Kada je "istraživački centar" anoniman: Hvalospjev o Džaferoviću a drvlje i kamenje na Bećirovića

Domena “nick.ba” je prema javnim podacima Univerzitetskog tele-informatičkog centra zakupljena 8. februara 2018. godine. Facebook stranica ovog portala kreirana je 19. februara 2018. Na portalu, kao ni na Facebook stranici, ne postoje nikakvi podaci o vlasništvu i uredništvu portala, a kontakt rubrika nudi samo anonimne e-mail adrese ([email protected] i [email protected]).

Kategorija “Autori” ne donosi ime ni jednog od autora ovog portala, već samo pregled 15 objavljenih članaka na ovom portalu, potpisanih pseudonimom “autori”.

U dva članka, posvećena „fenomenima predkampanje“ – šta god to bilo – Nezavisni istraživački centar (NICK) analizira kampanje SDA i SDP,  odnosno kampanje njihovih predsjedničkih kandidata, Šefika Džaferovića i Denisa Bećirovića. Činjenica da je jedan ovakav portal bez ikakvih dostupnih informacija, a koji je kreiran prije nekoliko mjeseci, analizirao predizborne kampanje prije nego su one zvanično i počele, privukla nam je pažnju, baš kao i poruke koje šalju naslovi tih analiza.

U oba članka, stavovi i mišljenja predstavljeni su kao činjenice, dok su u jednom članku iznesene tvrnje o predsjedničkom kandidatu, Bećiroviću, koje nisu ničim potkrijepljene. Krenimo od početka, odnosno naslova. Prvi članak, onaj o SDA i Džaferoviću, naslovljen je:

„Kako je IZETBEGOVIĆ snažnom podrškom DŽAFEROVIĆU stabilizirao SDA i ojačao izglede za pobjedu“

Drugi članak već u samom naslovu pokušava diskreditirati Bećirovića, nazivajući ga „mandužrijskim kandidatom“:

„Mandžurijski kandidat: Hoće li SDP-ovci, kao i NIKŠIĆ okrenuti leđa Denisu Bećiroviću?“

Naslovi šalju vrlo jasnu poruku i o sadržaju: ključne riječi u članku o SDA i Džaferoviću su „snaga“, „stabilnost“, „jačanje“, dok drugi članak otvoreno aludira na to da Bećirovićevom kandidaturom upravlja neko „iza paravana“, ne zna se tačno ko, i iznosi tvrdnju da Bećirović nema podršku vlastite stranke.

Članak o SDA počinje hvalospjevom Bakiru Izetbegoviću, kao „neprikosnovenom lideru najveće bh. političke organizacije“, „dvostrukom pobjedniku na izborima“, koji „uživa veliko povjerenje i energiju, a iako ima ogromno političko iskustvo“ i „kontrolu nad strankom“.

S druge, pak, strane Nermin Nikšić predstavljen je kao predsjednik partije nesiguran u sebe i u vlastitu viziju, okruženog grupom ljudi koja „u osnovi, sve do kraja prošle i početka ove godine nije imala neko previsoko mišljenje o osobi kojeg interno nazivaju 'Rumenige'.“ Autor "NICK-a" tvrdi da je Nikšićev plan, naime, bio da pokuša napraviti „novi fenomen Željko Komšić“, s ciljem da doskoči „svima koji su sumnjali u njegove sposobnosti da poljuljanu partiju vrati na pravi put“. Međutim, birajući kanidata sa pretenzijama da traži i dobije podršku izvan strnačkog biračkog tijela „SDP, stranka koju je osnovao prof. dr. Nijaz Duraković, gubi svoj prepoznatljivi identitet, a politički spektar BiH jedan važan segment“.

Ono što je u slučaju Nikšića i SDP-a predstavljeno kao slabost, u slučaju SDA je predstavljeno kao snaga. Naime, izbor Džaferovića za kandidata za Predsjedništvo BiH iz reda Bošnjaka, koji je bio u najmanju ruku kontraverzan i praćen unutarstranačkim sukobima koji su se odvijali pred kompletnom javnošću predstavljen je kao dokaz „unutarstranačke demokratije“, za razliku tobože od drugih stranak „gdje su sve kandidature teledirigovane i dogovorene u najužem, uglavnom, zatvorenom krugu“. Međutim, Bećirovićeva kandidatura je takođe bila rezultat unutarstranačkih izbora u SDP-u, odnosno referenduma na kojem su odluku o kandidaturi i kandidatu donosili članovi stranke, što autor/i članka olako zaobilaze.

