Foto: Envato
Na Facebooku je 20. marta 2026. godine podijeljena objava o navodnom otkriću hiljadu godina stare arhive u kojoj je zapisana “cijela” historija, odnosno otkriću da su događaji iz prošlosti i budućnosti već odavno poznati.
🆘 „APSOLUTNO SVE SE KRIJE OD NAS!“
William Hopkins - 22 godine radio je u washingtonskom arhivu, tamo je vidio arhivu od prije tisuću godina u kojoj je zapisana cijela povijest od prošlosti do budućnosti, informacije nisu utješne:
→ Hitler je skriven 1945., rodio mu se sin, pogodite tko je on (svi ga jako dobro poznajete)
→ Što se krije ispod Washingtona? (ovo biste trebali vidjeti)
Zapise “cijele historije” navodno je vidio William Hopkins u “vašingtonskom arhivu”. Ovi zapisi navodno otkrivaju da je nacistički vođa Adolf Hitler preživio 1945. godinu i da je čak imao sina, kojeg danas “svi znaju”. U objavi je podijeljena slika na kojoj se vidi stara knjiga sa simbolima.
Foto: Screenshot/Facebook
Ne tako tajne vatikanske arhive
Facebook objava o “otkriću” arhiva u kojima je zapisana “cijela historija” prevod je sličnih objava s engleskog jezika koje su se dijelile početkom 2026. godine. No u ovim se objavama spominju “vatikanski arhivi” kao mjesto gdje je zapisana “cijela historija” (1, 2). Najstariju objavu u kojoj se ovakve tvrdnje iznose pronašli smo na “zavjerološkom” Instagram profilu “Cianews”, gdje je podijeljena 21. aprila 2025. godine.
Vatikanski arhiv, koji je stoljećima zaista bio obavijen velom misterije, središte je mnogobrojnih teorija zavjere. Prema njima, u Vatikanu se kriju dokazi o postojanju vanzemaljaca i navodnim tajnim društvima koja kontrolišu svijet, kao i magična sprava za gledanje u budućnost i velika pornografska kolekcija.
Ipak, ovi navodi nisu potkrijepljeni nikakvim dokazima. Arhiv je još od 19. stoljeća dostupan akademicima i istraživačima iz cijelog svijeta, tako da u njemu nema ništa pretjerano “tajno” već dva vijeka (1, 2). Sam pridjev “tajni” koji se veže za vatikanski arhiv potječe od pogrešnog razumijevanja latinskog imena arhive “Archivium Secretum Vaticanum”. Riječ “secretum” u imenu nije značila “tajno”, nego “privatno”, odnosno ime je naglašavalo da se radi o privatnoj papinskoj arhivi. Ime je 2019. promijenio papa Franjo upravo kako bi umanjio raširene glasine o “tajnim vatikanskim arhivama”.
Tvrdnja da je neki arhivar William Hopkins vidio “zapisanu cijelu historiju” u vatikanskom arhivu, ili u “vašingtonskom”, kako je prevedeno u Facebook objavi na našem jeziku, pojavljuje se samo u objavama na društvenim mrežama. Google pretraga ne daje nikakve rezultate koji bi potvrdili da je neki William Hopkins negdje govorio o takvim zapisima ili da je neko pod tim imenom uopšte radio u ovim arhivima (1, 2).
Slika knjige u analiziranoj Facebook objavi ne prikazuje nikakvu arhivsku građu. Obrnuta pretraga fotografije na Googleu pokazuje da je riječ o rekvizitu fiktivne knjige “Necronomicon”, koja se spominje u pričama pisca horora H.P. Lovecrafta. Ove priče inspirisale su nekoliko filmova. Na internetu se ova slika objavljuje već godinama kao primjerak fiktivnog “Necronomicona”.
Foto: Screenshot
Dakle, “zviždač” koji je razotkrio tajne vatikanskog arhiva po imenu William Hopkins ne postoji, a slika koja se dijeli uz ove tvrdnje je rekvizit izmišljene knjige.
“Skrivanje” Hitlera
Teorija zavjere prema kojoj je lider nacističke Njemačke Adolf Hitler uspio pobjeći iz Berlina krajem Drugog svjetskog rata stara je decenijama. Raskrinkavanje je o ovoj teoriji zavjere detaljno pisalo u analizi objavljenoj 25. marta 2025. godine.
