Društvene mreže kao “obećavajuće” polje za protivnike abortusa u BiH

Ova analiza je označena kao: Preko margine

U Bosni i Hercegovini djeluje nekoliko organizacija koje nastoje odgovoriti žene od abortusa iako je pravo na ovaj medicinski zahvat zagarantovano samo “na papiru” – u praksi ga je često teško ostvariti.

Foto: Freepik

Takozvane pro-life grupe, inicijative i organizacije postoje skoro u svim dijelovima svijeta, a neke od najglasnijih i najaktivnijih nalaze se u Sjedinjenim Američkim Državama i zemljama Evrope. Termin “pro-life” usvojen je i zamijenio je engleski pojam anti-abortion kako bi se naglasilo vjerovanje da je abortus oduzimanje ljudskog života (da su ZA život), a ne pitanje reproduktivnih prava žena, što tvrdi takozvani pro-choice pokret (za izbor).

Prisutne su u zemljama u kojima je abortus više i manje dostupan. 

Različite su metode pribavljanja pažnje i povjerenja javnosti kojima se koriste u svom djelovanju, a neke od uobičajenih su prikazivanje statistika o obavljenim abortusima u toku godine, definisanje abortusa kao zloupotrebe ljudskih prava i nasilja protiv dostojanstva ljudskog života, organizovanje događaja podizanja svijesti o važnosti života i slične aktivnosti. Konkretno djelovanje ovakvih grupa počelo je od sredine 20. stoljeća u SAD-u, u vrijeme prije i oko poznate presude američkog Vrhovnog suda Roe vs. Wade. Radi se o ključnoj presudi kojom je određeno da Ustav SAD-a mora zaštititi pravo žene na izbor da izvrši abortus, bez ikakvih ograničenja (imajući u vidu da su u to vrijeme u mnogim američkim saveznim državama bili na snazi zakoni koji zabranjuju abortus). Ova je presuda primjer pravosudnog aktivizma u pravcu zaštite reproduktivnih prava žena.

Najčešće iza pro-life ideja stoje konzervativne, religijske i desno orijentisane zajednice i politike, čiju pozadinu nekad nije lako utvrditi zbog nedostatka transparentnog pristupa informacijama o njihovom finansiranju, članstvu, osoblju, porijeklu, metodologiji rada i ciljevima. Proklamovani krajnji cilj jeste zaštita ljudskog života, ali praktični cilj je odvratiti žene od odluke o abortusu nudeći (sporne) informacije o negativnim posljedicama ovog medicinskog zahvata. 

Informacije o ljudima koji pišu za ovakve grupe najčešće nisu dostupne, kao ni informacije o “savjetnicima”, o njihovim stručnim kvalifikacijama, naučnoj pozadini, vrijednostima i slično. Također, fokus narativa je isključivo na štetnosti abortusa, dok se ne govori o važnosti kontracepcije i odgovornog seksualnog ponašanja koje sprečava neželjene trudnoće. Prema uvjerenju značajnog broja ovih grupa, trudnoća je uvijek željena i potpuno se ignorišu uvjeti koji su doveli do trudnoće koja se želi prekinuti: siromaštvo (nepovoljna ekonomska situacija), manjak pristupa kontracepciji, slučajevi seksualnog nasilja koji su rezultirali trudnoćom, nespremnost partnera za roditeljstvo itd.


Anti-abortus aktivizam u BiH

Kako je ranije pisao portal Raskrinkavanje, postoji nekoliko pro-life udruženja i inicijativa u BiH koje plasiraju informacije u online prostoru. Ono što im je zajedničko jeste širenje naučno neprovjerenih i netačnih informacija o abortusu. 

Anti-abortus aktivizam se na društvenim mrežama u BiH promoviše na Facebook i Instagram stranicama Glas Za Život i Sara - Mjesto za tebe (1, 2, 3, 4), koje korisnike/ce vode na dvije istoimene web stranice. Ove stranice svoju misiju predstavljaju kao “osnaživanje žena” i “pružanje savjetovanja i podrške” za žene i parove koji se suočavaju s neželjenom trudnoćom i skupile su 7.926 pratitelja/ki do vremena pisanja ove analize.

