Foto: Wikimedia Commons
Na portalu Večernji list je 6. juna 2026. godine objavljen osvrt Matije Perića na “šokantne poruke” učenice generacije u osnovnoj školi u Konjicu. Članak je opremljen sljedećim naslovom:
ZAŠTO OD BiH ŽELE STVORITI ISLAMSKU DRŽAVU: Zabrinjavajuće poruke učenice generacije iz Konjica
Foto: Screenshot/Večernji list
Članak počinje usporedbom gostovanja zastupnika u Parlamentu FBiH Harisa Zahiragića na HRT-u, koji je navodno “minimizirao višestruko gaženje političkih prava” u emisiji na ovoj televiziji, i govora koji je održala 15-godišnja učenica generacije Prve osnovne škole u Konjicu na obilježavanju Dana škole. Govor je opisan kao “naoko bezazlena epizoda rušenja koncepta sekularizma i pretvaranja BiH u islamsku državu” i “jedan od plodova dugogodišnjeg utjecaja islamske zajednice na djecu od najranije dobi i postupno uvlačenje vjere u institucije, što je u suprotnosti s konceptom sekularizma”. O njemu se navodi sljedece:
Kada 15-godišnja djevojčica kaže da je protiv maturalnih zabava te predloži da se u školi osigura prostor za molitvu kako učenici ne bi morali birati između nastave i duhovnih potreba koje su za nju važnije od nastave, onda nema nimalo sumnje da je pretvaranje BiH u islamsku državu sveobuhvatan proces za kojeg je pitanje može li se više i na koji način zaustaviti.
Dalje se u članku tvrdi da je djevojčica poslala poruke o potrebi uvođenja islamskog ili šerijatskog sistema:
„Svaka bi škola trebala imati prostor za molitvu bez obzira na vjersku pripadnost učenika. Jer učenik ne bi morao birati između nastave i duhovnog života koji je važniji od nastave“, mišljenje je koje je iznijela H. R., zaboravljajući pri tomu da su džamije i crkve te pravoslavni hramovi u njezinu Konjicu oduvijek bili mjesta za molitvu i da vjera u školi ne može imati veću važnost od obrazovno-odgojnog procesa radi kojeg škole postoje.
Govor je H. R. završila za porukama solidarnosti s djecom Gaze, koja, naglasila je, nemaju mogućnosti školovati se. „Kad ste umorni i razmišljate o odustajanju, sjetite se Gaze i djece koja ne mogu u školu. Zato cijenimo svoj mir i slobodu“, poručila je učenica generacije uz poruke o potrebi uvođenja sustava koji ograničavaju slobodu mnogima, a prije svim ženama koje se u islamskim državama u kojima su vjera i njezini zakoni dio institucija smatraju manje vrijednima.
Autor je svoj osvrt o porukama učenice generacije stavio u kontekst trostrukog ubistva na Božić 2002. godine u selu Kostajnica kod Konjica, u kojem je članove porodice Anđelić ubio pripadnik vehabijskog pokreta Muamer Topalović. Napisao je da je “apsurdno” što je djevojčica pozvala na “jednaka prava na vjerske obrede u školama za sve učenike bez obzira na njihovu vjersku pripadnost” u gradu u kojem je počinjen takav zločin.
Naravno, nije kriva djevojčica koja ne pokazuje suosjećanje s žrtvama onih s kojima dijeli životni prostor već oni koji uporno rade na pretvaranju BiH u islamsku državu i koji su, pokazao je ovaj primjer, glasniji od nastavnika koji su pokušali upozoriti na urušavanje koncepta sekularizma kojeg očito sami nisu u stanju zaustaviti. O ovom vrlo opasnom događaju, iako su bili na proslavi, dosad se javno nisu očitovali predstavnici obrazovnih ustanova ni javnih institucija koji su nazočili govoru djevojčice. Njezino obraćanje, kao i javna potpora njezina oca Dine R., pokazali su da proces unošenja vjerskih zahtjeva u javne škole više nije prikriven ni sporadičan, nego sve otvoreniji i agresivniji pritisak na sekularni karakter obrazovanja u BiH.