Hitler je 30. aprila 1945. godine izvršio samoubistvo zajedno sa svojom suprugom Evom Braun u podzemnom bunkeru u Berlinu dok su sovjetske trupe ulazile u grad. Prema njegovim naredbama, spaljeni su ispred bunkera. Nacistička Njemačka je ubrzo nakon tih događaja kapitulirala.
Sumnje u njegovu smrt pojavile su se gotovo istovremeno. Podgrijavala ih je činjenica da su mnogi visokorangirani nacisti pronašli utočište u južnoameričkim zemljama nakon rata. Tako se već decenijama šire teorije zavjere prema kojima je Hitler pobjegao u Argentinu, Brazil ili Kolumbiju (link).
Ispočetka je ove teorije zavjere raspirivao i lider Sovjetskog Saveza Josip Staljin, a zapadne obavještajne službe nakon rata zaista su istraživale mogućnost da se Hitler krio u Južnoj Americi (1, 2). Ipak, prema dokumentima koji su trenutno dostupni, nisu nikada pronašli nikakav konkretan dokaz da je Hitler preživio rat.
Tačka na priču o Hitlerovom bijegu stavljena je 2018. godine, kada je ekspertski francuski tim patologa objavio studiju koja potvrđuje da je Hitler zaista umro u bunkeru 1945. godine.
U analizi Raskrinkavanja detaljno je objašnjeno kako je ovo utvrđeno:
Naime, kako se navodi u članku Guardiana iz septembra 2009. godine, nakon što je Crvena armija preuzela kontrolu nad Berlinom, ruski forenzičari pod komandom sovjetske obavještajne jedinice SMERSH ušli su u bunker i iskopali spaljene ostatke tijela za koje su vjerovali da je Hitlerovo. Obavili su obdukciju i, na osnovu dentalne dokumentacije i konsultacija s njegovim zubarom, zaključili da je zaista riječ o njegovim ostacima iako je dio lobanje nedostajao.
Staljin je 1946. godine naredio još jednu tajnu istragu u Berlinu. Tom su prilikom istražitelji pronašli dio lobanje koji je nedostajao, a uzeli su i uzorke krvavih mrlja s Hitlerovog kauča u bunkeru. Njegove posmrtne ostatke Sovjeti su čuvali u Magdeburgu u Istočnoj Njemačkoj sve do 1970. godine, a onda ih je KGB kremirao i bacio pepeo u obližnju rijeku. Sve što je sačuvano bio je dio lobanje, vilična kost i komadi krvavog kauča. Nakon što su još nekoliko decenija čuvani u sovjetskim arhivima, fragmenti Hitlerovih ostataka izloženi su u Ruskom državnom arhivu u Moskvi 2000. godine, navodi Guardian.
Američki arheolog Nick Bellantoni je 2009. godine otputovao u Moskvu i tvrdio da je uzeo briseve s lobanje koju su Sovjeti pronašli 1946. te poslao uzorke u SAD, gdje je utvrđeno da je riječ o ženskoj lobanji. Ruski državni arhiv je, pak, negirao da je Bellantoniju ikada dao pristup lobanji.
Godine 2018. konačno je stavljena tačka na spekulacije o Hitlerovoj smrti. Ruska obavještajna služba FSB ustupila je timu francuskih patologa Hitlerovu viličnu kost i zube. U studiji objavljenoj u augustu 2018. godine u Evropskom časopisu interne medicine, francuski/e naučnici/e potvrdili/e su da je bez sumnje riječ o Hitlerovim ostacima.
Kako je u studiji objašnjeno, ostaci koje su analizirali francuski naučnici potpuno se poklapaju s rendgenskim snimkom Hitlerove vilice iz 1944. godine. Kako je jasno iz njegove medicinske dokumentacije, Hitler je patio od bolesti desni i mnogi zubi bili su mu zamijenjeni navlakama i mostovima, što je odraženo na ostacima koji su se decenijama čuvali u Rusiji.
Ne postoje dokazi da je Hitler imao biološku djecu s Evom Braun ili bilo kojom drugom ženom. Nakon rata, Francuz po imenu Jean-Marie Loret tvrdio je da mu je Hitler otac i da ga je začeo s mladom Francuskinjom za vrijeme Prvog svjetskog rata, ali ovo nikada nije dokazano (link).
Shodno činjenicama, priču o arhivaru Williamu Hopkinsu koji je vidio stare arhivske zapise o “cijeloj” ljudskoj historiji ocjenjujemo kao teoriju zavjere. Istu ocjenu dajemo i tvrdnji da je Hitler preživio 1945. godinu i da je imao potomstvo.
(Raskrinkavanje.ba)