Ipak, ohrabrujuće poruke o osnaživanju i podršci ne predstavljaju cijelu sliku. Kako je Raskrinkavanje pisalo i ranije, u analizi koju možete pročitati ovdje, stvarni cilj ovih stranica jeste odgovaranje žena od abortusa uz pomoć obeshrabrujućih dezinformacija i mitova o ovom medicinskom postupku.

Identitet osoba koje uređuju i objavljuju na Facebook i Instagram stranicama, kao i identiet kreatora/ki istoimenih web stranica, nije naveden. Činjenica da je na stranicama Glas Za Život i Sara - Mjesto za tebe naveden isti broj telefona na koji žene mogu nazvati ukoliko žele “savjetovanje” podupire zaključak da su kreatori/ce obje stranice isti. Također, prema podacima stranice ICANN, web stranicu Sara - Mjesto za tebe registrovala je organizacija Voice For Life (Glas za život).

Kada je riječ o Facebook stranicama, iz odjeljka “Transparentnost stranice” može se vidjeti da je stranica Glas Za Život kreirana u julu 2016. godine. Ima pet administratora/ki, četiri iz BiH i jednog/u iz SAD-a. Sara - Mjesto za tebe kreirana je u julu 2021. godine i također ima jednog administratora/ku iz SAD-a.

Organizaciju “Glas za život” nismo uspjeli pronaći ni u registru nevladinih organizacija BiH niti putem web stranice CompanyWall. Na web stranici Glas Za Život navodi se adresa Radnička 3A u Sarajevu.

Stoga smo kontaktirali “Glas za život” i pitali da li se i gdje mogu pronaći informacije o vlasništvu i finansiranju njihove organizacije, naglašavajući da ih nismo uspjeli pronaći u registrima i da se na njihovim stranicama ne navode identiteti vlasnika/ca i uposlenih. Također nas je zanimalo da li u njihovom procesu rada postoji mehanizam ispravki objavljenih netačnih informacija, poput one da abortus povećava rizik od oboljenja od raka dojke, koje smo ocijenili u našoj prethodnoj analizi.

Uposlenica “Glasa za život” nam je putem e-maila proslijedila dokumente koji potvrđuju da je “Glas za život” udruženje registrovano pri Ministrastvu pravde BiH. U Rješenju o registraciji navodi se da su ciljevi Udruženja, između ostalog, “podizanje svijesti o vrijednosti života svake osobe, od začeća do prirodne smrti”. Uposlenica je također naglasila da su iz “Glasa za život” uvjerenja da su sve neophodne informacije, adresa i broj telefona, navedene na web stranicama te da ne smatraju da je važno navesti ko je vlasnik i kreator sadržaja. Naglasila je da će se “raspitati šta je zakonska regulativa i shodno tome unijeti sve potrebne promjene”. Nismo dobili odgovor o tome da li se i gdje mogu pronaći podaci o finansiranju Udruženja. 

Na pitanje o mehanizmu ispravki netačnih navoda uposlenica nam je poslala linkove na nekoliko studija koje sugerišu da bi mogao postojati povećani rizik od oboljenja od raka dojke, navodeći da su spremni ispraviti sadržaj ukoliko dobiju dokaze da abortus nema “apsolutno nikakvog utjecaja na pojavu raka”.

U našoj prethodnoj analizi objašnjeno je zbog čega abortus nije jedan od faktora rizika za obolijevanje od raka dojke.


Heartbeat International

Na web stranici Glas Za Život dostupan je link koji vodi do zvanične stranice američke organizacije Heartbeat International. Riječ je o organizaciji koja sebe predstavlja kao prvu “mrežu pro-liferskih resursnih centara za trudnoću”. Postoji od 1971. godine, a misija im je “učiniti abortus nepoželjnim danas, a nezamislivim za buduće generacije”. Imaju pridružene organizacije na svih šest kontinenata.

