Foto: Raskrinkavanje.ba
U jutarnjim satima 3.5.2023. godine u beogradskom naselju Vračar, 13-godišnji dječak je u Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar” iz vatrenog oružja usmrtio osam učenika/ca i školskog čuvara, a ranio šestero djece i nastavnicu. Ubijeno je sedam djevojčica i jedan dječak, svi rođeni između 2009. i 2011. godine. Maloljetni počinitelj napad je izvršio oružjem svoga oca, a tačan motiv i dalje je nepoznat.
Nepuna dva dana kasnije, u noći između 4.5. i 5.5, u Srbiji se dogodilo novo masovno ubistvo u selima Dubona i Šepšin kraj Mladenovca, gdje je ubijeno osam i ranjeno 14 osoba.
Ovi stravični događaji, u kojima je život izgubilo 17 ljudi, od čega devetero djece, izazvali su šok i burne emocije kako u Srbiji, tako i u drugim zemljama regiona. O njima su, što je razumljivo i očekivano, intenzivno izvještavali mediji iz regiona.
No, umjesto odgovornog i profesionalnog pristupa, mnogi su vidjeli priliku da profitiraju na ovim tragedijama, posebno na nezapamćenom masovnom ubistvu koje se dogodilo u školi na Vračaru. Tretirajući tragični događaj kao morbidni spektakl, brojni mediji iz Srbije i BiH su, tako, pribjegli neprimjerenim i neetičkim praksama, prenosili potresne i uznemirujuće detalje koji nisu bili u interesu javnosti, banalizovali ekstremno nasilje koje se dogodilo i prekršili sve zamislive smjernice i preporuke za etičko i društveno odgovorno izvještavanje o kriznim situacijama. Činjenica da su ovim tragedijama posebno bila pogođena maloljetna lica dodatno je uznemirujuća.
U ovoj analizi osvrnut ćemo se na problematične medijske članke koji su se mogli uočiti u javnom prostoru nakon masovnih ubistava koja su se dogodila prošle sedmice, kao i na potencijalne posljedice koje neprofesionalno izvještavanje može imati kada je riječ o ovakvim događajima.
Kako bi trebalo izvještavati o masovnim ubistvima?
Izvještavanje o ekstremnim i potresnim događajima poput masovnih ubistava posebno je kompleksno zbog niza potencijalnih posljedica koje može imati na aktere/ke samih događaja, to jest na žrtve i njihove bližnje, ali i na društvo u cijelosti.
U Sjedinjenim Američkim Državama, gdje su masovna ubistva iz vatrenog oružja (mass shootings) vrlo česta pojava, američka organizacija SAVE (Suicide Awareness Voices of Education – Obrazovanje i podizanje svijesti o samoubistvu), u saradnji sa stručnjacima/kinjama s Univerziteta Kolumbija, CDC-a te medijskih i drugih organizacija, napravila je posebnu web stranicu sa stručnim preporukama za odgovorno medijsko izvještavanje o takvim događajima.
Među rizicima koji prate ovakve događaje najdirektniji je onaj od “efekta zaraze”, to jest od ponavljanja sličnih događaja. Tome može doprinijeti upravo javni diskurs koji se u medijima i na društvenim mrežama kreira o masovnim ubistvima, koji može potaknuti druge osobe da oponašaju počinitelja i učine ista ili slična krivična djela (1, 2, 3). To se naziva i “copycat” efektom (copycat – imitator/ka), a opasnost da se takvo nešto dogodi naročito je velika tokom prvih nekoliko sedmica nakon takvog događaja (1).
U takvim slučajevima “imitatori/ke” djeluju na osnovu informacija koje su do njih došle iz medijskih izvještaja ili s društvenih mreža, to jest imitiraju događaje kojima nisu lično svjedočili/e, već su o njima saznali/e putem medija. Stoga način na koji mediji izvještavaju, medijski prikazi počinitelja/ki, njihovih slika, životnih okolnosti, događaja koji su prethodili djelu itd. mogu značajno uticati na povećanje ili smanjenje rizika da će doći do slučajeva “imitacije”.
Web stranica Reporting on mass shootings (Izvještavanje o masovnim pucnjavama) kreirana je kako bi se pomoglo medijima da što profesionalnije izvještavaju o takvim tragičnim događajima i izbjegnu rizike poput “efekta zaraze” i pojave “imitatora”. Ovo su neke od najvažnijih preporuka koje su istaknute:
Počinitelj krivičnog djela ne treba biti u fokusu medijskih izvještaja
Izvještavanje o počinitelju trebalo bi se svesti na minimum, kako se ne bi doprinosilo mogućnosti da se drugi poistovjete s njim ili “inspirišu” njegovim postupcima. U tu svrhu, treba izbjeći stalno ponavljanje njegovog imena, pretjerano objavljivanje njegovih fotografija i detalja iz života počinitelja.