Poredeći kandidate za Predsjedništvo BiH, Džaferovića i Bećirovića, NICK jednog predstavlja kao odmjerenog, umjerenog i sukobu nesklonog političara sa iskustvom, a drugog kao „ziheraša“ koji ne vidi dalje od vlastitog interesa. Uporedimo ova dva pasusa.

Džaferović: „Sve relevantne analize pokazuju da je Džaferović jedini kandidat za člana predsjedništva iz FBiH na pravi način iskoristio predkampanju. Održao je više od 70 tribina u svim dijelovima Bosne i Hercegovine. Sudeći prema izvještajima medija razgovarao je sa velikim brojem građana. Džaferović je predstavio javnosti i izbornu platformu SDA „Agenda 2026.“ Niti jedna druga politička organizacija u BiH, evo mjesec prije izbora nije javnosti predstavila ni okvirni dokument na osnovu koje bi glasači trebali glasati za nju. Džaferović je u javnosti nastupao vrlo otvoreno govoreći o svom životu, uglavnom, izbjegavajući prljavu kampanju i direktne sukobe sa protivkandidatima što i odlikuje njegov dosadašnji politički put.“

Bećirović: „Uvjeti na 30 stranica koje je prije preuzimanja kandidature partijskim drugovima poslao Bećirović, govore koliko je on, za razliku od Nikšića, igrao ziheraški. Tražeći protuusluge, od stana u Sarajevu na liniji Ciglane –Marijin Dvor, preko super luksuznog automobila, do garancija da će, podbaci li, biti prioritet za mjesto u Domu naroda BiH, Bećirović se otkrio kao konformista i izazvao gnušanje kod SDP-ovih članova i simpatzera naviknutih na socijalnu osjetljivost, radnika, sindikalista i drugih koji su baš u SDP-u vidjeli novu nadu i priliku za novu paradigmu bosanskohercegovačke politike.“

Na stranu što se o Bećiroviću iznose tvrdnje koje ničim nisu potkrijepljene – lista uslova za prihvatanje kandidature na trideset stranica – sve i kad bi to bilo tačno, a nema nijednog dokaza da je tako, rječnik kojim se govori o jednom, odnosno drugom kandidatu bez ikakve dileme pokazuje vrlo jasnu naklonost Džaferoviću i SDA.

Navedeno je i kako je Džaferović predstavio “Agendu 2026”, a kako mjesec dana prije izbora niti jedna druga politička organizacije nije predstavila ni okvirni dokument. Ni ova tvrdnja nije istinita, obzirom da je, recimo, SDP predstavio svoj “Plan 10” 22. maja u velikoj sali Gradske uprave u Zenici, dok je SDA predstavila “Agendu 2026” 4 dana kasnije na Konvenciji SDA.

Međutim, ključni dio oba članka je onaj o podršci koju kandidati (ne) uživaju od predsjednika stranaka. Džaferović je tako predstavljen kao kandidat za kojeg je Izetbegović uložio „lični kredibilitet i kapacitet predsjednika“, čime je pokazao „vjeru u odluku stranke, povjerenje u njenu proceduru, članstvo i u demokratski izbor većine“. Time je, navodi “NICK”, SDA ne samo prevladala „stres koji je doživljen u proceduri izbora kandidata“ – a kojeg, primijetit ćemo na početku članka nije bilo – nego i pokazala da „ima jasan plan, kapacitet i viziju na osnovu koje računa da će ostvariti izbornu pobjedu, ili u najmanju ruku izbjeći poraz koji njihovi svi oponenti priželjkuju“.

S druge strane, za kampanju Denisa Bećirovića se tvrdi da je pokazala „distancu SDP-ovih glasača od Denisa Bećirovića“, kao što se od njega distancirao i „sam Nermin Nikšić“, koji „stavljajući sebe na ugodnu kompenzacijsku listu bježi od jasne podrške svom kandidatu!“ Osim ovog, u članku ne postoji nikakvo drugo argumentisano objašnjenje za navedeno distaciranje Nikšića od Bećirovića. Članak se završava špekulacijom da Nikšić zapravo strahuje od Bećirovićevih ambicija da preuzme vođstvo stranke, te da zbog toga birači SDP-a neće podržati stranačkog predsjedničkog kandidata u istoj mjeri kao stranku.

U zaključku dva kandidata, kandidature i dosadašnji tok njihovih kampanja predstavljeni su na način koji je otvoreno pristran prema SDA i Džaferoviću. Ono što se u slučaju jednih (Džaferovića i SDA) prikazuje kao prednost, u slučaju drugih (Bećirovića i SDP) se predstavlja kao slabost.

Portali koji su prenijeli obje analize “Nicka” su:

• Novi vjetar

• Glas istine

• Nezavisni

• BH vijesti

• B portal

• Hayat televizija

(Raskrinkavanje.ba)