U SAD-u također upravljaju i tzv. Option Lineom, 24-satnom linijom za “pomoć u trudnoći”, koja odgovara na preko 600 poziva i razgovora dnevno.

Heartbeat International nudi zainteresovanim skupinama ljudi iz raznih zemalja treninge i resurse uz pomoću kojih mogu izgraditi svoju lokalnu anti-abortus organizaciju. Ove usluge Heartbeat International naplaćuje 70 američkih dolara. Heartbeat International je u 2018. godini ostvario prihod od 4,7 miliona američkih dolara, navodi se na web stranici organizacije Privacy International.

U BiH postoje dvije Heartbeat International pridružene organizacije, “Glas Za Život” i “Svjetionik - Centar za život”, obje u Sarajevu.

“Svjetionik” je registrovan kao nevladina organizacija pri Ministarstvu pravde i uprave Kantona Sarajevo. 

Heartbeat International je organizacija koja je više puta optužena za širenje dezinformacija o abortusu i korištenje različitih manipulacija s ciljem da odgovori žene od ovog postupka.

Medij openDemocracy je u 2020. godini proveo tajnu istragu u okviru koje su novinarke ovog medija posjetile 30 “kriznih centara” koji se dovode u vezu s organizacijom Heartbeat International. Novinarke su, kako se navodi na ovom portalu, bile izložene raznim dezinformacijama o abortusu, poput tvrdnji da abortus uzrokuje rak i mentalna oboljenja, kao i insinuacija da abortus može uzrokovati da partner žene koja se na odlučila na ovaj zahvat postane “gej”. 

U članku objavljenom na portalu Vice 2017. godine navodi se da žene koje dođu u neki od “kriznih centara” povezanih s ovom organizacijom, koji namjerno oponašaju izgled medicinskih ustanova, bivaju izložene različitim dezinformacijama o abortusu te im se govori da su abortus i određena sredstva za kontracepciju ubistvo. U članku se navodi da su čak zabilježeni slučajevi gdje je osoblje ovih centara lagalo žene o starosti fetusa s ciljem da “razvuku” trudnoću do trenutka kada abortus prestaje biti legalan.

Heartbeat International bio je suočen i s pitanjima u vezi sa zloupotrebom podataka svojih korisnika/ca.

U članku objavljenom na web stranici organizacije Privacy International 2020. godine navodi se da Heartbeat International koristi tehnologiju pod nazivom Next Level Center Management Solution, pomoću koje kompilira lične podatke žena dobijene u toku posjete nekom od njihovih centara. Podaci uključuju ime i prezime, adresu, bračni status, etničku pripadnost, izvor prihoda, prethodne trudnoće, historiju seksualno prenosivih bolesti, zdravstvene podatke i slično. Nije u potpunosti poznato šta organizacija radi s ovim podacima poslije. Također, ova se tehnologija koristi i u spomenutim Option Line call centrima te postoji sumnja da osoblje koje u njima radi traži ove podatke od svojih sagovornica bez napomene da će oni biti prikupljeni i sačuvani ili da će ih Heartbeat International koristiti u budućnosti.

Heartbeat International nije jedina organizacija koja zagovara ukidanje ili ograničavanje prava na abortus i koristi razne manipulacije i laži kako bi postigla svoj cilj. Aktivizam protiv prava na abortus postoji već decenijama, tačnije od ‘60-ih godina. Različiti anti-abortus pokreti su proteklih godina uspješno vodili kampanje koje su rezultirale rigidnim ograničavanjem prava na abortus u nekim državama (1, 2).


