Foto: Freepik
Zakonodavci u Srbiji su 20. maja 2021. godine usvojili Zakon o rodnoj ravnopravnosti, koji, između ostalog, reguliše i upotrebu rodno osjetljivog jezika u javnoj komunikaciji. Primjena odrednica o rodno osjetljivom jeziku počela je tri godine kasnije, odnosno u maju 2024, ali samo u teoriji. Još uvijek nisu doneseni podzakonski akti neophodni kako bi upotreba rodno osjetljivog jezika funckionisala u praksi na način koji je propisan Zakonom.
Još se od usvajanja Zakona u javnom prostoru u Srbiji i regionu vodi polemika o rodno osjetljivom jeziku, odnosno značaju i posljedicama njegove obavezne upotrebe u obrazovnoj literaturi i javnoj komunikaciji. Zakon, i rodno osjetljivi jezik kao takav, kritikovali su i Srpska pravoslavna crkva i Matica srpska, kao i druge organizacije i pojedinci/ke. Tako su se u javnom prostoru mogle čuti tvrdnje da je upotreba rodno osjetljivog jezika neustavna i da narušava ravnopravnost spolova, da uništava porodicu i brak, da predstavlja nasilje nad srpskim jezikom i slično.
Početak obavezne primjene Zakona o rodnoj ravnopravnosti u maju ove godine reaktuelizovao je polemiku o rodno osjetljivom jeziku.
Tako se u nekim člancima moglo pročitati da će se od sada djevojčice u školi “drugačije ocjenjivati”, da će građani/ke plaćati kazne ili čak ići u zatvor ukoliko ne budu koristili/e rodno osjetljiv jezik u svakodnevnoj komunikaciji i da će ljudi izgubiti pravo da se predstavljaju po vlastitoj želji. Prisutne su i teorije zavjere o “LGBT agendi”, nametanju “rodne ideologije” i uništavanju porodice, ili o tome kako korištenje rodno osjetljivog jezika predstavlja “ukidanje” srpskog. U vezu s uvođenjem rodno osjetljivog jezika u javnoj komunikaciji u Srbiji dovedena je i priča o školi u SAD-u gdje je djeci navodno dozvoljeno da se izjašnjavaju kao životinje.
Devojčice se od sada drugačije ocenjuju, obaveza korišćenja rodno senzitivnog jezika i u svedočanstvima, diplomama, zvanjima ( Detinjarije, 7.6.2024)
Advokat otkrio: Evo koliko idete u zatvor i plaćate kaznu ako ne koristite rodno osetljivi jezik (YouTube kanal Srbin.info, 20.5.2024)
Brutalna naredba, a ne evropska vrednost: Srbija jedina zemlja koju teraju da ukine sopstveni jezik (Sputnik, 25.5.2024)
Zakon o rodnoj ravnopravnosti, koji sankcioniše sve one koji ne pristaju na LGBT ideologiju i agendu, i nametanje „rodno osetljivog“ jezika (Srbi na okup, 21.5.2024)
Nasilje nad srpskim jezikom i narodom (Katera News, 10.6.2024)
Šta zapravo piše u Zakonu?
Rodno osjetljivi jezik je u Zakonu o rodnoj ravnopravnosti definisan kao “jezik kojim se promoviše ravnopravnost žena i muškaraca i sredstvo kojim se utiče na svest onih koji se tim jezikom služe u pravcu ostvarivanja ravnopravnosti, uključujući promene mišljenja, stavova i ponašanja u okviru jezika kojim se služe u ličnom i profesionalnom životu”.
Rodno osjetljiv jezik spominje su u članovima 25, 37. i 44. Zakona u rodnoj ravnopravnosti.
Član 25
Organi javne vlasti dužni su da kontinuirano prate ostvarivanje rodne ravnopravnosti u oblasti društvenog života za koju su nadležni, primenu međunarodnih standarda i Ustavom garantovanih prava u toj oblasti, upotrebu rodno osetljivog jezika u nazivima radnih mesta, položaja, zvanja i zanimanja, kao i da, u okvirima svojih nadležnosti, vode politiku jednakih mogućnosti za žene i muškarce i planiraju, donose, sprovode i javno objavljuju rezultate posebnih mera.
(...)
Član 37
Organi javne vlasti i poslodavci koji, u skladu sa zakonima i drugim propisima, obavljaju poslove u oblasti obrazovanja i vaspitanja, nauke i tehnološkog razvoja dužni su da:
(...)
4)preduzimaju, u skladu sa zakonom, mere koje obuhvataju:
(...)
(3) korišćenje rodno osetljivog jezika, odnosno jezika koji je u skladu sa gramatičkim rodom, u udžbenicima i nastavnom materijalu, kao i u svedočanstvima, diplomama, klasifikacijama, zvanjima, zanimanjima i licencama, kao i u drugim oblicima obrazovno-vaspitnog rada;
(...)