Članak je do datuma pisanja ove analize prenijelo deset portala u Bosni i Hercegovini.
Šta maturantica (ni)je rekla u svom govoru?
Večernji list, kao i portali koji su prenijeli članak, nije objavio snimak govora 15-godišnje maturantice Prve osnovne škole iz Konjica, koji je održala 3. juna 2026. na obilježavanju Dana škole. Snimak njenog govora pronašli smo na Facebooku, gdje je objavljen 4. juna 2026. godine.
Poštovani, danas stojim ovdje sa velikom zahvalnošću. Biti učenik generacije zaista mi je čast, ali ta titula ne pripada samo meni. Iza nje najviše od svih stoje moji roditelji. Oni su moja najiskrenija podrška, ali i oni koji su strpljivo podnosili sve što je ovaj put za sobom donio.
Zatim, velika hvala svim našim nastavnicima koji su nam nesebično osvjetljavali put kroz ove godine. Posebno hvala mojoj razrednici Sabi Kuburić, učiteljici Muameri Habibi, kao i svim mojim prijateljima, školskim kolegama koji su me gurali naprijed.
Željela bih samo iskoristiti ovu priliku da ostavim dvije poruke za generacije koje dolaze, ali i za našu školu, kako bi u budućnosti bila još bolje mjesto za sve nas. Za početak, često se fokusiramo na prolazne, vanjske vrijednosti. U 9. razredu, to su uglavnom maturske proslave, koje ponekad postanu takmičenje u tome ko ima više ili ko je modernije odjeven, ili školski izbori za miss, koji vizuelno ocjenjuju djecu. To ne bismo trebali raditi, jer zaista svako dijete je lijepo i Bog nas je sve stvorio sa drugačijim prednostima i kvalitetima. Smatram da bi se radost završetka osnovne škole mogla realizovati i na mnogo ljepši način. Prava vrijednost čovjeka je u njegovom dostojanstvu. Istinska inkluzivnost znači da kreiramo tradicije u kojima se nijedno dijete neće osjećati manje vrijednim zbog onoga što jeste ili bira drugačiji put i odluči da ne prisustvuje takvim zabavama.
Drugo, drugo je o prostoru za svakoga. Naša domovina je prelijepa u svojoj različitosti, pa bi i naša škola trebala biti mjesto gdje niko ne mora da žuri, krije se ili balansira između svojih školskih obaveza i između svojih osnovnih, duhovnih potreba, bez obzira na to kojoj vjeri pripada. Voljela bih da škola ubuduće to prepozna i omogući prostor za molitvu svakog učenika, gdje oni neće morati birati između časova i onoga što je u životu svakog vjernika daleko bitnije od časova.
I na kraju, zahvalnost je put ka uspjehu. Kad god ste umorni ili se osjećate na rubu odustajanja, sjetimo se da negdje u svijetu, kao, naprimjer u Gazi i u mnogim drugim mjestima, naši vršnjaci nemaju mogućnost sjediti u školskim klupama, a kamoli završiti osnovno školovanje. Budimo zahvalni na miru i slobodi koju imamo i postanimo glas onih čiji glas se ne čuje.
Hvala vam.
Dakle, učenica generacije nije pozivala na uvođenje islamske države ni islamskog ili šerijatskog sistema. Predložila je da škola obezbijedi prostor za molitvu učenicima/ama svih vjeroispovijesti i opisala BiH kao zemlju “prelijepu u svojoj različitosti”. Također nije rekla da je “protiv maturalnih zabava” ili sugerisala da ih ne treba održavati. Kritikovala je materijalno nadmetanje i rekla da djeca ne trebaju biti isključena ukoliko ne žele da prisustvuju takvim zabavama. Nije spominjala islam ili islamske vjerske obrede, niti je sugerisala da BiH treba biti “islamska država”.
Također nije rekla, kako je pogrešno citirano u članku, da “učenik ne bi trebao birati između nastave i duhovnog života koji je važniji od nastave”, već je kazala da su “svakom vjerniku” duhovne potrebe “važnije od časova”. Nije kazala da je svaki/a učenik/ca vjernik ili vjernica, pa samim tim ni da su svima vjerske potrebe važnije od nastave.