Aktivnosti van društvenih mreža

Članovi/ice Udruženja “Glas Za Život” svoje aktivnosti ne sprovode samo na društvenim mrežama. Iz objava podijeljenih na njihovoj Facebook stranici može se vidjeti da su u proteklih godinu organizoval/e “druženje u Maglaju” u prodavnici Bingo, kao i druženje u Zenici na Trgu Alije Izetbegovića.

Na snimcima i fotografijama s ovih događaja može se vidjeti da su članice grupe postavile štandove na ovim lokacijama i dijelile prolaznicima/cama promotivne materijale i poklone. 

Nije posve jasno da li je trgovinski lanac Bingo u potpunosti upoznat s misijom “Glasa Za Život”.


Skrivene opasnosti anti-abortus platformi

Iza ovih i sličnih ideja i generalno izražene “zabrinutosti” za pad nataliteta često ne stoje objektivna znanja, već selektivno odabrane informacije čiji je cilj da ženama nametnu “prirodnu” ulogu majke koja brine o djeci kao jedinu i time ograniče pravo na vlastitu odluku i, ako žena tako želi, djelovanje van konteksta tako nametnutog majčinstva. Potenciranje “psiholoških posljedica abortusa”, koje često vidimo u djelovanju ovakvih grupa, predstavlja generaliziranje nečega što je izuzetno individualno. 

Suprotno (često na prvi mah nevidljivim) idejama ovih inicijativa, fokus društvene zajednice i države treba biti na stvaranju uvjeta da svako željeno dijete sa svojim roditeljem/roditeljima ima uvjete za dostojanstven život, kao i na edukaciji građanstva o osnovnim pravima u reproduktivnoj i seksualnoj sferi, o odgovornom seksualnom ponašanju, kontracepciji, zaštiti od spolno prenosivih infekcija/bolesti, planiranju porodice itd.

Pravni i širi društveni okvir za priznanje, zaštitu i ostvarivanje prava na abortus u BiH

Zakoni u Bosni i Hercegovini regulišu postupak i obaveze zdravstvenih ustanova, a prema kojima svaka žena ima pravo da prema vlastitom izboru odlučuje o prekidu trudnoće do desete sedmice trudnoće, u skladu sa Zakonom o uvjetima i postupku za prekid trudnoće (Federacija BiH, preuzet od bivše SFRJ), odnosno Zakonom o uslovima i procedurama prekida trudnoće (Republika Srpska). Zakoni jasno propisuju postupke, obaveze, prava i odgovornosti pacijenata/ica i zdravstvenih ustanova. Međutim, problemi su prisutni u praksi – dostupnost, cijene, nepostojanje sveobuhvatne statistike o izvršenim abortusima, uvjeti u zdravstvenim ustanovama itd.

Postoje dva pravca rasprave o pravu na abortus: tzv. legalistički, koji smatra da abortus treba da bude zakonom zagarantovano pravo koje će pratiti praksa jednakog pristupa za sve žene i, s druge strane, feminističke rasprave koje idu u pravcu teza da abortus ne bi uopšte trebao biti regulisan zakonima, da to nije pravo koje nam bilo koji propis (ne) može “dati“, već nam pripada sam po sebi i stvar je zdravstvenih politika da li će ga se i kako uvrstiti, definisati i praktikovati kroz osnovne pakete zdravstvenih usluga.

Situacija u praksi je takva da, pored postojanja pravnog osnova koji obavezuje na pružanje besplatne i sigurne zdravstvene usluge abortusa, pobačaj još uvijek nije pod jednakim uvjetima dostupan na cijeloj teritoriji BiH. Razlozi za to su višestruki: neobavljanje prekida trudnoće na zahtjev trudnice ili uvjetovanje visokim cijenama, neujednačene cijene u kantonima, neadekvatna opremljenost javnih zdravstvenih ustanova potrebnom opremom, nepostojanje ustanova ili nedovoljan broj ustanova koje bi radile te procedure u manjim mjestima/gradovima, nepotpuna procedura informisanja pacijentica o toku pobačaja, nepostojanje psihološke podrške itd.

