Foto: Freepik
Na Facebooku je 5. maja 2024. godine objavljena slika s tvrdnjom da je na osnovu sporazuma iz 1953. godine frekvencija muzike promijenjena s 432 Hz na 440 Hz s ciljem ispunjavanja “hollywoodske muzičke agende”.
Iste tvrdnje objavljene su na još nekoliko Facebook profila i stranica proteklih sedmica (1, 2).
Navodi o razlozima izmjene frekvencije muzike s 432 Hz na 440 Hz dijele se u online prostoru na našem govornom području već nekoliko godina. U nekim se verzijama tvrdi da je Fondacija “Rockefeller” imala ideju da se promijeni frekvencija muzike kako bi društvo postalo podijeljeno. U drugim se tvrdi da je riječ o ideji nacističkog političara Josepha Goebbelsa, koji je želio da na taj način utječe na ljudsku svijest i ponašanje.
Najstarije pojavljivanje tvrdnji da je promjena “prirodne” frekvencije muzike od 440 Hz bila ideja Josepha Goebbelsa na našem govornom području pronašli smo u članku Radio-televizije Srbije od 20. augusta 2018. godine. Tvrdnja da je frekvencija 440 Hz “neprirodna” pojavljivala se od 2014. godine.
Šta su činjenice?
Tvrdnjama o navodnom namjernom podešavanju frekvencije muzike na 440 Hz kako bi se utjecalo na ponašanje i osjećaje stanovništva bavilo se već nekoliko fact-checking portala, uključujući i naš partnerski portal Faktograf, kao i fact-checking odjel novinske agencije Reuters.
Kako je objašnjeno u članku enciklopedije Britannica, visina tona u muzici označava poziciju određenog zvuka u kompletnom opsegu zvuka. Zvukovi mogu biti viši ili niži, u zavisnosti od frekvencije vibracija zvučnih valova koji ih proizvode. Herc (Hz) je mjerna jedinica kojom se mjeri frekvencija. Jedan herc označava jednu vibraciju u sekundi.
U članku Reutersa objavljenom 2. augusta 2021. navodi se da je trenutno većina instrumenata naštimana na A=440 Hz (što znači da je nota A podešena na frekvenciju od 440 Hz). Na međunarodnoj konferenciji koju je 1939. godine organizovao Britanski institut za standardizaciju iznesena je preporuka da standardna visina tona za koncerte bude A=440 Hz.
Ovaj prijedlog prvi je put iznio njemački muzikolog Johann Schreiber 1834. godine, nakon što je izumio uređaj za mjerenje visine muzičkih tonova, a 1955. godine usvojila ga je Internacionalna asocijacija za standardizaciju (ISO). Riječ je o međunarodnoj nevladinoj organizaciji koja razvija i objavljuje niz komercijalnih, industrijskih i vlasničkih standarda. Osnovana je 1947. godine u Ženevi. Standardizacija na 440 Hz, kako je objašnjeno u člancima koje su pisali eksperti iz oblasti muzike ovdje i ovdje, zapravo je predstavljala kompromis, odnosno srednju vrijednost koja je bila prihvatljiva muzičarima/kama iz raznih zajednica i država.
Nismo pronašli nikakve kredibilne izvještaje o značajnom datumu iz 1953. godine u kontekstu procesa standardizacije frekvencije muzike.
Dakle, tačno je da je frekvencija note A od 440 Hz standardna, Ipak, tvrdnje o nacistima, Rockefellerima i kontroli ljudskog ponašanja kroz muziku nemaju utemeljenje u stvarnosti.
Za Reuters je govorila Susan Rogers, profesorica muzičke produkcije i inžinjerstva na Muzičkom koledžu Berklee, kazavši da ne postoje apsolutno nikakvi dokazi da univerzum ili priroda imaju neku “preferiranu akustičnu frekvenciju”. S tim se složio i Ian Cross, profesor na Univerzitetu Cambridge, navodeći da tvrdnje o univerzumu i prirodnoj frekvenciji nemaju empirijsku osnovu. Prince Charles Alexander, koji je također profesor na Berkleeju, kazao je da većina slušatelja uopšte ne može razlikovati frekvencije od 432 Hz i 440 Hz.
Eksperti/ce s kojima je razgovarao Reuters također su u potpunosti odbacili teoriju o standardizaciji note A na 440 Hz kao nacističkoj ideji za kontrolu ponašanja. Jeffrey Herf, profesor historije na Univerzitetu Maryland i autor knjige “Jevrejski neprijatelj: Nacistička propaganda u Drugom svjetskom ratu i za vrijeme holokausta”, kazao je za Reuters da nikada nije čuo ništa slično i da je takva tvrdnja apsurdna.
Uostalom, kako je naglasio Faktograf, ideja o standardizaciji podešavanja note A na frekvenciju od 440 Hz starija je od Josepha Goebbelsa 63 godine, s obzirom na to da je prvi put iznesena 1834. godine.
Suprotno tvrdnjama s društvenih mreža, nije tačno da je sva muzika prije ove standardizacije bila podešena na 432 Hz, navodnu “prirodnu rezonancu”. U članku Reutersa navodi se:
Reuters nije pronašao dokumentovane dokaze da su drevne kulture podešavale svoju muziku na A=432 Hz, kako se navodi u memeu [objavi na društvenim mrežama koju je analizirao Reuters].
Armand D'Angour (ovdje), profesor na koledžu Jesus na Univerzitetu u Oxfordu, čije se istraživanje fokusiralo na drevnu grčku muziku (ovdje), rekao je za Reuters da je tvrdnja neutemeljena.
“Ne znamo apsolutne visine drevnih žica, koje bi u svakom slučaju bile promjenjive u zavisnosti od resursa, lokacije, okolnosti itd. Fantazija je sugerisati da znamo da je bilo kakvo podešavanje označeno kao A=432 Hz”, rekao je D'Angour.
Heidi Köpp-Junk, docent egipatske arheologije na Institutu za mediteranske i orijentalne kulture Poljske akademije nauka u Varšavi (ovdje), također je rekla da “nema dokaza” da su instrumenti u starom Egiptu bili podešeni na A=432 Hz.
Osim toga, iako je danas A=440 Hz standard za podešavanje instrumenata, to nije slučaj uvijek i sa svim izvođačima. Kako je Rogers objasnila za Reuters, u Japanu su, recimo, instrumenti često podešeni drugačije, a kubanska muzika podešena je na 436 Hz. Određeni orkestri također podešavaju svoje instrumente drugačije, neki čak i po frekvenciji od 450 Hz (link).
Shodno činjenicama, tvrdnju da je sklopljen svjetski sporazum da se frekvencija muzike promijeni s “prirodnih” 432 Hz na 440 Hz kako bi se ostvarila “hollywoodska muzička agenda”, odnosno utjecalo na ponašanje ljudi, ocjenjujemo kao teoriju zavjere.
(Raskrinkavanje.ba)