O detaljima iz istrage treba izvještavati onda kada imaju informativnu vrijednost za javnost. Naprimjer, u slučajevima kada masovne ubice pišu svoje “manifeste” u kojima iznose ideološke razloge i/ili nastoje indoktrinirati druge kako bi počinili slična djela preporučuje se da se takvi tekstovi ne citiraju osim ako ne sadrže relevantne informacije za sam događaj. Ista je preporuka i za sadržaje (tekstove, crteže, slike, itd.) koje su počinitelji objavljivali na svojim društvenim mrežama prije izvršenja krivičnog djela.Prenositi činjenice i ne ulaziti u spekulacije o mentalnom zdravlju ili motivima zločina
Snažno se preporučuje da se izbjegava spekulisanje o mentalnom zdravlju počinitelja, a posebno korištenje derogatornih izraza koji se odnose na mentalne bolesti. Ove bi se preporuke trebale poštovati i kada se razgovara sa žrtvama, svjedocima i ostalim osobama koje su lično pogođene tragedijom te nastojati da se njihova svjedočanstva prenose tako da objektivno opisuju šta se dešavalo. Opisivanjem počinitelja kolokvijalnim pogrdnim izrazima kojima se stigmatizuju mentalne bolesti mogu se povećati predrasude i stigmatizacija osoba koje pate od mentalnih oboljenja te odvratiti ljudi od traženja pomoći ukoliko imaju probleme s mentalnim zdravljem.
Preporučuje se da mediji izvještavaju samo o utvrđenim činjenicama i da ne ulaze u nagađanja oko toga koji su bili motivi za izvršenje zločina, bez obzira na to da li spekulacije dolaze od istražnih organa ili od osoba koje su poznavale počinitelja ili žrtve.
Prikazivanje počinitelja kao žrtve, mučenika ili heroja jednako je opasno. Pri opisivanju ponašanja počinitelja važno je isticati da je ono štetno i nezakonito, a ne pribjegavati senzacionalističkom izvještavanju, koje može doprinijeti i uznemirenosti i panici kod gledatelja/ki i/ili dovesti do retraumatizacije pogođenih osoba. Porodicama žrtava i osobama koje su direktno traumatizirane napadom treba pristupiti sa saosjećanjem.- Od nasilja ne praviti spektakl
Preporučuje se izbjegavanje slika kojima se glorifikuje nasilje te izbjegavanje previše detaljnog izvještavanja i prikazivanja traumatičnih prizora s mjesta zločina. U nekim studijama navodi se da potanko opisivanje detalja ubistava također može doprinijeti širenju “efekta zaraze” jer potencijalni imitatori na taj način dobijaju informacije o tome kako se počinitelj ponašao, što mogu iskoristiti kako bi oponašali njegove postupke. “Rangiranje” incidenata (poređenje masovnih ubistava, naglašavanje koja su bila najsmrtonosnija i sl.) kod takvih osoba također može doprinijeti posmatranju zločina kao “podviga” koji treba ponoviti ili nadmašiti te se preporučuje da se o nasilju ne govori na taj način.
Pojednostavljivanje i senzacionalizacija incidenta također su nepoželjni. Banalizacija uzroka i faktora koji dovode do ekstremnog nasilja kao što su masovna ubistva jedna je od grešaka koju ne treba praviti. Umjesto spekulacija o tome koji je uzrok ili motiv, ili neutemeljenih tumačenja o tome šta je “izazvalo” napad, trebalo bi skrenuti pažnju na to da je nasilje kompleksan fenomen koji se ne može objasniti jednim uzrokom.
Sve su ove preporuke usmjerene na to da se dodatno ne pogoršava već teška situacija: da se izbjegne stvaranje dodatne nesigurnosti u društvu koje svakako prati ovakve događaje; da se izvještavanjem ne doprinosi traumatizaciji osoba koje su proživjele traumatično iskustvo te da se od počinitelja ne pravi heroj, žrtva niti potencijalni “uzor” za osobe koje bi mogle biti sklone da ga oponašaju.
S druge strane, pažljivo i profesionalno izvještavanje može informisati javnost o znakovima upozorenja potencijalno nasilnog ponašanja, edukovati ljude kako da prepoznaju osobe koje možda razmatraju da počine neki nasilni čin, ohrabriti ih da potraže pomoć za sebe ili druge, utješiti žrtve i njihove porodice i zajednice.
Kako mediji trebaju izvještavati o maloljetnicima/ama?