Prema zakonu, pacijentice koje abortus ne mogu izvršiti u svom gradu/općini tu bi uslugu trebale dobiti u drugoj najbližoj općini/gradu ukoliko imaju zdravstveno osiguranje. To važi za sve zdravstvene usluge i pobačaj ne bi trebao biti izuzetak. Bolnice, odnosno domovi zdravlja (ili preciznije, zavodi zdravstvenog osiguranja koji regulišu ovu uslugu) u kojima se ovaj postupak ne vrši, dužne su obezbijediti ženi da ga obavi u drugoj najbližoj zdravstvenoj ustanovi. U ovom smislu, najugroženije su žene koje žive u udaljenim mjestima, žene lošeg ekonomskog stanja, žene s invaliditetom (s obzirom na ograničenja u pristupu ginekološkim uslugama za različite vrste invaliditeta), nezaposlene žene koje nemaju obvezno zdravstveno osiguranje, Romkinje, maloljetnice i sl, navodi se u Narandžastom izvještaju o stanju ljudskih prava žena u BiH u periodu 2016 – 2019. godina.

Još jedan problem jeste što na nivou BiH ne postoje pouzdana statistika ni sistematičan i konsolidovan način prikupljanja podataka o prekidima trudnoće uprkos činjenici da su, prema entitetskim zakonima o evidencijama u oblasti zdravstva, sve javne i privatne zdravstvene ustanove koje registruju djelatnost iz oblasti zdravstvene zaštite žena i materinstva i sprovode postupak prekida trudnoće dužne voditi evidenciju – skupljati statističke podatke o broju prekinutih trudnoća.

Podaci o broju i metodama obavljenih prekida trudnoća nisu potpuni niti se vode po istim principima u entitetskim i kantonalnim zavodima za javno zdravstvo. Pri tome, kantonalni zavodi ne dostavljaju potpune informacije entitetskom zavodu, privatne ustanove također ne dostavljaju i ne poštuju ovu zakonsku obavezu. 

Prekid trudnoće koji se obavlja na zahtjev trudnice do zakonom utvrđene starosti ploda plaća se i izvodi se kako u javno-zdravstvenim ustanovama, tako i u privatnim ordinacijama. Cijena je različita u različitim zdravstvenim ustanovama i teško je doći do te informacije, jer nisu sve ustanove voljne dostaviti podatke, navodi se u Narandžastom izvještaju o stanju ljudskih prava žena u BiH u 2020. godini. U privatnim zdravstvenim ustanovama cijene prekida trudnoće kreću se od 200 do 400 KM, u ovisnosti da li se obavlja u opštoj anesteziji, abortivnom pilulom ili manualnom aspiracijom u lokalnoj anesteziji. U javnim zdravstvenim ustanovama cijene se kreću od 150 do 350 KM.

Činjenica da se usluga tzv. pobačaja na zahtjev plaća jeste diskriminatorna, jer ne omogućava svima jednak pristup, odnosno favorizira/razlikuje osobe koje imaju pravo na prekid trudnoće. Pristup abortusu jeste ljudsko pravo i, iz bilo kojeg razloga da se radi, ono treba biti besplatno, sigurno i legalno. Ako nije besplatan, abortus ne može biti potpuno pravo, već je ograničeno pravo za situacije koje zakonodavac odredi (poput ugroženog zdravlja trudnice, ploda, silovanja i sl). Takvo “pravo“, uvjetovano novčanom naknadom, ne uzima u obzir situacije u kojima žena treba i odluči se izvršiti abortus, poput loše ekonomske situacije, nedostupnosti kontracepcije itd. 

