Foto: Screenshot/Jutarnji Program TV Happy
Urednik tabloida Informer Dragan J. Vučićević gostovao je 11.7.2023. godine u Jutarnjem programu televizije Happy. Tom prilikom iznio je niz netačnih tvrdnji o genocidu u Srebrenici. Nedugo nakon emitovanja emisije, članak u kom su izdvojene neke od njegovih izjava objavljen je na Informeru.
Vučićević tvrdi da zločin u Srebrenici nema elemente genocida te da je izvjesni Gideon Greif u svom izvještaju to “naučno dokazao”. Obilježavanje godišnjice genocida povezuje sa širenjem mržnje, navodi da se na komemoraciji u Potočarima ističu zastave Armije RBiH te iznosi netačne tvrdnje o navodnoj himni fudbalske federacije BiH, odnosno Federacije BiH.
Šta je genocid?
Vučićević tvrdi:
- Ne poričem nikakav zločin. Tačno se zna šta je genocid, to je krivično delo u kome se mora dokazati specijalna namera da se uništi i zatre jedna zajednica. Ima li toga u Srebrenici? Pa nema. Genocid je kada ubiajte sve, zatirete potpuno jednu etničku grupu. Genocid je ono što se desilo u NDH, Jasenovcu... - dodaje on.
(...)
- Hoće li neko krivično da goni Gideona Grajfa? Informer je u 2021. objavio kompletan izveštaj Gideona Grajfa, gde je naučno dokazano da genocida nije bilo. Hoće li da hapse negatore genocida? Hoće li da hapse hašku sudiju? Ratko Mladić je prvostepeno osuđen na doživotnu robiju, onda se on žalio, onda je odlučivalo žalbeno veće, ta sudinica je smatrala da Mladić ne može biti oduđen jer nema dokaza - napominje Vučićević.
Konvencijom o genocidu UN-a genocid se definiše na sljedeći način:
U ovoj konvenciji genocid označava bilo koje od sljedećih djela počinjenih s namjerom da se uništi, u cijelosti ili djelimično, nacionalna, etnička, rasna ili vjerska grupa kao takva:
- ubijanje članova grupe;
- nanošenje teških tjelesnih ili psihičkih povreda članovima grupe;
- namjerno nametanje grupi uslova života sračunatih da dovedu do njenog fizičkog uništenja u cijelosti ili djelimično;
- nametanje mjera za sprečavanje rađanja unutar grupe;
- prisilno premještanje djece iz grupe u drugu grupu.
U analizi koju smo objavili u sklopu našeg “prebunking” serijala “Rasvjetljavanje”, objavljenoj 6.7.2023. godine, pisali smo o činjenicama o genocidu u Srebrenici.
Zločin u Srebrenici okvalifikovan je kao genocid presudama koje su donesene u Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju, Međunarodnom sudu pravde i Sudu Bosne i Hercegovine.
U analizi se također navodi po kojoj je osnovi Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju okvalifikovao događaje u Srebrenici u julu 1995. kao genocid:
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju ustanovio je, van razumne sumnje, da je Vojska Republike Srpske u julu 1995. godine ubila između 7 i 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka, da je većina njih ubijena u masovnim egzekucijama, da se ubistva nisu desila impulsivno, već da su bila rezultat isplanirane i koordinisane operacije, te da su ona bila čin genocida. Sud je zločin okvalifikovao kao genocid na osnovu dokaza koji jasno pokazuju da je VRS sistematično pogubila hiljade muškaraca i prisilno premjestila oko 25.000 ljudi, znajući da će to dovesti do nestanka bošnjačke populacije s područja Srebrenice. Namjera da se bošnjačko stanovništvo u Srebrenici uništi, prema mišljenju Suda, ogledala se i u činjenici da su uništeni bošnjački domovi i centralna džamija. Sud, je dakle, na osnovu dokaza zaključio da je VRS ubila vojno sposobne muškarce s namjerom da uništi zajednicu Bošnjaka u Srebrenici.
Dakle, suprotno Vučičevićevim tvrdnjama, u sudu jeste utvrđeno da je postojala namjera da se uništi jedna zajednica u Srebrenici. Definicija genocida koju Vučićević navodi također nije tačna. Kako je jasno iz međunarodne pravne definicije genocida koju smo naveli iznad, ubijanje svih pripadnika neke etničke grupe nije nužno da bi zločin predstavljao čin genocida.
Osim netačne definicije genocida i netačne tvrdnje da u Srebrenici nije utvrđeno da je postojala namjera za uništenjem jedne zajednice, Vučićević također netačno tvrdi da je Gideon Greif “naučno dokazao” da u Srebrenici nije počinjen genocid.
Gideon Greif jedan je od autora izvještaja komisije koja je osnovana 2019. godine na inicijativu Milorada Dodika, poznatog po negiranju genocida u Srebrenici, te Narodne skupštine Republike Srpske, čiji zvaničnici/e genocid negiraju već decenijama. “Nezavisna međunarodna istražna komisija o stradanjima svih naroda na području Srebrenice od 1992. do 1995” objavila je 2021. godine izvještaj čiji su zaključci i “dokazi” u suprotnosti sa sudski utvrđenim činjenicama.
U članku BIRN-a objavljenom 29.7.2021. godine, između ostalog, navodi se:
U jednoj od najvećih presuda, kojom su osuđeni članovi Glavnog štaba VRS-a, Drinskog korpusa, Zvorničke brigade i MUP-a RS-a u predmetu “Popović i ostali”, saslušano je ili su na drugi način uvedeni iskazi 315 svjedoka te je predočeno više od 5.300 materijalnih dokaza.