Profesionalni i etički novinarski kodeksi u zemljama regije možda nemaju specifične preporuke koje se odnose na izvještavanje o masovnim ubistvima, ali sadrže smjernice čijim bi se poštovanjem izbjegla većina opisanih grešaka. Kodeks za štampu i online medije u Bosni i Hercegovini Vijeća za štampu nalaže da će se “teme koje uključuju lične tragedije obzirno obrađivati, a pogođenim ličnostima prići će se diskretno i sa saosjećanjem”. Dodatno, novinarima/kama i urednicima/ama nalaže se i da izbjegavaju “objavljivanje punog identiteta žrtava i uznemirujućih sadržaja, osim kada je riječ o iznimnom javnom interesu”. Kodeks novinara Srbije također ističe da novinari/ke i urednici/e “naročito treba da izbegavaju spekulacije i prenošenje nedovoljno proverljivih stavova u izveštavanju o nesrećama i tragedijama u kojima ima stradalih ili su teško pogođeni materijalni i drugi interesi građana”.
Mediji imaju posebnu odgovornost kada su žrtve i/ili počinitelji krivičnih djela maloljetne osobe, što je bio slučaj s jednim od ubistava koje se dogodilo prošle sedmice.
Medijski kodeksi posebno naglašavaju značaj etičkog izvještavanja o maloljetnicima/ama, a u Srbiji je ovo pitanje i zakonski regulisano – Zakon o javnom informisanju i medijima u članu 77. navodi da se posebno “mora voditi računa da sadržaj medija i način distribucije medija ne naškode moralnom, intelektualnom, emotivnom ili socijalnom razvoju maloletnika”. Kodeks za štampu i online medije u BiH u članu 18. navodi da su novinari i urednici dužni da u postupanju s djecom i maloljetnicima “budu krajnje obazrivi, poštujući dobre običaje i Konvenciju o pravima djeteta i polazeći od najboljeg interesa djeteta”, da “zaštite identitet djeteta u postupcima u kojima je inače isključena javnost” te da “ne smiju direktno ili indirektno identificirati djecu mlađu od 18 godina u slučajevima kada su djeca žrtve, svjedoci ili optuženi u krivičnom postupku”. Slično se navodi i u Kodeksu novinara Srbije. Profesionalni mediji, dakle, u svom izvještavanju ne bi trebalo da otkrivaju puni identitet maloljetnih lica koja su na bilo koji način uključena u određeni slučaj.
Potreba za zaštitom identiteta maloljetnika/ca ističe se i u Preporukama za unapređenje zaštite prava djece na privatnost kada su prava narušena od strane medija u BiH, koje je 2012. godine izdala Institucija ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine.
Ništa od navedenog, nažalost, nije urađeno u slučaju napada u Beogradu i događaja koji su uslijedili.
U preporukama javni interes; u realnosti senzacionalizam, spekulacije i potpuno odsustvo odgovornosti
Kontinuirana praksa senzacionalizma i kršenja etičkih standarda profesije kada su u pitanju osjetljive teme (1, 2) nastavljena je, nažalost, i u slučajevima masovnih ubistava koja su se dogodila prošle sedmice. Veliki broj medija na ovom govornom području zanemario je sve spomenute preporuke te sve ove događaje tretirao samo kao priliku za podizanje čitanosti i gledanosti.
Tako su se u brojnim medijima iz regiona samo nekoliko sati nakon što se napad dogodio pojavile stotine senzacionalističkih izvještaja o tragičnom događaju, što se nastavilo i u danima koji su uslijedili.
Neposredno po saznanju ko je dječak koji je počinio ubistva, njegovo puno ime, prezime i fotografija objavljeni su u ogromnom broju članaka. Iz sata u sat nizali su se bizarni detalji iz njegovog života, objave s društvenih mreža, citati izjava koje je dao policiji, podaci o njegovim interesovanjima i školskim uspjesima te o članovima/icama njegove porodice, uključujući i jednu maloljetnu osobu.
