u julu 1930. godine Gradsko vijeće uvelo malo reda u sektoru: utvrdilo je obavezu minimalno dvije godine vozačkog staža za dobijanje dozvole i jedinstvenu tarifu od 60 centi po kilometru. U praksi je to značilo i institucionalizaciju karakteristične žute boje kao boje taksija u Barseloni, iako je ona postala potpuno raširena tek 1934. godine.
Ovaj izvor navodi i da Barselona nije jedini grad čija taksi-vozila imaju ovu kombinaciju boja te navodi primjere Rosaria i Buenos Airesa u Argentini te Santiaga u Čileu. Ovakvo objašnjenje pronašli smo i na stranici Udruženja taksista Katalonije.
Neki od navedenih izvora navode da je većina vozila u to vrijeme bila crna, a kao mogući razlog zašto je izabrana žuta boja pominje se njena uočljivost.
Pronašli smo i nekoliko izvora na engleskom jeziku, gdje je takođe na isti način objašnjeno zašto su taksi-vozila u ovom španskom gradu u žutoj i crnoj boji (1, 2), ali i na našem jeziku. O ovome je pisalo crnogorsko Raskrinkavanje 2020. godine. Kako navodi ova platforma za provjeru činjenica, pojedini detalji iz objave ipak jesu tačni.
Čuveni španski arhitekta je umro od posljedica udara tramvaja i tačno je da ga u tom trenutku niko nije prepoznao i da se mislilo da je skitnica, dok ga prijatelji nijesu pronašli u bolnici. O tome piše portal “Barselonayellow”.
Ovo potvrđuju i izvori na španskom jeziku (1 ,2 ,3, 4). U njima se navodi da je tramvaj udario Gaudija 7. juna 2026. godine na putu prema crkvi Sant Felip Neri te da je umro 10. juna. Takođe se navodi da je nekoliko taksista odbilo da Gaudija odveze u bolnicu, a tek nakon intervencije civilne garde bio je prevezen.
Shodno navedenom, prvu Facebook objavu tvrdnje da je gradska vlast u Barseloni propisala crno-žutu boju za taksije, odnosno “naredila taksistima da zauvijek nose boju žalosti za velikim Gaudijem i boju srama ljudske bezobzirnosti”, ocjenjujemo kao lažnu vijest. Istu ocjenu dobija i članak portala Frontal (.ba). Ostale objave i članci u kojima se ovo tvrdi dobijaju ocjenu prenošenje lažnih vijesti.
(Raskrinkavanje.ba)