Član 44
Sredstva javnog informisanja dužna su da prilikom izveštavanja koriste rodno osetljiv jezik i da razvijanjem svesti o značaju rodne ravnopravnosti doprinose suzbijanju rodnih stereotipa, društvenih i kulturnih obrazaca, običaja i prakse zasnovane na rodnim stereotipima, diskriminacije na osnovu pola, odnosno roda i drugih ličnih svojstava, kao i rodno zasnovanog nasilja, nasilja u porodici i nasilja prema ženama.
Za nepoštovanje obaveza predviđenih članovima 25. i 37. ovog zakona propisane su novčane kazne u iznosu od 5.000 do 150.000 dinara, odnosno od 42 eura do 1.280 eura.
Dakle, novčanim kaznama sankcionisat će se organi javne vlasti, obrazovnih i naučnih institucija. Mediji i obični građani/ke neće biti sankcionisani ukoliko ne budu koristili rodno osjetljivi jezik niti će ženama biti zabranjeno da se predstavljaju kao “profesori”, “advokati” ili “ljekari” ako to žele.
Tvrdnja da će se djevojčice od sada “ocjenjivati drugačije” iz naslova članka Detinjarije također je manipulativna. Ova tvrdnja zapravo potječe od manipulativno interpretirane izjave pravnice Zorice Mršević, autorice Smernica za primenu Zakona o rodnoj ravnopravnosti. Mršević je 20. maja 2024. godine, komentarišući dezinformacije o tome kako će građani/ke biti kažnjavani/e ukoliko ne budu koristili/e rodno osjetljiv jezik, za novinsku agenciju Tanjug kazala sljedeće:
"Postoje novčane kazne u iznosu do dva miliona, ali nevezano za jezik, već za kršenje samog Zakona o rodnoj ravnopravnosti u kandidacionom postupku ili u procesu izbora, što nema nikakve veze sa samim jezikom. Jeste da postoji taj član koji predviđa obaveznost primene rodno senzitivnog jezika u obrazovnom procesu, u nauci i u medijima ali mislim da sankcionisanja neće biti, jedino ko može da bude sankcionisan su odgovorne osobe u organima javne vlasti", rekla je Mršević za Tanjug.
Napominje da su besmisleni navodi da će za kršenje odredbe o upotrebi rodno senzitivnog jezika biti propisane novčane kazne ili čak kazne zatvora i objašnjava da se obaveza korišćenja rodno senzitivnog jezika sa propisanim kaznenim odredbama odnosi na upotrebu jezika u udžbenicima i nastavnom materijalu, kao i u svedočanstvima, diplomama, klasifikacijama, zvanjima, zanimanjima i licencama, kao i u drugim oblicima obrazovno-vaspitnog rada.
"To tačno znači da u udžbenicima treba da bude primena rodno osetljivog jezika u skladu sa gramatičim rodom lica o kome se radi, što znači da će se u diplomama i sertifikatima žene imenovati u ženskom rodu. Dakle, ocene za osobe ženskog pola biće umesto odličan, odlična ili umesto vrlo dobar, vrlo dobra", kaže Mršević.
Navođenje primjera s ocjenjivanjem učenica izazvalo je reakcije prosvjetnih radnika/ca, koji/e su naglasili/e da se, prema Pravilniku o ocjenjivanju, ocjene u svjedočanstvima odnose na uspjeh učenika/ca, ne na same učenike/ce, stoga bi eventualno ocjenjivanje učenica s “odlična” ili “vrlodobra” bilo neprimjereno.
S obzirom na to da odrednice Zakona o rodnoj ravnopravnosti o rodno osjetljivom jeziku još nisu ušle u upotrebu, ne može se sa sigurnošću reći da li je primjer koji je navela Mršević hipotetički ili će se zaista primijeniti na buduća izdata svjedočanstva. Bilo kako bilo, učenice se zasigurno neće drugačije ocjenjivati, već će se njihov akademski uspjeh potencijalno iskazivati na drugačiji način.
Apsurdne tvrdnje o “ukidanju” srpskog jezika
Primjena rodno osjetljivog jezika u praksi trebala bi značiti da se žene koja se bave određenim zvanjem oslovljavaju titulom u feminitivu: “profesorica”, “advokatica”, “doktorica”, “psihologinja”, a ne “profesor”, “advokat”, “doktor” ili “psiholog”.
Viša naučna saradnica Instituta za filozofiju i društvenu teoriju Univerziteta u Beogradu Marija Mandić za portal Ekspres je 2. juna 2024. godine govorila o gramatičkom rodu u srpskom jeziku.
I postoje jezici koji poznaju gramatički rod, u koje spadaju svi slovenski jezici, pa i srpski, romanski jezici i nemački, na primer. To znači da je srpski jezik po svojoj strukturi rodno osetljiv, odnosno ima formalna sredstva za izražavanje gramatičkog roda.
To vidimo u tome što sve promenljive vrste reči poznaju gramatički rod: imenice, zamenice, pridevi, glagoli, brojevi. Skoro svi nazivi životinja, na primer, imaju muške i ženske parnjake. Istraživanja su pokazala da su socijalni femininativi korišćeni u srpskoj srednjovekovnoj književnosti onda kada je u nekoj društvenoj ulozi bila žena, kao i u usmenoj književnosti. Do maskulinizacije srpskog jezika, odnosno do doslednog korišćenja muškog roda kao neutralnog, dolazi u 19. i 20 veku, kada se uvozi iz stranih jezika veliki broj imenica koje označavaju zanimanja (npr. psihijatar, psiholog, direktor, premijer)“, govori Marija Mandić za “Ekspres“.