EKSKLUZIVNO! Objavljujemo fotografije Koste Kecmanovića iz ŠKOLE SMRTI! (FOTO) (Republika, 6.5.2023)
DAN KAD SVI SLOBODNO MOGU DA UBIJAJU Kosta je bio opčinjen ovim horor serijalom, godinama se spremao da ubije (Alo, 4.5.2023)
JEZIVI DETALJI SA SASLUŠANJE UBICE IZ ŠKOLE NA VRAČARU "Kad sam ubio čuvara, strah je nestao", hladnokrvno je izgovorio (Alo, 5.5.2023)
OVO JE OTAC KOJI JE MONSTRUMA UČIO DA PUCA: Naučio ga šta je oružje, pa Kosta napravio KRVAVI PIR! (Republika, 3.5.2023)
OVO JE MAJKA UBICE IZ ŠKOLE NA VRAČARU: Posvetila se nauci, a sin joj mahao pištoljima - na kraju napravio HOROR (FOTO) (Republika, 4.5.2023)
ISPLIVALA FOTOGRAFIJA KOSTINE MAJKE IZ KABINETA! Jedan detalj posebno upada u oči! (FOTO) (Novi.ba, 6.5.2023)
MLAĐA SESTRA MU JE BILA U UČIONICI NEDALEKO OD ONE U KOJOJ JE ON UBIJAO: Sestra Koste K. prebačena kod rođaka, ne prestaje da plače (Novosti, 4.5.2023)
SOCIJALNA RADNICA O MLAĐOJ SESTRI UBICE SA VRAČARA: Biće joj neophodna adekvatna psihološka pomoć (Novosti, 5.5.2023)
Naslovi i članci poput ovih često su se nizali u jednom istom mediju, ne donoseći nikakve nove informacije, već samo eksploatišući “skandaloznost” sopstvenih tvrdnji o porodičnoj situaciji maloljetnog K.K. Ovako su, recimo, izgledali naslovi objavljeni u prethodnih nekoliko dana u samo jednom mediju – tabloidu Alo:
"ŽELEO JE DA MAJKA ČUJE KRIKE NEVINIH ŽRTAVA" Stručnjaci progovorili o masovnom ubici sa Vračara, sve je uradio zbog ovoga (Alo, 6.5.2023)
ŽELEO DA MU MAJKA PATI! Dečak ubica imao za cilj da povredi svoju ali i tuđe majke (Alo, 5.5.2023)
"HTEO SAM DA POZOVEM MAMU" Prilikom saslušanja za masakr na Vračaru, maloletni dečak nije pokazao kajanje, a njegov iskaz ledi krv" (Alo, 5.5.2023)
ISPLIVALA SLIKA IZ KANCELARIJE KOSTINE MAJKE Jedan detalj na ovoj fotografiji rasplakaće svaku mamu (FOTO) (Alo, 5.5.2023)
UGLEDNI OTAC IMA ORUŽJA ČETU DA NAORUŽA" Građani zahtevaju veće kazne i strože zakone (Alo, 6.5.2023)
DETALJI SA SASLUŠANJA OCA K.K. Znao je da se oseća odbačenim, a evo šta je priznao (Alo, 4.5.2023)
ISPLIVAO DOKAZ Otac učio maloletnog sina ubicu da puca, ne skida osmeh sa lica (Alo, 5.5.2023)
OVAKO SE BRANIO OTAC K. K. KOJI JE NAPRAVIO MASAKR Posedovao čitav arsenal oružja, evo šta je rekao pred sudijom (Alo, 5.5.2023)
Mediji su ubrzo počeli “opsjedati” i komšije iz njihove stambene zgrade i objavljivati sve, pa i najbanalnije detalje i svjedočanstva koja nisu imala nikakve veze sa samim slučajem niti bilo kakvu svrhu osim da iskoriste pažnju uspaničene javnosti. U nekim člancima K.K. je opisivan kao monstrum, psihopata ili sociopata; u drugim kao genijalac, “slatki dječak”, nadareni đak; u trećim kao žrtva vršnjačkog nasilja. Desetine medija gotovo su se utrkivale ko će objaviti više senzacionalističkih naslova, praveći usput od maloljetnog počinitelja masovnog ubistva medijsku zvijezdu. Drugim riječima, radeći upravo ono što je preporučeno da se ne radi kada su u pitanju izvršioci masovnih ubistava.
Krvavi pir Koste Kecmanovića: Bio je uzoran i povučen učenik, učestvovao na takmičenjima i dobijao pohvale (Klix, 3.5.2023)
Roditelji dečaka ubice su bili ponosni "na svog malog genijalca" (Blic žena, 4.5.2023)
"ZNALA SAM DA GA PITAM 'ZAŠTO, VLADO?'" Ispovest komšinice porodice dečaka ubice: "Kostu znam od rođenja..." (Blic, 6.5.2023)
KOMŠIJA OTKRIO KAKO SU ŽIVELI KECMANOVIĆI Decu smo viđali samo s dadiljom, ne s roditeljima (Alo, 4.5.2023)
"ZNAM I DETE KOJE JE PUCALO, ZNAM I DECU KOJA SU STRADALA" Oglasila se profesorka francuskog iz Ribnikara i postavila samo jedno pitanje (Alo, 4.5.2023)
ZADUBLJEN U ZADATAK, SA PLAVIM ČUPERKOM PREKO OKA Isplivale fotografije odeljenja smrti, otkrivaju Kostin odnos sa drugovima (Alo, 4.5.2023)
U direktnoj suprotnosti s još jednom preporukom za smanjivanje rizika od “imitacije” masovnih ubistava, niz medija objavio je i svojervrsnu “rang-listu” najsmrtonosnijih maloljetnih ubica, smještajući 13-godišnjeg K.K. na prvo mjesto, kao da se radi o takmičenju (1, 2, 3, 4, 5).