Iako bi se uvođenje prostora za molitvu u javnim školama moglo protumačiti kao potez koji nije u skladu sa sekularnim obrazovnim sistemom, jasno je da su u članku Večernjeg lista riječi učenice generacije manipulativno interpretirane i da su joj pripisane poruke koje nije poslala.
Neodgovorno pisanje o djeci
Članak je koncipiran kao izražavanje zabrinutosti zbog narušavanja principa sekularizma u javnim školama, problematiziranjem govora 15-godišnje učenice generacije u jednoj takvoj školi. No, sudeći po opremi članka i tumačenju njenih poruka, autor posmatra navodnu prijetnju sekularizmu u javnim školama kao dio napora da se sekularni karakter države zamijeni islamskim uređenjem. Izvrtanje njenih riječi i senzacionalistički navodi o planu “pretvaranja BiH u islamsku državu”, kao i kontekst u kojem je govor učenice generacije doveden u vezu s istupima Harisa Zahiragića i zločina koji je počinjen u selu kod Konjica prije 24 godine, grade sliku čiji je očiti cilj širenje straha od “islamizacije” koju navodno nameću Bošnjaci.
No činjenica je da su vjerske organizacije bile prilično uključene u školski život u BiH i prije govora učenice generacije u Konjicu. Naprimjer, Večernji list, koji je objavio članak Matije Perića, u više je navrata pozitivno izvještavao o povezanosti Katoličke crkve sa školama (1, 2, 3). Predmet Vjeronauka dio je nastavnih planova i programa u BiH već više od 30 godina i putem njega tri najveće vjerske zajednice imaju direktne veze sa školama.
Mišljenje jedne učenice da škole trebaju imati prostor za molitvu za sve konfesije teško da je veliki korak ka ukidanju sekularizma u bh. školama, ili ono što najviše plaši autora članka u Večernjem listu, ka “islamizaciji”.
Osim što je manipulativno interpretirao govor učenice generacije u Konjicu, autor članka je zanemario i etičke norme i profesionalne novinarske standarde kad je u pitanju izvještavanje o djeci. U članu 18. Kodeksa za štampane i online medije Vijeća za štampu i online medije navodi se sljedeće:
U postupanju s djecom i maloljetnicima novinari i urednici su dužni da budu krajnje obazrivi, poštujući dobre običaje i Konvenciju o pravima djeteta i polazeći od najboljeg interesa djeteta.
Iako je napisao da djevojčica “nije kriva”, autor je njeno obraćanje predstavio kao demonstraciju da “proces unošenja vjerskih zahtjeva u javne škole više nije prikriven ni sporadičan, nego sve otvoreniji i agresivniji pritisak na sekularni karakter obrazovanja”. Sasvim je jasno da najbolji interes učenice generacije nije manipulisanje njenim mišljenjima da bi se oslikao navodni otvoreni napor da BiH postane “islamska država”.
Shodno činjenicama, tvrdnju iz članka Večernjeg lista da je učenica generacije Prve osnovne škole u Konjicu u svom govoru povodom Dana škole slala poruke o potrebi uvođenja islamskog ili šerijatskog sistema, koji “ograničava slobodu mnogima”, ocjenjujemo kao lažnu vijest. U njenom govoru nije bilo takvih poruka. Druge objave ove tvrdnje ocjenjujemo kao prenošenje lažnih vijesti.
Opservaciju da je govor 15-godišnje učenice protiv maturskih zabava i za osiguravanje prostora za molitvu u školama “nesumnjivi” dokaz “sveobuhvatnog plana” da se BiH pretvori u islamsku državu ocjenjujemo kao manipulisanje činjenicama. Ovi dijelovi govora predstavljeni su bez potrebnog konteksta. Istu ocjenu dajemo citatu da “učenik ne bi morao birati između nastave i duhovnog života, koji je važniji od nastave”. Učenica je zapravo rekla: “Voljela bih da škola (...) omogući prostor za molitvu svakog učenika, gdje oni neće morati birati između časova i onoga što je u životu svakog vjernika daleko bitnije od časova”.
(Raskrinkavanje.ba)