Određene imenice već su prihvaćene u društvu i koriste se u svakodnevnom govoru (premijerka, ministarka, profesorka…), ali još postoje one koji nailaze na negodovanje (vojnikinja, virusološkinja, ginekološkinja…).
“Imenice vojnikinja, ginekološkinja, virusološkinja možda nekima zvuče rogobatno. Nekima jer se nisu navikli, nekima jer se ideološki protive upotrebi rodno osetljivog jezika i rodnoj ravnopravnosti. Meni, na primer, nisu rogobatne, već su u duhu našeg jezika. Koriste naš sufiks –kinja, koji nam je poznat u drugim femininativima kao npr. sluškinja, dvorkinja, pesnikinja, itd.
Ne zaboravimo da su se žene tek odnedavno pojavile u nekim zanimanjima. Na primer, učiteljica i pesnikinja nam nisu rogobatne jer su žene već duže vreme u tim ulogama, a virusološkinja jeste jer je novije zanimanje, pa jezik nije imao vremena da tu uvezenu imenicu prilagodi svom sistemu. Za to treba vremena, jezičke upotrebe i navike“, govori za “Ekspres“ Marija Mandić.
Slične opservacije iznijela je u razgovoru za Radio Slobodna Evropa 3. juna 2021. godine i profesorica na Fakultetu za strane jezike Alfa BK univerziteta Svetalna Tomić.
Tomić kaže da su se otpori korišćenju ženskih oblika za profesije uglavnom javljali u sferi obrazovanja i da je izbegavano njihovo korišćenje.
Prema njenim rečima, taj otpor je danas najviše prisutan kod lingvista „normativista“, odnosno onih koji insistiraju na tome da je uvođenje ženskih oblika za pojedina zanimanja narušavanje norme srpskog jezika.
„Normativisti su prevashodno ljudi iz institucija, iz Instituta za srpski jezik (u okviru Srpske akademije nauka i umetnosti, prim. aut), neki od njih su autori gramatika i pravopisa“, kaže ona.
Tomić smatra da su argumenti „normativista“ nedosledni jer odbijaju korišćenje ženskih oblika za funkcije i zanimanja koje obavljaju žene prećutkujući da se time otvara problem u formiranju rečenice u srpskom jeziku.
„Na primer, ako kažete državni sekretar je rekla, to je nepravilno, nemate slaganje u rodu subjekta i predikata u toj rečenici“, kaže ona.
Dakle, tvrditi da je reći “ljekarka” umjesto “ljekar”, kada oslovljavamo ženu koja se bavi ovom profesijom, “ukidanje” srpskog jezika u potpunosti je apsurdno i neosnovano. Podjednako su apsurdne i razne “zavjerološke” tvrdnje o “pravom razlogu” usvajanja Zakona o rodnoj ravnopravnosti, poput one da se Zakonom sankcionišu svi koji ne poštuju “LGBT ideologiju”. Riječ je o pokušaju širenja moralne panike, koji se bazira na jedva prikrivenoj mizoginiji i suštinskom protivljenju rodnoj ravnopravnosti.
Posebno apsurdno “zavjerološko” tumačenje obaveze upotrebe rodno osjetljivog jezika u Srbiji dala je Svetalna Panić, viša asistentica na Katedri za srbistiku Filozofskog fakulteta na Palama, koja je u intervjuu za Katera news to povezala s primoravanjem društva da poštuje bilo kakvu samoidentifikaciju pojedinca. Kao “primjer” onoga što bi se zbog rodno osjetljivog jezika moglo desiti u našem regionu Panić je ispričala priču o školi u SAD-u gdje se djeca identifikuju kao mačke i psi, i nastavno osoblje je primorano da to poštuje. Kako je Raskrinkavanje već pisalo u analizi ovdje, priče o ovakvim školama su izmišljene.
Shodno činjenicama, tvrdnju da će se djevojčice “ocjenjivati drugačije” zbog odrednica Zakona o rodnoj ravnopravnosti u vezi s rodno osjetljivim jezikom ocjenjujemo kao manipulisanje činjenicama. Istu ocjenu dajemo i tvrdnjama da će obični građani/ke biti zakonski sankcionisani/e ukoliko ne budu koristili/e rodno osjetljivi jezik.
Prvu objavu tvrdnje da se upotrebom rodno osjetljivog jezika “ukida” srpski jezik ocjenjujemo kao lažnu vijest, a ostale objave kao prenošenje lažnih vijesti.
Tvrdnje ili insinuacije da je Zakon o rodnoj ravnopravnosti u službi neke maliciozne agende ili plana protiv “tradicionalnih vrijednosti” ocjenjujemo kao teoriju zavjere.
(Raskrinkavanje.ba)