Više od 180 svjedoka je saslušano tokom suđenja Zdravku Tolimiru, bivšem komandantu za obavještajno-bezbjednosne poslove Glavnog štaba VRS-a koji je zbog genocida osuđen na doživotnu kaznu zatvora, te je predočeno oko 3.500 materijalnih dokaza.
Sudski postupci u Haagu su u prosjeku trajali po četiri godine, sa izuzetkom Karadžića i Mladića, koji su u konačnici, osim za genocid, osuđeni i za druge zločine počinjene u ostalim gradovima i općinama u BiH.
Tokom svog obraćanja na godišnjicu genocida 11. jula ove godine, predsjednik Međunarodnog mehanizma za krivične sudove (MMKS) Theodor Meron je kazao da su činjenice utvrđene u Haagu “toliko blizu pojmu naučno utvrđenog stanja koliko je to ljudski moguće”.
“Svaki zaključak je donesen van razumne sumnje a donijeli su ga iskusni pravnici sa svih strana svijeta. Poslije nedavnog izricanja drugostepene presude u predmetu ‘Mladić’, genocid u Srebrenici sada je kao takav potvrdilo čak 34 sudija iz 29 zemalja na pet različitih kontinenata”, rekao je Meron, koji je naglasio kako su činjenice mukotrpno istraživane, rigorozno provjeravane te potvrđene u brojnim predmetima u kojima se došlo do zaključka da se u Srebrenici desio genocid, “što je zaključak do kojeg je došao i Međunarodni sud pravde”.
Dakle, sudovi su u dugogodišnjim istragama, na osnovu mnoštva materijalnih dokaza i stotina svjedočenja, van razumne sumnje utvrdili činjenice o genocidu u Srebrenici. Gideon Greif i njegova komisija su u svom izvještaju veliki dio tih činjenica i dokaza izostavili.
Neosnovane optužbe za širenje mržnje
U posebno degutantnom ispadu, Vučičević optužuje osobe i institucije koje sudjeluju u očuvanju sjećanja na genocid u Srebrenici i obilježavaju njegove godišnjice za “širenje mržnje”, što “argumentuje” navodima o navijačkim pjesmama:
- Razumemo vašu bol, i mi imamo strašne žrtve. Kada bismo krenuli o Jasenovcu, nikada ne bismo završili. Mi razumemo vaše žrtve, ali objasnite kako oplakujete svoje žrtve ako širite mržnju. Zvanična himna navijača fudbalske reprezentacije BiH je "gazi sve četnike, to su sve pi****e". Pogledajte samo zastave koje se tamo prenose, sve zastave armije BiH, ratne zastave pod kojima su počinjeni najveći ratni zločini, to se nosi u Potočarima i Srebrenici. Kako se tako oplakuju žrtve? - pita urednik Informera.
Kako ističe Vučićević, mučno je gledati njihove televizije, jer iznose neistine.
U gostovanju na Happyju, u dijelu koji nije uključen u Informerov članak, Vučićević detaljnije govori o navodnoj zvaničnoj himni bh. fudbalske federacije:
Ne znam jesi li ikada čula zvanično himnu bh. fudbalske federacije? Možda mogu vaši iz režije da nađu, zove se “BHF BHF”.
(...)
To je zvanična himna bh. federacije. Oni govore o građanskoj državi. O bratstvu i jedinstvu nekakvom. O tome da su svi tamo građani jednaki. O Bošnjacima, Srbima, Hrvatima, kao svi smo isti i tako dalje. I kao svi trebamo da budemo jedna država, a onda im je zvanična himna “gazi sve četnike, to su sve…” pa rekoh vam šta.
“BHF” je skraćenica za BH Fanaticos, navijačku organizaciju iz BiH. Sporni stih koji spominje Vučičević zaista se nalazi u jednoj od njihovih pjesama, “Naš stav”. Ipak, to nije “zvanična himna” bh. fudbalske reprezentacije, federacije ili entiteta Federacija BiH, niti je povezana sa zvaničnim institucijama Bosne i Hercegovine. Pjesme s nacionalističkim stihovima su, nažalost, prisutne na sportskim događajima širom regiona, a ne samo u BiH (1, 2). Vučičević ni ne nastoji objasniti kakve veze ima uvredljiva pjesma grupe navijača s obilježavanjem genocida u Srebrenici.
Na fotografijama i snimcima s komemoracije u Potočarima koja se održala 11. jula nismo uspjeli pronaći nijednu istaknutu zastavu Armije BiH. Bila je istaknuta zvanična zastava Bosne i Hercegovine, kao i zastava Republike Bosne i Hercegovine, koja, kako je Raskrinkavanje već objasnilo, nije isto što i zastava ARBiH. Zastava RBiH bila je zvanična državna zastava od 1992. do 1998. godine.
Izlaganje Dragana J. Vučićevića, prepuno netačnih tvrdnji i manipulacija, ima za cilj da potkrijepi negatorski narativ o genocidu u Srebrenici. Negiranje genocida u Srebrenici široko je rasprostranjena društvena pojava koja je na našim prostorima prisutna već decenijama. Više o tome kako se dezinformacije već godinama koriste za promicanje ovog štetnog narativa čitajte u analizama našeg serijala “Rasvjetljavanje”.
Shodno činjenicama, tvrdnjama da u Srebrenici nije počinjen genocid, da je to “naučno dokazao” Gideon Greif, da je pjesma “Naš stav” zvanična himna fudbalske federacije BiH ili entiteta Federacija BiH, kao i tvrdnjama da su na komemoraciji u Potočarima istaknute zastave ARBiH, dajemo ocjenu lažna vijest.
Sva prenošenja ovih tvrdnji ocjenjujemo kao prenošenje lažnih vijesti.
(Raskrinkavanje.ba)