O portalu „Informativa.ba“ i njegovoj bliskosti sa Savezom za bolju budućnost (SBB), “Raskrinkavanje” je i ranije pisalo u nekoliko navrata. U jednoj od prvih analiza, ustanovili smo da se ova stranica mahom bavi obračunom sa političkim protivnicima stranke - u naslovima članaka u samo jednoj rubrici - “Reakcija građana”, od ukupno 81 članka, 51 put se pojavljuje Stranka demokratske akcije, svaki put u negativnom kontekstu. SBB se pojavljuje tri puta - dva puta pozitivno i jednom neutralno prikazan (analiza je dostupna na ovom linku). Ukratko, riječ je o jednom od niza sličnih “medija” koji artikulišu stavove stranaka i obračunavaju se sa njihovim političkim protivnicima bez “cenzure” - to jest, iznose tvrdnje koje se ne mogu saopštiti putem zvaničnih stranačkih organa. Portal “Informativa” nema impressum niti bilo kakve dostupne podatke o vlasništvu i autorima/cama tekstova.
I tokom kampanje iza nas, “Informativa” je služila kao (ne)zvanični kanal SBB-a. U ovoj analizi izdvajamo intervju koji je „Informativa“ objavila sa kandidatkinjom SBB-a na proteklim Opštim izborima, Editom Đapo. Činjenica da je riječ o mediju “bliskom” SBB-u objašnjava kako je ministrica u aktuelnoj Vladi FBiH mogla dati intervju za potpuno anonimni portal, bez navedenog imena novinara/ke s kojim je razgovarala.
Intervju sa Editom Đapo, jasno je predizborni intervju. Teme koje dominiraju intervjuom posvećene su ženama i ulozi žena u politici. Naslov intervjua ne ostavlja nimalo sumnje u to da je jedina njegova svrha da sagovornicu predstavi kao kandidatkinju koja zaslužuje glas ženskog biračkog tijela:
DR. EDITA ĐAPO: Žene koje su svoj društveni, profesionalni i javni život podredile porodici su jednako uspješne žene kao i mi koje ih predstavljamo
I pitanja su takva:
„Ima li za žene u BiH mjesta u politici? Ima li dovoljno žena na političkoj sceni?“
„Koliko bi žene mogle da utiču na društveni život, šta Vi mislite o tome?“
„Šta žene mogu učiniti u političkom životu, kako mogu uticati na političke odluke?“
Svako od ovih pitanja samo po sebi je potpuno legitimno i bavi se temom koja je relevantna i u izbornoj kampanji i generalno. Ovdje, međutim, pitanje učešća žena u politici služi isključivo za to da kandidatkinji da prostor za promociju. Drugim riječima, intervju se svodi na jedno isto pitanje postavljeno četiri puta, te iskorišteno za promociju kandidatkinje i njene stranke u odgovorima.
Edita Đapo je prethodne tri godine obnašala funkciju ministrice turizma i okoliša u Vladi Federacije BiH. Paradoksalno, nakon opetovanog postavljanja pitanja o političkom angažmanu žena, sama kandidatkinja nije dobila nijedno pitanje o svom konkretnom političkom angažmanu. Osim jednog koje prenosimo zajedno sa odgovorom:
P: „Za vrijeme Vašeg mandata dobili ste brojne nagrade za Vaš rad. Možete li to prokomentarisati?
O: “Drago mi je da su mnogi predstavnici međunarodnih organizacija i lokalnih vlasti prepoznali moje napore i dodijelili mi nagrade za rad. To je moja satisfakcija i zahvalna sam im na tome. Ne mogu nabrojati sve, ali mogu izdvojiti neke od tih nagrada. Nagrada kojom treba da se ponosimo svi u BiH jeste prvo mjesto u konkurenciji od 195 zemalja koju je BiH dobila na Konvenciji UN o biloškoj raznolikosti za novouspostavljeni sitem izvještavanja, potom nagrada Počasna građanka Goražda, Nagrada za doprinos razvoju općine Donji Vakuf, nagrada Evropkog pokreta za doprinos u turizmu itd. “
Ovakva pitanja se u intervjuima naprosto ne postavljaju. Kao što smo pisali u jednom od ranijih osvrta, intervju je prilika da novinar/ka i intervjuisana osoba odmjere snage, suoče stavove, nekad čak i do tačke otvorene polemike. Da bi ovaj intervju bio istinsko korištenje ove novinarske forme, morao bi sadržavati i pitanja koja se tiču konkretnih rezultata rada Đapo u njenom ministarskom mandatu. Oni su, međutim, indirektno pomenuti samo kroz konstataciju o “brojnim nagradama”, dok su bilo kakve “teže” teme izbjegnute, iako ih je svakako bilo: ekološka katastrofa koja se zbila u Lukavcu u augustu ove godine, očajna kvaliteta zraka u nekim od najvećih gradova u Federaciji BiH, netransparentna podjela novca Fonda za zaštitu okoliša javnim i privatnim medijima i slično.
Na osnovu gore navedenog, jasno je da se u ovom slučaju nije radilo o novinarstvu, već o predizbornom PR-u, to jest političkoj promociji. U prilog tome ide i činjenica da je intervju, nakon što se pojavio na “Informativi”, objavljen i na zvaničnoj stranici SBB-a.
(Raskrinkavanje.ba)