Grupe koje se protive abortusu navode psihološke posljedice (npr. PTSP, depresija, anksioznost), a negdje se navodi i da izvršenje abortusa povećava rizik od zloupotrebe droga i alkohola, kao i suicidalnih misli, što također može biti opasno za žene i cijeli diskurs oko abortusa. U cilju demistifikovanja ovih tvrdnji, potrebno je ponuditi znanstvene podatke o mogućim uticajima različitih narativa kojima se odvraća od odluke o abortusu, kao i na mentalno zdravlje žena. U tom smislu, razgovarali smo s Marijom Šarić, psihoterapeutkinjom iz Sarajeva, koja radi u Fondaciji Krila nade.

U odnosu na navode o teškim psihološkim posljedicama/teškoćama i dugoročnim emotivnim i mentalnim problemima, Šarić kaže: 

“Postoje istraživanja i ovdje je istinski u pitanju etička podloga, odnosno sistem vrijednosti u kojem je jedna žena odgojena. Psihičke posljedice postoje. Abortus, bio on induciran ili spontani, invazivna je metoda i radi se o operaciji, tako da postoje indikacije za razne psihološke posljedice, osobito ako na ženu okolina vrši pritisak i osuđuje je”. 

U pojedinim objavama na društvenim mrežama navodi se i post-abortus trauma, generalizirajući ovu pojavu i ne razmišljajući o posljedicama širenja takvih poruka u javnom prostoru, a bez naučnih utemeljenja. 

Šarić smatra da je posrijedi etička rasprava o tome kada život stvarno počinje.

“Ovu pojavu ne možemo generalizirati. Posljedica širenja ovih poruka je poziv na ukidanje osnovnog ljudskog prava žene da odlučuje o svom tijelu”, riječi su Šarić.

Umjesto ovih i sličnih poruka, potrebno je u toku procesa prekida trudnoće ponuditi ženama i njihovim partnerima psihološku pomoć. U javnim ginekološkim ustanovama i Porodičnom savjetovalištu Kantona Sarajevo ona je dostupna, a upitno je kakva je podrška dostupna u drugim dijelovima BiH. Šarić smatra da je neophodno reaktualizirati ovu temu da se u BiH ne bi desila slična situacija kao u Poljskoj – da žene preko noći izgube pravo koje su imale.

O stvarnom uticaju ograničavajućih javnih diskursa na mentalno zdravlje žena kojima je abortus potreban, Šarić kaže: 

“Ukidanje prava na abortus ugrozilo bi živote miliona žena i vratilo njihova prava na početak borbe za prava žena. Etički ispravo bi bilo ostaviti pravo na izbor žene na abortus i pravo liječnika na prigovor savjesti. Jedino davanjem prava na odgovornost za vlastiti život i odluke u skladu s tim, a ne vraćanjem legislative u devetnaesto stoljeće, možemo donijeti ispravnu etičku odluku. U suprotnom ćemo se probuditi u distopijskoj stvarnosti ‘Sluškinjine priče’ Margaret Atwood”.

Autori/ce: Delila Hasanbegović-Vukas (Sarajevski otvoreni centar), Rašid Krupalija i Nerma Šehović (Raskrinavanje.ba)

Autorica: Redakcija Objavljeno: 12. 05. 2022 | Zadnji put osvježeno: prije 4 mjeseca

Posljednje objavljene analize

Lažna vijest
Lažna vijest o hapšenju predsjednika biračkih odbora u Trebinju

Na dan održavanja Opštih izbora u Bosni i Hercegovini portal Trebinje 24 ob...

Lažna vijest Prenošenje lažnih vijesti
Analiza
Koji mediji su tokom kampanje najviše trošili na oglašavanje na Facebooku i Instagramu?

Kako pokazuje izvještaj kompanije Meta, tokom kampanje pred Opšte izbore u...

Razabiranje
Manipulisanje činjenicama
Oružane snage Ukrajine nisu zarobile sedam studenata iz Šri Lanke

Izvještavajući o grupi studenata iz Šri Lanke u Ukrajini, nekoliko portala...

Manipulisanje činjenicama Ispravljeno
Raskrikavanje.rs Istinomjer.ba Analiziraj.ba NewsMavens.com Raskrinkavanje.me